Mala smo škola po svemu – po broju odjela, po broju učenika, samom prostoru… Velik je to problem, prvenstveno organizacijski. Problem je provođenja nastave, prakse, vježbi, jer smo specifična škola. Imamo velik broj vježbi, nedostaje nam i kabineta… Prostorno smo ograničeni. S druge strane, to nam je plus zato što smo nekako svi skupa kao jedna velika obitelj – svi smo jedni drugima na oku, znamo se i funkcioniramo… Nema velikih barijera na relaciji djelatnici – profesori – učenici. I po tome smo posebni – kroz uvodni razgovor priča nam Marijana Kulić, ravnateljica Medicinske škole Dubrovnik. Proteklog tjedna obilježili su akcijom njihov dan, a najavljuju ih još i više. Što su nam sve osmislili, kako škola danas ‘diše’, s kojim se problemima susreću… Priča nam za naš tjednik.
Koliko je učenica u ovom trenutku u školi? Ustvari, učenika i učenica?
Ima učenika, u manjini su, ali ih ima! Zapravo, svake godine sve ih je više. Trenutno ih je 211. Odjela je devet.
A za koji odjel vlada najveći interes?
U ovom trenutku najviše imamo odjela medicinske sestre – tehničari, ove godine su nam maturanti medicinski kozmetičari, a treći razredi su fizioterapeuti. Ostalo su sve sestre. U pravilu se svake godine upisiva jedan razred sestara i jedan razred drugog smjera. Danas je sestara znatno više.
Razlog je jasan – deficit sestara.
Da, u cijeloj županiji, državi… Manjak sestara je zapravo svjetski problem. Tako smo upisali dva razreda sestara, što ćemo ponoviti i ove godine. No, trebalo bi još godinama toliko upisivati da bi se popunile potrebe koje su u ovom trenutku vidljive. S druge strane, ponekad nam pate općeobrazovni predmeti. Gubi se satnica, norma… A mali smo da bismo upisivali i treći razred. Ipak, strukovna smo škola i postojimo da bismo stvarali kadar nužan na tržištu. Svi znamo da su posljednjih godina to – sestre.
Medicinske sestre – kada čovjek čita o njima, uvijek se javljaju dvije asocijacije – prva je da je to poziv, a ne posao, a druga da su – potplaćene. Odnosno, nesrazmjer je između percepcije drugih ljudi o tom poslu i njegove stvarne vrijednosti je odgoman. Od plaće, poštivanja…
Kad tad svima će nama trebati – sestra. Naišla sam nedavno na citat: ‘Postoje samo četiri vrste ljudi na svijetu – oni koji su bili njegovatelji, oni koji su sada njegovatelji, oni koji će tek biti njegovatelji i svi mi kojima će trebati njegovatelji!’ To je živa istina! E sad, zašto su ljudi čudni? Dvije godine iza nas pokazale su koliko je zdravstvo bitno i koliko su sestre bitne. One su najveći dio borbe i ‘povukle’. U početku su ih dizali kao heroje, na kraju je ispalo da se nažalost rugaju s njima. Omalovažavaju ih. Čime su to zaslužile? Poput profesora. Danas se sve gleda kroz novac, odnosno plaće. Svi znamo koliko je prosvjeta potplaćena, stoga postaje predmet izruge mnogih… To je sličnost sestara i profesora, primjerice. Sigurno ima još primjera, ali potplaćenost je ključni faktor za porugu. To za sobom poteže pitanje interesa za upis u školu.
Ipak, za školu i sestre napravljeno je dosta.
Velik korak u našoj Županiji! Istina, puno je napravljeno za sestre. Od stanova u planu, subvencija za podstanarstva… U razgovoru za zaposlenim sestrama osjetim zadovoljstvo i da je napravljen korak naprijed. Sestre su važne!
Doktor će ti pomoći, ali sestre će ti olakšati?
