Još jedna od radionica za djecu koju je u svome pedagoškom programu ostvario Dom Marina Držića, urodila je plodom u vidu figurica i kompozicijskih cjelina anđela od zlata i srebrenih dum Marinovih vila iz novela i komedija, predstavljenih u petak navečer u prostoru Dvorane Visia.
Radionicu su predstavili povijesničar umjetnosti Marin Ivanović, koji je tom prigodom odrecitirao pjesmu Alekse Kokića, koju je kao osnovnoškolac, kako je kazao, govorio sam na pozornici. Uz to, zahvalio se okupljenima na dolasku te pozvao ih i na to da ne zaborave pravi božićni duh, onaj humanitarni, koji se između ostalog, može ostvariti upravo kupnjom prekrasno izrađenih anđela, a sve za djecu Doma Maslina.
Uz njega, govorili su i ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matiće, predstavnica Doma Maslina, te Rajna Inić, koji su se zahvalili svima koji su omogućili ovaj značajna, vrijedan i kreativan projekt izrade anđela.
Uz njih, večer je uveličala i klapa Kaše, otpjevavši prigodne božićne pjesme.
Zapisao je Ivanović i u katalogu sljedeće:
Vrijedna akademska slikarica Rajna Inić, koja je već mnogo radila s djecom, uputila ih je ovog puta u sjajnu temu, prenijevši im znanje nekih likovnih tehnika i pripremivši ih na adventske dane koji su pred nama.
Činjenica da se sve to odvijalo u Domu velikog dubrovačkog komediografa, čije je djelo zlatnim slovima upisano u temelje hrvatske književnosti, sretna je okolnost u kojoj su se djeca imala prilike upoznati i s Držićem, njegovim gradom i baštinom koja oblikuje njihov i naš identitet. Za to zahvaljujem ravnatelju Doma Marina Držića, Nikši Matiću.
Kroz nadarene ruke dubrovačke dječice prošle su žičane konstrukcije,novinske postave i obloge od folija, ne bi li danas pred nas bile postavljene divne skuoine anđela i vila – anđeoski orkestar, zbor anđela ili ile s luminima.
U ovo božićno vrijeme, kada svi jedni drugima trebamo oprostiti, kada trebamo ‘srce nositi pred očima da svi vide naše dobre misli’ (rekao bi Marin Držić), kada nam u sjećanje dolaze dani naših djetinjih Božića u kojima smo gledali svijet začudnim očima, a mali nam je Isus ‘zadao obećanja blistava’ (kako napisa Tin Ujević), sjetimo se da kroz oči djece progovara istina i ljepota, sam Bog.
U ove prelijepe dane koje romantiziramo Andersenovom ‘Djevojčicom sa šibicama’ što nas može podsjetiti na skrb o bližnjima ili Dickensovom ‘Božićnom pričom’ koja nas podsjeća na introspekciju i davanje, danas kad je sve ‘tako tajanstveno, tiho i meko k’o pjesma Božanskog slavuja’ (kako je sročio Aleksa Kokić), trebamo biti zahvalni i topla srca što su nas djeca okupila na susret povodom ove izložbe. Učimo od njih, učimo od njihove naivnosti i dobrote! Naučimo od njih gledati na svijet otvorenih očiju i otvorena srca!