Sve više Dubrovčana postavlja pitanje je li se strašna tragedija mogla izbjeći te traži da se javnosti predoče sve okolnosti i trenuci koji su prethodili kobnoj pogibiji 20-godišnjeg Patrika iz Mokošice.
-U ponedjeljak oko 17.50 sati na području Mokošice dogodila se prometna nesreća koja je za posljedicu imala smrtno stradavanje 20-godišnjeg motociklista – uvodno su priopćili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
Policijsko priopćenje o nesreći na redakcijsku je adresu stiglo sljedećeg dana u 11.51 sati. Točno 18 sati nakon tragedije! Novinari će potvrditi kako SMS obavijesti o prometnim nesrećama, osobito onima sa smrtnim posljedicama, najčešće stižu nekoliko sati nakon nesreće, odnosno po završetku očevida. Tada redakcije dobiju šturu, ali dovoljnu informaciju o stradavanju na cesti.
Ovaj put nije bilo tako.
Vijest o pogibiji mladog motociklista prvi je objavio Dubrovački dnevnik, oko 23.30 sati, navodeći kako je mladić na motociklu prema prvim informacijama “bježao od policijskog presretača, a prilikom bijega je pao u rijeku i poginuo”
Ogorčenje i zabrinutost javnosti izazvao je policijski izvještaj kojeg su mediji objavili 18 sati nakon nesreće, u kojem se izričito navodi kako „policijski službenici ni u jednom trenutku nisu poduzeli mjere progona za motociklom niti su koristili zvučne ili svjetlosne signale“.
Iz istog je priopćenja, međutim, razvidno kako su službenici Mobilne jedinice prometne policije, poznatiji kao „Kobre“, prije nesreće pokušali zaustaviti mladića.
„Nešto ranije“, navela je policija.
Upravo taj izvještaj otvorio je niz pitanja na koja javnost zasad nije dobila precizan odgovor.
Na društvenim mrežama uslijedila je bujica objava u kojima građani propituju je li policijsko postupanje na bilo koji način moglo utjecati na ponašanje mladog vozača i događaje koji su uslijedili. Otvorena je i Facebook grupa „Mokošica za Patrika Kajinića“.
Patrik je u siječnju napunio 20 godina, a poginuo je nedaleko od obiteljskog doma. Članovi grupe traže da se utvrdi puna istina o nesreći jer, kako navode, u dosad iznesenim informacijama vide niz nedosljednosti.
Mokošani su potreseni i shrvani jer „Mokošica je toliko mali gradić da se tu skoro svi poznajemo, od djece do odraslih, pa nas svaka smrt, pogotovo ovako mlade osobe pogodi do bola”, napisao je, naš sugrađanin Braco Elezović, te dodao:
-Ovaj dječak nije trebao poginuti, to se jednostavno nije smjelo dogoditi. A poginuo je samo zato jer je vozio neregistrirani motor navodno bez kacige, pa je za njim navodno krenula policijska potjera. Ne zbog oružane pljačke, ubojstva ili nekog kaznenog djela, nego zbog prometnog prekršaja. Policija kaže da potjere nije bilo pa zato kažem, navodno, ali to se istine radi može i mora utvrditi. Ako je bilo potjere zar policajci nisu mogli procijeniti situaciju i odustati od iste? Pogotovo jer se to događalo na cesti uz Rijeku dubrovačku, cesti koja je puna ležećih policajaca, uska i na mjestima vrlo zavojita. Mogli su, ako je bilo potjere, pretpostaviti da bi se mogla dogoditi nesreća. Mogli su, ali nisu. Ako je bilo potjere to je bilo zbog par stotina eura prekršajne kazne. Da je moguće vratiti vrijeme kunem se da bi iz ovih stopa ja podmirio tu kaznu. Neki će reći i već su govorili da je policija postupala po zakonu. Vjerojatno jest, ali nisu ni svi zakoni dobri. NISU. U ovakvim situacijama policajci moraju znati procijeniti sve rizike i prestati s potjerom (ako je bilo potjere) te na neki drugi način pronaći mladića i uručiti mu prekršajni nalog. Živimo u 21. stoljeću tako da je to izvedivo. Zakon treba mijenjati i zabraniti potjere motorista, pogotovo bez kacige, zbog prometnog prekršaja. Pod hitno. Jer ovo nije prvi slučaj da je u Dubrovniku i okolici motorist poginuo zbog policijske potjere. Daj Bože da bude zadnji – iznio je Elezović na Facebooku.