Točno. Liječnik je taj koji će uspostaviti dijagnozu, odrediti terapiju, maksimalno pomoći pacijentu. Sestra je ta koja će njegovati pacijenta, provoditi tu istu terapiju, hraniti ga, biti uz njega od prvog dana do dana izlaska iz bolnice… Tu su naravno i domovi umirovljenika, domovi zdravlja… Na tim mjestima prvi kontakt je sestra, koja će vas sigurno dočekati s osmijehom i koja će imati strpljenja za sve nas, različite ljude. Zato to jest poziv i ovo je škola koju ne može svatko niti završiti, niti proći. Jednostavno trebate imati ljubav prema čovjeku.
…i dobar želudac.
Mi zapravo nikad ne razmišljamo što ti ljudi vide. Ne u cijelom radnom vijeku, već samo u jednom danu. Često se povežu s pacijentima i to i njima samima zna biti teško. Prirodno je imati emocije, ne možete se skroz isključiti. Žena koja je danas, primjerice, imala 12-satnu smjenu, dolazi doma svojoj obitelji i maksimalno joj se posvećuje, emocionalno i fizički. Dakle, za biti medicinska sestra, tehničar… Potrebno je imati puno snage. One su i psiholozi i njegovatelji, rame za plakanje – sve su! Sestra mora biti čvrsta karaktera. Zato smo tu da im olakšamo taj put.
Nedavno ste obilježili Dan sestrinstva, ‘odgođeni’ Dan škole. Imali ste mnoštvo akcija. Ustvari, često ih imate?
Moram priznati da smo se iznenadili odazivom ljudi na akciju mjerenja šećera i tlaka u krvi. Prethodnih godina u zajedništvu s Crvenim križem imali bismo akciju jednom u godini. Rekli smo – a zašto ne bismo to radili kroz cijelu godinu? Pa tu smo! Iz Gradskog društvaCrvenog križa su prihvatili prijedlog, i sad je akcija svaki zadnji petak u mjesecu – ispred Sponze, u Gružu na placi i kraj DTS-a. Odaziv je bio ogroman. Uspjeli smo u našem cilju – potaknuli smo ljude na razmišljanje o njihovom zdravlju.
Na koji način?
Otkrili smo strašno velik broj ljudi s visokim i tlakom i šećerom, a nisu znali! Te dvije stvari prve reagiraju na stres. Posljedica je to našeg današnjeg načina života.
Imate i jednu akciju koja mami suze na lice.
Naše učenice na Pedijatriji će čitati – već smo krenuli s tim programom – pripovijetke malim pacijentima. Gledat ćemo da ta akcija bude trajna. Divno je što bolnica ima sluha za akcije, nikad nas nisu odbili koliko se moglo u sklopu mjera. Suradnja s Bolnicom i Domom zdravlja nam je zaista fantastična. Otvorili smo se i prema domovima umirovljenika, drugim domovima zdravlja… Županija nas odupire u svemu, na čemu smo iznimno zahvalni. Lijepo je imati podršku sa svih strana! Naši djelatnici u školi su iznimni, kreativni i voljni. Kao i učenici!
Postoji zanimljiva poveznica pandemije i vaše male škole.
Da, u pandemiji se pokazao velik interes za ovom školom. Čak sam mislila da su možda uvidjeli koliki su heroji sestre i tehničari, a velik broj učenika to mi je i potvrdio. Mada, oni su zapravo djeca, i bit će djeca do kraja petog razreda, veliki su emotivci… Ali, očvrsnu kroz praksu. Svakako, mi smo ti koji možemo od njih puno naučiti. I drže nas mlađima.
– – – –
ZAJEDNIČKA AKCIJA U znak zahvale!
Iz Medicinske škole Dubrovnik i Turističko-ugostiteljske škole Dubrovnik došli su na zajedničku ideju ovog Uskrsa za nama – svojevrsnu zahvalu medicinskom osoblju.
– Izabrali smo Uskrs kao povod, njihovi učenici su pripremili kolače, pinice i ispengali jaja, a naši odnijeli na odjele. Iz te zahvalnosti prema svemu što čine, a povodom Dana zdravlja, koji je zapravo dan naše škole, ali smo ga ove godine morali odgoditi na drugi važan dan – Međunarodni dan sestrinstva. Svakako, ideja je puno, nadamo se da ćemo ih što više izrealizirati – naglasila je ravnateljica Marijana Kulić.