Proteklih dana sve više grupacija u javnosti zaziva drukčiji porezni tretman privatnih iznajmljivača. Iz Hrvatske udruge poslodavaca početkom ožujka su na panel raspravi poručili kako se poreznim sustavom teško opterećuje rad, a ne oporezuje se prihod od rente. Glavna direktorica HUP-a Irena Weber naglasila je da ‚zahtijevaju rasterećenje rada i izjednačavanje poreznog tretmana prihoda od rada i prihoda od iznajmljivanja, kada ono postaje posao, a ne mala djelatnost’. Rekla je među ostalim kako se najmom može ostvariti i do 300 tisuća kuna prihoda, i plaćati oko 300 kuna ‚paušala’ po krevetu.
Ne smijemo upasti u zamku
Za komentar smo pitali predsjednicu Županijske komore Dubrovnik, Nikolinu Trojić, koja za DuList ističe kako se s protokom vremena i sve većim udjelom turizma u BDP-u Hrvatske, stvara sve veći jaz i nezadovoljstvo kod drugih djelatnosti. Jer, kako kaže, porezni tretman privatnih iznajmljivača paušalista je – poticajan, odnosno ‚porez na dohodak’ je daleko manji od svih ostalih djelatnosti.
— No, tu treba voditi računa da ne upadnemo u zamku i rečemo: ‚E sad tu treba sve oporezivati’. Ipak je potrebno učiniti razliku… – naglasila je. Na koji način? Sjesti i sa svim zainteresiranim skupinama se dogovoriti, a ne donositi odluke preko noći. Trojić se vraća unatrag i objašnjava da je u vrijeme donošenja paušalnog poreza za iznajmljivanje, namjera države bila napraviti ugodni porez kojim će svi subjekti poslovati legalno te biti uvezani u sustav kroz koji će se moći bilježiti broj noćenja.
—Intencija je bila da se napravi mali, ugodni porez i da se zapravo stvori poticaj obiteljima za neki dodatni, kućni budžet. Od tada pa do danas, u ovih 20 godina, postignut je cilj koji je primarno bio postavljen. Svi su subjekti ušli u sustav te je vrlo malo njih koji rade na crno. Rezultat te ‚politike’ bio je i sustav eVisitor koji je jedan od respektabilnijih sustava na razini Europe. Postali smo primjer organizacije obiteljskog smještaja. Međutim, u međuvremenu smo izašli iz te domene dodatka kućnom budžetu te je iznajmljivanje privatnog smještaja, jednim dijelom, preraslo u ozbiljan poslovni pothvat, kojega onda i treba tretirati kao poslovnu aktivnost – istaknula je.
—Zato je potrebno jako dobro, precizno i pametno voditi računa da se prilikom donošenja bilo koje odluke napravi diverzifikacija gdje je riječ o iznajmljivanju kao domaćinstvu (usluživanju, domaćinskom pristupu, gdje goste dočekujemo u obiteljskom imanju gdje se nalazimo i mi, gdje je riječ o dodatku kućnom budžetu kao nekoj socijalnoj kategoriji), a gdje se radi o biznisu u sklopu kojeg se iznajmljuju smještajni kapaciteti u smislu pravog poslovnog, poduzetničkog pothvata. Jer, kad imate više smještajnih jedinica, posebno ako tu ne živite, onda je apsolutno riječ o poslovnom pothvatu – naglasila je.
Zašto nije subvencionirana poljoprivreda?
Zbog toga se, navodi dalje, s razlogom mnogi pitaju, zbog čega bi trebala ta vrsta gospodarske djelatnosti biti ‚subvencionirana’.
—Nitko nema ništa protiv iznajmljivača, međutim ostali poduzetnici s razlogom postavljaju pitanje je li to djelatnost gospodarstva koju treba subvencionirati, odnosno podupirati s takvom vrstom poreza? Zašto ne bi trebala biti subvencionirana, recimo poljoprivreda ili bilo koja druga djelatnost koju smo definirali strateškom i važnom? Ponavljam, treba voditi računa da se ne ugrozi određena skupina kojima je to socijalna kategorija, ali s druge strane da se pošteno porezno tretira ona struktura društva kojima je iznajmljivanje biznis, a plaćaju paušalni porez, koji je daleko od onoga koji svi ostali biznisi plaćaju – istaknula je Trojić.
