U Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad u četvrtak, 18. lipnja, predstavljene su knjige Stijepa Mijovića Kočana. Posjetitelji su tom prigodom imali priliku upoznati autorov najnoviji književni opus, ali i njegov dugogodišnji rad na području kazališne kritike i dokumentarnog filma.
Program je otvorila knjižničarka Dubrovačkih knjižnica Nikolina Njirić, istaknuvši kako je Mijović Kočan pjesnik, prozaik, putopisac, scenarist i redatelj, ali i pokretač Konavoskog zbornika, član Matice hrvatske od 1966. godine te jedan od pionira hrvatskog televizijskog novinarstva.
Središnje mjesto večeri zauzela je zbirka „Konteso vidi 1001 zvonin“, jedno od najopsežnijih sonetnih ostvarenja u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Zbirka okuplja više od tisuću soneta, većinom pisanih u dvanaestercu, a kroz četrnaest tematskih ciklusa obuhvaća širok raspon motiva – od zavičajnih i intimnih do društvenih, povijesnih, religioznih i filozofskih. U knjigu je uključena i ranije objavljena zbirka „101 zvonin“, dok je dio pjesama prethodno objavljen u književnim časopisima, među kojima su Forum Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Poezija, glasilo Hrvatskog društva pisaca.
Autor je pojasnio i sam naslov zbirke, istaknuvši kako izraz „zvonin“, preuzet iz konavoskog jezičnog nasljeđa, koristi kao sinonim za sonet, ali i kao znak vlastitog poetskog pomaka.
– Sonet je dugo bio vezan uz ljubavnu tematiku, no nastojao sam pokazati da može obuhvatiti sve – sve što se može izraziti u četrnaest rimovanih stihova – kazao je Kočan.
Strukturu knjige detaljnije je predstavila Mirjana Mijović Kočan, naglasivši kako soneti, unatoč formalnoj strogoći, zadržavaju jasnu i skladnu misaonu dinamiku. Istaknula je i da se lik Kontese, za razliku od tradicionalne petrarkističke muze, pojavljuje kao ravnopravna sugovornica, čime se dodatno proširuju izražajne mogućnosti sonetne forme.
O vrijednosti Kočanova pjesničkog opusa svjedoče i brojne kritike. Marito Mihovil Letica ističe kako su „mnogi soneti maestralni“, Davor Pešorda naglašava da „neosporno obogaćuju hrvatsko pjesništvo“, dok Ludwig Bauer ocjenjuje da bi takvi soneti u velikim književnostima bili „senzacija“.
Uz ovu zbirku predstavljena je i knjiga kazališnih kritika „Melpomena i Talija satarisane“, koja donosi izbor tekstova nastalih između 1998. i 2008. godine. Na 455 stranica objavljeno je 185 odabranih kritika iz autorova opsežnog opusa, koji broji gotovo tisuću tekstova. Tom je prigodom Mirjana Mijović Kočan pročitala i osvrt Georgija Para, koji je istaknuo vrijednost tih tekstova kao vjerodostojnog zapisa kazališnog života te autorovu sposobnost da čitatelju približi predstavu i njezin umjetnički kontekst.
Program je zaključen projekcijom dokumentarnog filma „Moja priča o Hrvatskoj“, koji je Kočan režirao i za njega napisao scenarij, a koji je na Hrvatskoj radioteleviziji emitiran 1995. godine.