O slučaju se oglasila i odvjetnica Viktorija Knežević, koja je izrazila ozbiljne sumnje u potpunost i logiku policijskog priopćenja.
-Ne znam što se točno dogodilo u Donjem Obuljenu. Ali kao odvjetnica ozbiljno sumnjam u potpunost, vjerodostojnost i logiku informacija koje je policija objavila o njegovoj smrti – navela je.
Podsjetila je kako policija sama navodi da su službenici pokušali zaustaviti motocikl, da su ga policijskim vozilom zaobišli „u namjeri zaustavljanja“ te da je mladić nakon toga velikom brzinom nastavio vožnju.
-A onda policija zaključuje: progona nije bilo – istaknula je Knežević.
-Kako su ga pokušali zaustaviti ako, prema vlastitim riječima, nisu koristili ni svjetlosne ni zvučne signale? Što znači da su ga policijskim automobilom „zaobišli u namjeri zaustavljanja”? Jesu li mu prepriječili put? Vozili ispred njega? Nastavili za njim nakon što je ubrzao? Gdje se policijsko vozilo nalazilo u trenutku nesreće? Koliko je sekundi, metara ili kilometara prošlo između pokušaja zaustavljanja i pada? – pita se Knežević, dodajući kako na sve to policija odgovara izrazom: „nešto ranije”.
Knežević problematizira i činjenicu da se u policijskom priopćenju odmah navodi kako mladić nije imao vozačku dozvolu, da motocikl nije bio registriran te da je ranije prekršajno kažnjavan.
Te okolnosti mogu objasniti zbog čega se mladić nije zaustavio, ali, smatra ona, ne daju odgovor na pitanje što su policijski službenici učinili nakon što je nastavio vožnju.
-Njegovi raniji prekršaji ne dokazuju da potjere nije bilo. Ne dokazuju ni da je postupanje policije bilo razumno i sigurno. Samo pomažu da se krivnja odmah prebaci na mrtvog mladića koji više ne može ispričati svoju stranu događaja – navela je.
Istaknula je kako hrvatski propisi policiji ne zabranjuju svaku potjeru za motociklistom, ali zahtijevaju da policijsko postupanje bude razmjerno cilju te da se odabere način kojim se najmanje ugrožavaju prava i sigurnost ljudi.
-Zato pitanje nije je li Patrik prekršio prometne propise. Očito jest. Pitanje je je li zbog prometnog prekršaja bilo razumno poduzeti postupanje koje je moglo izazvati panični bijeg dvadesetogodišnjaka na motociklu po uskoj i zavojitoj cesti uz more. I je li takvo postupanje pridonijelo njegovoj smrti – napisala je Knežević.
Naglasila je kako konačan odgovor o postupanju policijskih službenika ne bi smjela dati samo policijska uprava čiji su djelatnici sudjelovali u događaju.
Zatražila je da se hitno sačuvaju sve snimke nadzornih kamera, policijska radiokomunikacija, podaci o položaju i brzini policijskog vozila te da se uzmu izjave svih osoba koje su vidjele što se dogodilo. Smatra kako bi okolnosti slučaja trebalo neovisno ispitati nadležno državno odvjetništvo.
Jedan mladi život je ugašen. Ništa Patrika ne može vratiti njegovoj obitelji i prijateljima, ali najmanje što im društvo duguje jest potpuna istina o tome što se događalo u minutama prije njegove smrti.