—Isto tako, ‘rentijerski mentalitet’ nam je s druge strane, ako ćemo gledati ne samo ekonomski, nego i društveno, donio problem da zapravo više ne želimo raditi. Jer se bolje živi od kapitalizacije imovine, nego od kapitalizacije vlastitoga rada. Dakle, rentijerstvo prerasta u sociološko-društveni problem. Jer kad imate takav prinos od imovine, onda vam nema smisla raditi. Na kratki rok to je dobro – zašto bi radili ako možemo živjeti od imovine, ali dugoročno gledano doći će do dekadencije, društvo bez rada kopni. Zašto bi bilo tko od mladih ljudi, ako im roditelji imaju nekoliko apartmana, išao na fakultet, trudio se i radio za plaću od tisuću, tisuću i pol eura? Imamo sve manje radne snage jer rad jednostavno nije više na cijeni. Imovina donosi prihode i od toga se može živjeti i ljudima nije potrebno raditi. I nije samo to u pitanju. Intelektualni kapital je uvijek bio najveći ‘motor’ rasta i razvoja svake ekonomije. Nama se događa da ne koristimo hrvatski intelektualni kapital jer prerastamo u društvo koje želi iznajmljivati – jednim većim dijelom. Ne kažem da među iznajmljivačima paušalistima nema svijetlih primjera koji smišljaju nove programe i obogaćuju lokalnu ponudu – rekla je. Kako kaže, priča koja je krenula lijepo i romantičarski, prerasla je u drugu domenu gdje novo vrijeme iziskuje analizu trenutnih okolnosti i donošenje novih mjera koje će biti bolje prilagođene sadašnjim okolnostima.
—Trebalo bi sustavnim pristupom utvrditi mjere, aktivnosti i ciljeve. Također, potrebna je promjena strukture obrazovanja, afirmacije deficitarnih zanimanja… Kažem, nije samo porezni tretman privatnih iznajmljivača jedina mjera koja će riješiti kod nas problem rada – dodaje.
Mi sami sebi već godinama pucamo u nogu
Na Facebook profilu predsjednika Udruge ugostitelja Dubrovnik Ante Vlašića razvila se rasprava o ovoj temi. Naime, u statusu je istaknuo kako je žalosno da se ‘tema rentijerstva’ želi riješiti većim oporezivanjem djelatnosti iznajmljivanja, umjesto manjim oporezivanjem ostalih djelatnosti. ‘Rentijerstvo’, kako kaže, nije problem, ostali porezi i troškovi poslovanja jesu.
—Rupe u proračunu se mogu pokrpati jedino smanjenom državnom potrošnjom, a do nje u pravilu nije došlo od osnutka RH. Mi sami sebi već godinama pucamo u nogu. Uporno upiremo prstom u ‚krivce’, tj. neku gospodarsku djelatnost koja je u tom trenutku na tapeti umjesto da adresiramo i sav fokus usmjerimo u stvarnog krivca: preveliki i preskupi državni aparat, preskupe i neučinkovite jedinice lokalne samouprave i nepotrebno kompliciranu birokraciju – naveo je u statusu. Spomenuo je kako iznajmljivači plaćaju najmanje godišnji paušal po krevetu i porez na provizije booking stranicama, a preko njih ostvaruju većinu prihoda.
— Nama koji plaćamo ogromne poreze u drugim djelatnostima se to možda čini malo, ali nije problem u tome što je njihovo malo, nego što je naše puno. Da napomenem, nemam apartmane, niti se bavim iznajmljivanjem nekretnina, ali mislim da nam je fokus apsolutno na krivoj strani. Nikad ne smijemo zagovarati veće poreze drugima, uvijek trebamo tražiti manje poreze sebi – rekao je. U izjavi za DuList dodatno ističe kako ‘uvijek idemo krivo i naopako’.
—Umjesto da se borimo da se nama smanjuju porezi, mi se borimo da se drugima povećavaju porezi! Uvijek idemo na negativno izjednačavanje, a ne na pozitivno. Naša vlast je najsretnija vlast na svijetu. Njih se moli za oporezivanje. Udruga poslodavaca traži da se oporezuje jedan dio građana. Znam da oni misle da je rentijerstvo nekakav problem, ali to nije način na koji se to rentijerstvo može riješiti. Dodatno oporezivanje nije način na koji se išta može riješiti – ponavlja.
Turistička zajednica
Za komentar smo pitali i Turističku zajednicu grada Dubrovnika. Kratko su nam odgovorili da je ‘uloga Turističke zajednice da provodi makro i mikroekonomsku politiku koju definira Vlada RH, a ne da je kreira tako da u ovom trenutku nismo u mogućnosti komentirati ovu temu’.
KONKURENTNI NA TRŽIŠTU RADA
Plaće se trebaju rasteretiti davanja
Iz Hrvatske udruge poslodavaca su među ostalim istaknuli da zahtijevaju rasterećenje rada i izjednačavanje poreznog tretmana prihoda od rada i prihoda od iznajmljivanja, kada ono postaje posao, a ne mala djelatnost.
—Iz bruto 2 dohotka, preveliki dio ide državi, a 60 posto ostane zaposleniku. Treba raditi na tome da se plaće rasterete davanja, kako bi poslodavci bili atraktivniji jer trenutno nisu konkurentni u odnosu na ostale europske zemlje. Ono što poslodavac izdvoji, ukupni bruto 2 iznos, u nekim je slučajevima veći nego u konkurentskim zemljama, međutim, ono što radnik dobije, često je manje nego što dobiju radnici u drugim zemljama. Zbog toga se traži rasterećenje rada – da na neki način radniku ostane više sredstava i moći ćemo biti konkurentniji na tržištu rada – ističe Nikolina Trojić.
Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 15. ožujka 2023.