Stjepan Lonza od malih nogu nešto rastavlja i sastavlja. U život je nedavno vratio obiteljsku barku na koju je pala dvadeset tona teška stijena. Voli antikne stvari, a njegov veliki predmet obožavanja su – automobili. Tako da nije ni čudo kako je oduvijek sanjao o tome da posjeduje oldtimera. No, htio je i više od toga. Htio je kupiti staro auto i renovirati ga vlastitim rukama. Shvatio je da to može, ‘bacio’ se na posao i u tome uspio. Samostalno je i u potpunosti preuredio starog fića, i to gledajući videozapise na YouTubeu!
Njegova zanimljiva priča počinje kupnjom raspadnutog auta od jednog Konavljanina, njegovog prvog vlasnika. Fićo je ‘80. godište i originalno je bio u narančastoj boji.
-Inače, oduvijek sam htio kupiti baš original Fiata. Znao sam jednog čovjeka koji je imao jednog prekrasnog Fiata, ali nije mi ga htio prodati. Odluka je pala i kupio sam fića iz Konavala. Prvi ga je vlasnik iza rata uglavnom koristio za polje. Riječ je o Zastavinom fiću, 750 Special. Njegov motor je malo jači, ima 32 konja (smijeh). Naručio sam sve originalne dijelove Fiata i napravio od Zastavinog fića ‘mješavinu’, verziju koja se meni sviđa. Fiat verziju! Postoje još neki dijelovi koje bih htio promijeniti, kao što je volan, no dosad nisam pronašao Fiatov originalni dio – rekao nam je Lonza. Još nema ime za svog fića. Zove ga broka, kanta, kantica ili škatula od auta.
‘Motor je bio doslovno potrošen’
Sa svojom je ‘kanticom’ do sada prošao 6 tisuća kilometara.
-Nemam informaciju koliko je kilometara prešao prijašnji vlasnik. Znam da je čovjek išao s njime svaki dan iz Konavala u Grad na placu. Kad sam ga uzeo, bilo je na satu 80 tisuća kilometara, što znači da je zasigurno zavrtio cijeli krug, da je prošao 180, ako ne i više. Auto je bilo zapravo za smeće. Motor je bio doslovno potrošen. Unutarnji pragovi, podnice i rubnjaci bili su truli. Sve sam to morao variti. Podvozje je bilo nikakvo! Kako je išao po polju, valjda je lupao po kamenjima. Sve je bilo izudarano. Izvadio sam dvije vreće od smeća sijena. A da ne govorim o ruzini – priča nam Lonza te se kroz smijeh prisjeća trenutka kad je doveo fića doma, u tom derutnom stanju.
-Moji i nisu bili baš oduševljeni (smijeh). Nisu vjerovali da ću ga uspjeti renovirati. Ali jesam! Uvijek sam nešto popravljao, kao što su kosilice i motorne pile, a radio sam s drvom i metalom. No, nikad nisam obnavljao auto (smijeh). Gledao sam dosta videozapisa na YouTubeu – kako se što radi, koji je najbolji način za nešto napraviti, kojim redoslijedom… Na internetu sam našao knjigu u pdf verziji za reviziju starih motora. I dobro mi je došla – ističe Lonza.
Najduže tražio ‘leptir’ stakla
S dijelovima je prolazio veliku muku jer poprilično ih je, kako kaže, teško pronaći u ovom dijelu Lijepe naše.
-Uglavnom sam dijelove pronalazio u Italiji, Sloveniji, BiH, Srbiji pa i u Hrvatskoj. Najduže sam tražio originalna ‘leptir’ stakla, sigurno četiri do pet mjeseci – rekao je Lonza. Jesu li dijelovi skupi, Lonza ističe ‘kako koji’.
-Najskuplji su bili kromirani branici s odbojnicima. Dijelovi za motor nisu toliko skupi, ali sve u svemu, nakupi se. Jer, ima dosta ‘sitnica’ – naglasio je. Nažalost, imao je situaciju da ga je jedan naš čovjek išao ‘zeznuti’ po pitanju getribe.
-Rekao mi je da je savršena, ali sam shvatio da je ipak lošija nego moja. Nakon svega toga i nakon bezuspješnog pronalaska adekvatne getribe, došlo je do toga da sam je morao od nule napraviti, kao i motor – naglasio je. Siceve je, prisjeća se, bilo skupo tapicirati u nas pa čak i u Zagrebu. Za to je morao ‘potegnuti’ do Zenice.
-Našao sam jednu tvrtku u Bosni i Hercegovini koja se time bavi. I super su napravili! – dodao je. Za oko nam je zapeo kufer koji se nalazi iza zadnjih sjedala. ‘Kufer je sigurno stariji od auta, babin je’, naglašava.
‘Zimi se rijetko vozim njime’
‘Da ga ideš prodat’, ne bi vratio pare’, rekli smo mu, na što je uzvratio: ‘Ne bih ga nikad ni prodao’.
-Vratio bih uloženo kad bih ga prodao možda u Švicarsku. Oni su poprilično ludi za njima. Ali kažem, ne bih ga sigurno prodao.
Stjepan je dvije godine proveo radeći na rekonstrukciji i obnovi vozila. To je za njega bio odmor od učenja i svojevrsni ispušni ventil.
-U pauzama od učenja bih išao odmoriti glavu u garažu te bih radio na njemu – ističe Lonza koji je inače diplomirao poslovnu ekonomiju, smjer turizam. Kaže nam i da se zasigurno u skorije vrijeme ne bi upustio u ‘avanturu’ zvanu obnova starog auta.
-Možda nekad kasnije, kad pođem u penziju (smijeh). Ali daleko je to! Sad bih možda radio na Vespi, ako pronađem dovoljno staru – naglasio je. Fićo je već tri godine u funkciji te bez problema prolazi tehnički prijem.
-Zimi se rijetko vozim njime, jedino kad je dobro vrijeme, a ljeti pođem navečer na piće. Zgodan je za parkirati. Želim da podura neko vrijeme. Nije pod staklenim zvonom, ali ga čuvam. Najdalje što sam bio s njime bilo je do Makarske. Išao sam do jednog prijatelja. Naime, nešto sam pokušavao riješiti oko auta. Dopisivali smo i rekao mi je: ‘Dođi do Makarske, ja ću ti pomoći’. To sam i napravio! Sjeo sam u fića i pošao do njega. Poklonio mi je cijelu broku zupčanika i svih mogućih dijelova za getribu – rekao je. Kad je krenuo u ovu priču, sa zaručnicom je pričao o tome kako bi mogao fića koristiti u komercijalne svrhe pa je tako nedavno otvorio Instagram profil ‘@fico_weddingbuddy’. A kako stvari stoje, njegova ‘škatula od auta’ mogla bi postati glavna zvijezda domaćih i stranih vjenčanja.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 28. srpnja 2021.