Hrvatski alpinist, putopisac i TV urednik Stipe Božić održao je večeras u amfiteatru kampusa multimedijalno predavanje ‘Sedam vrhova’ .
Progovorivši o svojim pustolovinama prikazao je kratke video uratke sa putovanja i svim prisutnim pokušao dočarati ono što je doživio, i odgovoriti na pitanje zašto. Predavanje je dio mjesečnoga ciklusa SKAC_DU: želiš ili činiš?
– Pokušavam pronaći odgovor u pejzažima, dalekim motivima, vezu s djetinjstvom kada smo svi sanjali dotaknuti rub. Možda će neki pronaći odgovor u svetosti planina i mistici koja daje veću privlačnost i to je ono što nas goni gore rekao je Stipe Božić.
Prvi korak koji ćete napraviti je najvažniji, a misao koju uvijek imate je da se morate vratiti kući, jer najvažnije nije poći već se vratiti. Idete da bi nešto doživjeli, a vrlo je važno upoznati sebe, ekipu i granice svojih mogućnosti, nastavio je svoje inspirativno predavanje poznati hrvatski alpinist. Koncentrirajući se na vrh gubimo sve one lijepe doživljaje puta i pripreme, jer za penjača je puno važniji put nego cilj.
– Čovjek ništa ne može sam, mora odabrati tim, bez obzira na vjeru, boju kože, a time uči o novim kulturama, običajima i ostavlja dio svoje kulture.
Tuđi uspjesi u poslu i sportu Stipu Božića vesele i motiviraju za još luđi uspon ili film. Ne postoji klasično natjecanje već čovjek protiv samoga sebe.
– Svijet ne pokreću oni koji sjede, već oni koji su malo luckastiji, svaki majstor svoga posla ima neku dozu ludosti, ali pozitivne ludosti. Za penjače je vrh samo trenutak, jer mi nismo osvajači da ga osvojimo i zadržimo, nogometnim rječnikom mi smo tek završili prvo poluvrijeme, puno je teže drugo poluvrijeme kada se treba vratiti rekao je Božić, te dodao kako važnost puta spoznaš tek kada se vratiš.
Osvrnuo se i na 1979. godinu kada je skupa sa svojim prijateljem krenuo po zapadnom grebenu na vrh Mount Everesta. Nakon 45 dana penjanja, aklimatizacije, nošenja opreme, i prelaska zadnjih 800 metara sa kisikom u bocama stigao je na 88848 metara visok vrh.
– Biti najviši čovjek na svijetu neopisiv je osjećaj, no na vrhu nema vremena za slavlje objasnio je alpinist.
Penjavši se na Manaslu, osmi po redu vrh na svijetu izgubio je dva najbolja prijatelja, a već iduće godine nova ekipa se popela u čast poginulim kolegama.
– 50 posto alpinista ne umre u krevetu, a ja bi rekao da je taj postotak i veći kazao je Božić.
1989. godine, popeo se na Mount Everest sa druge južne strane i time postao jedan od najuspješnijih alpinista. 1. svibnja 1991. popeo se na Kangchenjungu, treći vrh na svijetu po visini, dok je dvije godine kasnije osvojio K2, drugi najviši vrh svijeta i time postao jedan od pet ljudi koji su se popeli na tri najviša vrha na svijetu.
U svojoj knjizi K2- trijumf i tragedija opisao je detaljno sve događaje, oluje, hipoksije, te snježno sljepilo koje je doživio. TV serijal rezultat je nekoliko projekata u jednome, a kao voditelj projekta sa svojim timom doživio je puno užitaka, iskusio suživot čovjeka i prirode.
Najviši vrhovi svih sedam kontinenata svijeta bili su pod njegovim nogama : Mount Everest (Azija), Aconcagua (J. Amerika), Mount McKinley (Sj. Amerika), Kilimanjaro (Afrika), Mount Vinson (Antarktika), Mont Blanc (Europa) i Mount Kosciusko (Australija).
Stipe Božić je ujedno i prvi Hrvat koji je stigao i na Sjeverni pol, gdje je osim svoje standardne opreme nosio i pušku jer se morao braniti od najopasnije beštije – medvjeda. Posjetio je i Antartiku, koja je najčišći kontinent, tako da su sve što su donijeli sa sobom i vratili – čak i vlastiti urin.
Osim planina, bio je i u raznim pustinjama diljem svijeta, a na svojim putovanjima snimao je mnoštvo fotografija i snimao video materijala koji su režirani u više od 80 dokumentarnih filmova. Snimanje dokumentarnog serijala na najvišim planinama svijeta koštalo je manje od dokumentarne emisije da se snimala u Hrvatskoj.
Stipe Božić je član Gorske službe spašavanja, i sudjeluje u raznim spašavanjima od Afganistana, Himalaja pa sve do naših predjela.
– Ne smijemo svoje držati za sebe već moramo ponuditi drugima, znamo kako pomoći ljudima u planinama, a krilatica nam je ‘Pomoć –bilo kome – bilo gdje- u bilo koje vrijeme’ rekao je Božić te za sam kraj zaključio kako je nagrada vratiti se kući, svom zavičaju, a priče koje donesete su najveće bogatstvo jer kada nas više ne bude – ostat će priče.