Koga to predstavljaju legalno izabrani hrvatski političari? Ili konkretnije, koji to narod naši političari vode?
Očito je, ne znaju ni oni sami, jer prema nevidljivom stavu i potpunom izostanku bilo kakve reakcije, oni niti vode, a još manje brane Ustavom zajamčene interese i ako hoćete slobode hrvatskih građana. Naime, svi smo svjedoci prošlotjednog srpskog napada na hrvatske državljane u Beogradu i Novom Sadu.
Iako su radile sjekire i toljage, zastrašivali se navijači i uništavali automobili, pukom srećom nitko od Hrvata nije 'izgubio glavu'. Sasvim je logično bilo očekivati da su se u ime naroda (hrvatskog), ali i svih navijača, oglasili najviši dužnosnici naše države. Ali ne! Izostao je službeni stav predsjednika Josipovića, kojim se osuđuje srpska vlada zbog propusta policije, ili zahtjev prema njihovim 'pravosudnim organima' da učine sve kako bi takvo brutalno ponašanje bilo primjereno kažnjeno.
Da imamo državnike od formata kojima je stalo do svog naroda, bar bismo bili povukli našeg veleposlanika na konzultacije u Zagreb, koji bi svojim autoritetom jamčili našim navijačima i igračima regularne uvjete u beogradskoj 'Areni', kako se eventualna pobjeda naših ne bi pretvorila u tragediju sličnu onoj 'Radićevskoj' s početka prošlog stoljeća. Od uvijek razgovorljivih Milanovića i Pusićke, Jovanovića i Pupovca, ni jedne jedine riječi prijekora s kojom bi skrenuli pozornost na nasilničko ponašanje prepuno mržnje prema pripadnicima hrvatskog naroda. Jer nisu to napravile nikakve navijačke horde, već ljudi, Srbi kojima smeta Hrvatska, i tablice s oznakama ZG, ST, OS, DU…
I nije se samo na tome završilo, nije to jedini slučaj nebrige i nemara naših političara. Prošli tjedan izrečene su sramotne presude za krvnike iz logora Morinj. Ma znam, sad će dio Vas promislit kako je dosta ove teme, kako je prošlo već dvadeset godina i kako neke stvari treba staviti 'ad acta'. E pa ne slažem se!
Gradskoj vlasti i svim stranačkim čelnicima u našem Gradu bila je obveza oglasiti se i osuditi sramotnu presudu crnogorskog pravosuđa. A oni su – zašutjeli. Dvoje ratnih zločinaca je oslobođeno, a četvero osuđeno na mizernu kaznu od ukupno dvanaest godina. Nevažno, ili ipak prevažno.
K vragu, zar ne bi bilo normalno, ljudski barem, da je gradonačelnik Andro Vlahušić sročio tri rečenice kojima osuđuje presudu, čime bi ujedno iskazao potporu logorašima koji su ne tako davno putovali u Crnu Goru ponovno davati mučne iskaze. Zar ne bi bilo logično da su se oglasili i njegovi zamjenici Tatjana Šimac Bonačić ili Niko Šalja, predsjednica Gradskog vijeća Olga Muratti, ma trebalo je cijelo Gradsko vijeće koje je baš tada zasjedalo izraziti neslaganje s ponižavajućom presudom. Ni riječi od župana Nikole Dobroslavića, niti bivše gradonačelnice i predsjednice gradskog HDZ-a Dubravke Šuica. Nikome, ni na kraj pameti.
Vjerojatno se nisu ni na trenutak sjetili 312 ljudi, svojih sugrađana, koji su prošli torturu Morinja, ili njihovih obitelji koji su s bolnim grčem u želucu iščekivali presudu, barem neku satisfakciju za uništene živote, duševne boli i fizičku patnju. Nisu promislili na sve njih, logoraše koji i nakon dvanaest godina od zlostavljanja iznova doživljavaju nepravdu. Mnogima je presuda za Morinj dosadna i zamara ih.
I onda se svi skupa isčuđuju kako je neka budala s kamenom porazbijala prozore pravoslavne crkve. Osuđujem takav čin u svakom pogledu, ali 'balkanski sindrom' je očiti refleks. I političari su krivi zbog primitivnih reakcija pojedinaca, zar ne? Ni njihovo ponašanje nije normalno!
Adio Vam