Sredina osamdesetih bila je idealno doba za uvod u glazbenu edukaciju jednog prištavog osnovca.
Inovativne tehnologije tipa kazetofon s dvije glave omogućavale su da se uz relativno male troškove albumi prošire Gradom eksponencijalno, kao ospice u antivakserskoj komuni. U toj ofenzivi metala, u vječnoj misiji zauzimanja prvih borbenih linija koje su ujedno i značile bolju kvalitetu kazetne kopije, preslušavalo se sve i svašta – Judas Priest, Mötley Crüe, Iron Maiden, W.A.S.P., Venom, Poison… Daj što daš, magnetna traka sve trpi. A tad, negdje otprilike sredinom osamdesetšeste, iz vreće novih albuma ispada jedna zanimljiva kazeta, na kojoj si je netko marljivo i s dosta ljubavi dao truda vjerno preslikati logo dotičnog banda, zajedno s munjevitim S i pentagramom u pozadini. Zaintrigiran artističkom ekspresijom tog pojedinca, ubacim kazetu koja me cijelu prvu minutu pozivala ‘sU nioJ… sU nioJ… sU nioJ…’.
Brutalno brzih sat vremena glazbe zbijenih u niti trideset minuta albuma su presudile mnogim kazetama sumnjive šminkerske provenijencije, preko kojih su presnimljeni Exodus, Testament, Overkill, Destruction
A onda je krenuo potpuni auralni napad, prvo gitarskim rifom, zatim bubnjanjem te na kraju nevjerojatno brzim i agresivnim vokalima. Moj prvi susret sa Slayerom i albumom ‘Hell Awaits’ je definitivno presudio – ovo je najbolji metal band koji sam ikad čuo, i nema šanse da me itko ikada odgovori od slušanja metala. Trideset godina kasnije ovo drugo je definitivno i dalje istina, dok mi Slayer više ipak nije najbolji band, ali je sigurno jako visoko pri vrhu, sa bez sumnje najvećim utjecajem na moje formativne godine mladog metalca duge polumasne kose. Krenulo se u potjeru za prethodnim albumima – ‘Show No Mercy’ i ‘Haunting the Chapel’ su brzo pronađeni i ubačeni u obveznu dnevnu rotaciju, a kad se iduće godine do mene dokotrljao najnoviji ‘Reign in Blood’ nije bilo sretnijeg dječaka od mene. Brutalno brzih sat vremena glazbe zbijenih u niti trideset minuta albuma su presudile mnogim kazetama sumnjive šminkerske provenijencije, preko kojih su presnimljeni Exodus, Testament, Overkill, Destruction…
Ne prezajući od kontroverzi, Slayer je dao najbolji, ali i najrealističniji i najstravičniji opis strahota Holokausta u uvodnom ‘Angel of Death’, detaljno analizirajući surovost i nehumanost Josefa Mengelea, još jednom potvrđujući da najbolje povijesne lekcije možete pronaći slušajući metal. Slayer je postao obavezna literatura svakog respektabilnog metalca, a uvodna minuta s njihovog sljedećeg albuma ‘South of Heaven’ dugo je bio moj ringtone. Nakon ‘Seasons in the Abyss’, Slayer pomalo gubi svoju moć i utjecaj, instinktivno slušam nove albume, nije to više to.
Osim koncerta, zauvijek će mi ostati u sjećanju traženje adrese – u doba prije Google Mapsa bilo je potrebno pitati ljude po benzinskim pumpama i mini-marketima, uz jedan važan, ali neočekivan detalj – nitko od tih ljudi nije znao niti riječ engleskog
Ali svejedno se smatram izuzetno sretnim što sam ih sredinom devedesetih vidio uživo, a taj koncert i dan danas ostaje jedan od najboljih na kojem sam bio: Fudge Tunnel, Sepultura, Fear Factory i Slayer zajedno pred nekih pet-šest tisuća fanova u napuštenom industrijskom hangaru u predgrađu Atlante. Osim koncerta, zauvijek će mi ostati u sjećanju traženje adrese – u doba prije Google Mapsa bilo je potrebno pitati ljude po benzinskim pumpama i mini-marketima, uz jedan važan, ali neočekivan detalj – nitko od tih ljudi nije znao niti riječ engleskog!
Svibanj prije pet godina označio je i početak kraja ove legendarne grupe – originalni gitarist Jeff Hanneman umire nakon niza zdravstvenih problema. Iako ga je uspješno zamijenio još jedan veteran kalifornijskog thrasha, Exodusov Gary Holt, osjetilo se kako u bandu više nema entuzijazma. Zato nije nimalo iznenadila vijest o oproštajnoj turneji koja započinje sutra, 10. svibnja u San Diegu, i uz potporu veterana scene Anthraxa i Testamenta i nešto mlađahnijih Lamb of God, cijelo će ljeto premrežiti sjevernoamerički dio kontinenta sa 48 nastupa. Europski dio turneje još nije najavljen, no za pretpostaviti je da će jesen u EU biti u znaku Slayera. Pažljivo pratite najave i reagirajte brzo, karte će se sigurno ekspresno rasprodati jer druge prilike više neće biti. Nakon 37 godina karijere i 32 godine od mog otkrića thrash-bogova, i ta će knjiga mog djetinstva upisati svoje posljednje poglavlje. Ali će njihova glazba zasigurno ostati kao vječni soundtrack turističke destinacije negdje južno od raja.
Foto: Slayer.net/ Slayer službena Facebook stranica