Prvi vikend u svibnju već je tradicionalno rezerviran za londonsku proslavu teške i spore glazbe. Ovogodišnji engleski produženi vikend po osmi put je u klubovima Camdena ugostio nekoliko tisuća posjetitelja Desertfesta koji su tri dana na pet pozornica mogli uživati u čak šezdeset šest bandova doom i stoner žanra. Nažalost, za razliku od prošlogodišnjih trideset Celzija, ovogodišnji festival nije ponudio atmosferski pustinjski štimung, već tri dana sitne, ali uporne kiše, uz jedan kratki iznenadni snježni intermezzo. Ipak, dobra glazba (i stručno natočena piva) brzo je ugrijala hladne kosti. Desertfest je započeo beskompromisno u dubokom podzemlju stoljećima poznatog puba ‘The World’s End’ nastupom švedskih doomstera VOKONIS.
Autori jednog od najalbuma 2017. ‘The Sunken Djinn’ publici su osim već poznatih hitova predstavili i niz novih stvari sa još neizdanog albuma ‘Grasping Time’, za kojeg očekujem da na jesen zauzme zasluženo mjesto pri vrhu toplista. Duplu porciju švedskog dooma nastavio je ALASTOR koji je krajem prošle godine izdao odličan okultni album ‘Slave to the Grave’ i punom klubu poslao poruku uz svoj najveći hit – ‘Your Lives Are Worthless’. Nakon njih bilo je vrijeme za ubaciti u višu brzinu uz kalifornijski ZIG ZAGS. Ovo ime sigurno ćete još pročitati u jednoj od budućih kolumni kad se bude pisalo o njihovom novom albumu ‘They’ll Never Take Us Alive’ koji je izišao prošlog petka. O njihovoj glazbi dovoljno govori naslov prve pjesme s albuma kojom su otvorili svoj set – ‘Punk Fucking Metal’, a ako uz mene i mnoge druge smatrate ‘Kill ‘em All’ savršenim albumom dužni ste svojim ušima puštati cijeli album na repeat. Zvijezde dana bile su legende stoner rocka OM. Svega tri tjedna nakon dvostrukog užitka gledanja Sleepa na Roadburnu, projekt njihove ritamsekcije do zadnjeg centimetra napunio je kamdenski Electric Ballroom i u transcendentalni trans bacio par tisuća fanova basvirtuoza Ala Cisnerosa. Iako su posljednji album ‘Advaitic Songs’ izdali daleke 2012. godine, njihova popularnost još uvijek je na samom vrhuncu. A meni osobno zadovoljstvo predstavlja činjenica da sam u nepunu godinu dana odgledao cijeli kraljevski trijumvirat stonerdooma (High On Fire, Sleep i Om). No, petak još nije bio gotov jer je u ponoć na pozornicu izašao legendarni skaterock trio iz Los Anglesea – THE SHRINE. Predvođeni energičnim Joshom Landauom na gitari i vokalima nizali su rif za rifom i više od predviđenih 45 minuta. Točnije, organizatori su u više navrata pokušavali intervenirati i signalizirati im istek vremena, no s pozornice su ih uspjeli ‘potjerati’ tek nakon odsvirane posvete Lemmyju. Između osam bandova odgledanih u subotu zbog ograničenog prostora ovdje spominjem samo dva meni najvažnija.
Oba banda već su pronašli svoje mjesto u ovoj kolumni, ARABROT kao četvrti najbolji album prošle godine sa ‘Who Do You Love’ opravdao je očekivanja sa izvrsnih četrdeset pet minuta postpunk psihodelije uz hitove kao ‘Maldoror’s Love’, ‘Sinnerman’ i ‘A Sacrifice’. Za vrhunac večeri mjesto u podzemlju bilo je rezervirano za sludgecore velikane iz Savannah u Georgiji – BLACK TUSK i njihovo predstavljanje prošlogodišnjeg veličanstvenog albuma ‘T.C.B.T.’. Prije samo mjesec dana sam u kolumni preporučio njihov skorašnji koncert u Zagrebu, još uvijek je na vrijeme da organizirate put, no obvezno ponesite rezervnu majicu i dovoljno energije za jednosatnu šutku. U nedjelju mi je pod obavezno, debelim slovima stajao zapisan nastup WITCH u kultnom londonskom Roundhouseu. Doom band legendarnog J. Mascisa, gitarista Dinosaur Jr. ni u kojem slučaju nisam smio propustiti. Mascis se u ovom bandu povukao u pozadinu i svira svoj originalni instrument – bubnjeve, dok band prezentira svoje vrhunsko viđenje ‘Sabbath Worshipa’. Tema štovanja Black Sabbatha nastavila se uz filadelfijski HIGH REEPER, koje sam u svojoj trećoj kolumni, negdje u ovo doba prošle godine, najavio kao budućnost dooma, a to su definitivno i potvrdili u nedjelju navečer, prezentirajući svoj novi, drugi po redu album maštovitog naziva ‘Higher Reeper’. Desertfest je poslije ponoći zatvorio MONDO GENERATOR Nicka Oliverija, veterana Kyussa i Queens of the Stone Age. Već pomalo natečenih stopala preostalo je samo obući suhu majicu i uputiti se na vlak za Gatwick uz pozdrav Camdenu do sljedećeg, devetog Desertfesta prvog svibanjskog vikenda 2020. Tko zna, možda će do tada Britanci i uspjeti pronaći način za izlazak iz Europske Unije.
Foto Facebook/The Shrine,Mondo Generator, Vokonis