Negdje sredinom devedesetih nabavio sam svoj prvi PDA (Personal Digital Assistant), malu napravicu veličine Milka čokolade koja je predstavljala početni korak u svijetu osobne elektronike. Maleni monokromni ekran, sićušna tipkovnica i dvije punjive AA baterije bile su revolucija u računalnom svijetu, a ja sam jednostavno morao zakoračiti na taj digitalni eskalator već na prizemlju. Jedan od prvih zadataka bio mi je u potpunosti digitalizirati sve moje kontakte, njihove adrese, brojeve telefona i datume rođenja, niti ne sluteći da sam u tom trenutku krenuo na put bez povratka – put abdikacije vlastite memorije u korist silikonskog mikro-čipa. U sljedećih dvadeset i pet godina sustavno sam pozaboravljao skoro sve rođendane, broj onih kojih se sjećam mogu bez muke nabrojati na prste jedne ruke radnika u pilani, ali nije nimalo iznenađujuće što je među njima i jedna svjetski poznata osoba koja je svima olakšala taj zadatak činjenicom da je svoju izdavačku kuću nazvala po svom rođendanu – 2.13.61.
Henry Rollins uspio je u svojem životu sagraditi čak tri uspješne karijere, a još uvijek relativno mlad i vitalan nimalo ne posustaje
Henry Rollins trinaestog veljače tako slavi svoj šezdeseti rođendan, i više od četiri desetljeća uspješnog djelovanja na globalnoj punk i rock sceni. Nakon kratkotrajnog nastupanja na lokalnoj sceni u Washingtonu (D.C.) s hardcore grupom State of Alert, dobija priliku za audiciju u legendarnoj kalifornijskoj punk grupi Black Flag. Black Flag su već bili naveliko poznati u matičnom Los Angelesu po svojim kaotičnim nastupima uživo prepunim incidenata pa se mladi Rollins svojom energijom i ponašanjem savršeno uklopio u cijeli nered. U šest godina s grupom, Rollins je odradio preko petsto nastupa koji su ponekad završavali tučnjavom u publici, a puno češće tučnjavom Rollinsa sa publikom. Rollins je detaljno opisao cijelu povijest tih turneja u knjizi ‘Get in the Van’, za čiju je audio verziju dobio Grammyja. Band je ipak uspio i snimiti čak šest studijskih albuma. Prvi album ‘Damaged’ danas se smatra jednim od najboljih i najutjecajnih punk albuma svih vremena, s hitovima ‘Six Pack’ i ‘TV Party’. Rollinsov utjecaj na band se primijeti na njihovom drugom albumu ‘My War’, na kojemu odstupaju od svojeg originalnog zvuka, usporavaju tempo i ubacuju dugometražne gitarske dionice. Kritika ih je pokopala, a postojeći fanovi su bili ogorčeni. No nove stvari, poput izvrsne ‘Nothing Left Inside’ priskrbile su im nove obožavatelje poput Marka Arma i Kurta Cobaina, i album se danas smatra neizbježnim inspirativnim elementom u postanku grungea.
Do 1986. dolazi do zamora materijala i band se raspada, a Rollins započinje svoju novu karijeru kao ‘spoken word’ pjesnik. Njegov afinitet prema naraciji mogao se primijetiti već i na trećem albumu Black Flaga ‘Family Man’, kao i na solo albumu ‘Short Walk on a Long Pier’ koji je snimio prije raspada banda. Ubrzo nakon raspada izdaje ‘Big Ugly Mouth’, a do danas je izdao čak sedamnaest spoken-word albuma. No najveću slavu izvan Black Flaga definitivno je polučio devedesetih sa svojim Rollins Bandom, koji je ustvari služio kao ekstenzija njegovog pjesništva uz glazbenu pratnju. Albumi ‘The End of Silence’ (i pjesma ‘Low Self Opinion’), ‘Weight’ s hitom ‘Liar’ te ‘Come In and Burn’ i ‘Get Some Go Again’ zauzeli su visoke pozicije na ljestvicama prodaje i pobrali pohvale kritike glazbenom mješavinom metala, funka i ljutitoagresivne recitacije. Paralelno s svojom glazbenom karijerom, Rollins se u devedesetima ozbiljno posvetio i glumi pa ga tako možemo vidjeti u ‘Heat’ s Pacinom i De Nirom, ‘Johnny Mnemonic’ s Keanu Reevesom, Lynchevom ‘Lost Highway’, kao i u seriji ‘Sons of Anarchy’.
Šesti album ‘Nice’ iz 2001. posljednji je album Rollins Banda, a ujedno i posljednji Rollinsov izlet u glazbene vode. Od tada do danas izdaje spokenword albume i nastupa na popratnim turnejama, a istovremeno piše kolumne za ‘LA Weekly’ i vodi radio emisiju na lokalnoj radio-postaji u Santa Monici, tematski usmjerene na borbu za ljudska prava, uz anti-rasističke i anti-homofobne poruke. Također se, vrlo uspješno, zalaže za legalizaciju kanabisa. Henry Rollins uspio je u svojem životu sagraditi čak tri uspješne karijere, a još uvijek relativno mlad i vitalan nimalo ne posustaje. A pritom uopće nije svjestan da mi je poslužio kao inspiracija za čak dvije tetovaže. Sretan šezdeseti, Henry!
Foto: henryrollins.com