Iako je trebalo 26 godina da se ideja pretvori u stvarnost, s obzirom da je Wesley Snipes 1992. godine najavio da počinje rad na ekranizaciji stripa, Black Panther je konačno ugledao svjetlost dana i počeo svoju kino distribuciju.
A čekanje se itekako isplatilo jer je Marvel, kojemu ime tako dobro stoji, još jednom pokazao zašto je cijelu klasu ispred DC-ja i njegovih junaka stvorivši već 18. film u svom univerzumu bez ikakvih naznaka posustajanja.
Black Panther nije priča o postajanju, već se nastavlja na događanja iz Kapetana Amerike: Građanski rat u kojem T’Challa u terorističkom napadu gubi oca, kralja Wakande. Po povratku u zatvorenu, tehnički naprednu afričku državu javlja se stari neprijatelj, a T’Challin je karakter kralja i Black Panthera stavljen na kušnju kad se uvuče u strašan sukob zbog kojeg je ugrožen opstanak Wakande i cijelog svijeta.
Vizualno prelijep film, s jarkim bojama koje su itekako upečatljive, Black Panther nije tipičan film na kakve smo navikli. Da, ima akcijskih scena, ali naglasak nije na njima. Ne može se povući niti paralela s Logan: Wolverineom jer nije toliko ni naglasak na dramskim elementima. Black Panther je možda najurovnateženiji Marvelov film do sada – sve je tako nekako savršeno izbalansirano – drama, akcija i humor. Humora je u odnosu na ono što smo naučili od Marvela na kapaljku, ali je tako savršeno doziran, i za razliku od humora u Thor: Ragnarok, ovdje svaka šala pogađa baš onako kako je trebala! I ta savršenost omjera tako dobro maskira jednostavnu, već puno ispričanu priču koja u ovom slučaju nije čak ni mana, već omogućava da se gledatelj koncentrira na druge aspekte filma. Kompliciranija priča samo bi u ovom slučaju zakomplicirala film.
Kao što se i očekivalo Chadwick Boseman je odličan u ulozi Black Panthera, a njegov lik je zanimljiv jer je napravljen – ljudski. T’Challa nije neki bogataš, nije ni superheroj koji ima posebne urođene moći ili ih je stekao npr. ugrizom radioaktivnog pauka. Dobru glumačku protutežu Boseman ima u zvijezdi Creeda Michael B. Jordanu koji je na visini zadatka, ali iako je pozadinska priča glavnog negativca solidno zamišljena, glavni negativac i ovdje kao lik (ne glumac) ne ostavlja previše upečatljiv dojam unatoč tome što u mnogim kritikama dobiva hvalospjeve. Puno, puno bolji dojam ostavlja Andy Serkis čiji je trgovac oružjem najzabavniji lik u filmu i šteta da nije više iskorišten. Glumačka ekipa je inače napunjena odličnim imenima – tu su i Lupita Nyong’o, Martin Freeman, Daniel Kaluuya , Angela Bassett te Forest Whitaker koji, čini mi se, postaje novi Sean Bean.
Kao još jedan film u kojem specijalni efekti idu korak dalje Black Panther donosi i oku ugodne akcijske scene – posebno borbe, ali unatoč svoj ravnoteži u filmu ipak se nemoguće oteti dojam da je crna pantera doživjela malo preveliko usporavanje u odnosu na bombastičan uvod koji je imao u Kapetanu Amerike. Uz nekarizmaičnog negativca, ali na to smo kod Marvela navikli (iako ovdje ostaje dojam da bi se puno više postiglo da je Serkisov lik bio glavni negativac), to su jedine mane ovog filma kojeg se isplati pogledati. Marvel stvarno i dalje zna posao!
Više recenzija potražite na stranici Lone Wolf.