Dubrovčani su odvazda vodili brigu o općem dobru. Kako nekad, tako i danas, još uvijek ima dobrih ljudi u Gradu, ljudi koji su spremni dio svoje životne stečevine darovati i time spasiti komadić povijesne baštine od propadanja.
S takvim uzvišenim ciljem prije par godina gospođa koju ćemo nazvati 'Cvijeta' odlučila je donirati 200 tisuća eura za obnovu kapelice na Boninovu. Imala je ona nekoliko uvjeta, ili bolje rečeno želja. Najprije da ostane anonimna. Potom da posao obnove obavlja tvrtka iz Grada, ali i da novac kojeg je planirala donirati da direktno tvrtki koja će izvoditi radove. Dakle gospođa 'Cvijeta', kako smo je nazvali, nije željela donirati novce Gradu ili Boninovu koji skrbi o kapelici.
Njen zadnji uvjet, iako ih je mogla imati i 15, bio je da tvrtka koja će obavljati posao na obnovi spomeničke baštine ima ovlaštenje za rad na spomenicima, dakle licencu za obnovu spomeničke baštine. Kako bi sve proteklo kako je ona zaželjela pronašla je osobu od povjerenja koja će za nju obaviti i pratiti cijelu proceduru. Složit ćete se da uvjeti nisu prekomplicirani, a novac, pogotovo u ova teška vremena, ogroman. I to je prvi dio priče…
U drugom dijelu umiješali su se vrli političari, kod kojih je došla do izražaja mizerna pohlepa.
Iako to nije bilo potrebno, jer je riječ o privatnoj donaciji, pristupilo se odabiru izvođača po pozivnom natječaju. Naravno, to je jako razveselilo gradske dušebrižnike jer nisu trebali 'robovati' postupku javne nabave. I kad se sve posložilo, eto problema.
Na prvi natječaj ujesen prošle godine, pozvane su tri tvrtke, i to Dom izgradnja, Građevinar Quelin i Bastion koji, usput budi rečeno, nije imao licencu za rad na spomenicima, pa je u samom startu i otpao. Ostale su dvije tvrtke. E, ali nije se znalo kako s njima razgovarati, kako pregovarati ili još bolje, kako izvući štogod. Znate već o čemu govorim. Nekako, oni im baš nisu pasali, pa se počelo s otezanjem.
Prošlo je nekoliko mjeseci i kako se nije pomaklo s mrtve točke odlučeno je napraviti i drugi pozivni natječaj. Ovoga puta Boninovo je dobilo zadaću da provede formalnost. I ovaj put u igri je bio Bastion, ali i nova tvrtka, Gara. Dom izgradnja i Građevinar Quelin iz nekog nepoznatog razloga nisu bili pozvani na natječaj. Ni ovaj drugi put Bastion nije imao traženu i potrebnu licencu, a iako ima najnižu ponudu, posao dobiva Gara.
I tu je tek kraj drugog dijela priče.
Gara ni danas, gotovo šest mjeseca nakon drugog pozivnog natječaja, nije počela raditi, a zanimljivo je kako je Bastion u međuvremenu dobio taj nasušno potreban papir s kojim dokazuje da može raditi na spomenicima…
Naravno, treba spomenuti i to kako je tijekom cijelog razdoblja odabira izvođača radova (i prvog i drugog) bilo navijanja za pojedine tvrtke. Andro i Olga imali su svoga favorita, Marita od Boninova željela je pošto poto napraviti svoje životno djelo i obnoviti zaštićeni spomenik kulture, iako je i ona sama kočila cijelu proceduru. Kako? Od straha ili neznanja, ili možda tek želeći se zaštititi od kojekakvih prevaranata, odlučili su uz ugovor napraviti i dodatak. Uvjetovalo se od 'sitnica' poput obustavljanja radova tijekom pogreba do završetka poslova umjesto 'za 90 dana, kapelica je trebala biti obnovljena za 90 radnih dana'… Ma nemoguće izvedivo.
Uz to, Gara je trebala dati zadužnice na milijun i pol kuna i to Boninovu, a ne, što bi bilo logično, donatorici 'Cvijeti'. I onda ono najbizarnije. Odvjetnička tvrtka koja je u ime Boninova izradila dodatak ugovora poslala je račun u iznosu od nevjerojatnih 20 tisuća kuna donatorici 'Cvijeti'. Ne baš izravno njoj, nego njenom ovlaštenom zastupniku.
Treći dio…
Radovi na obovi kapelice još nisu započeli. Kako je krenulo i neće skoro. Očito je da bi se neki u ovom Gradu i na 'mrtvima okoristili'. A gospođa 'Cvijeta'?. Ona još nije odustala. Želi dvjesta tisuća eura donirati za obnovu kapelice na Boninovu. Pitanje je samo dokad će imati snage i volje slušati 'sitne duše' i njihova prepucavanja oko pišljivih par tisuća… znate već čega. Da ti se život zgadi!
Adio Vam