Japanska kinematografija davne 1954. godine postigla je dva svjetski priznata uspjeha. Legendarni redatelj Kurosawa Akira snimio je ‘Sedam samuraja’, jedan od najboljih filmova u povijesti, dok je Honda Ishiro za kompaniju Toho snimio prvi u nizu filmova o gigantskom dinosauru zvanom Gojira, manifestaciji japanske traume nakon katastrofalnih američkih nuklearnih napada. Gojira je, ili kasnije amerikanizirani Godzilla, u čak trideset dva filma rigao vatru po poslijeratnom Tokiju rušeći sve pred sobom.
Kad su više od pola stoljeća kasnije braća Joe i Mario Duplantier odlučila formirati death metal band koji će kao zvučni tsunami s nogu oboriti publiku, postojao je samo jedan logičan naziv za grupu. Zajedno s gitaristom Christianom Andreuom i basistom Jean- Michelom Labadiem malenim, ali upornim koracima kreću iz svojeg primorskog baskijskog gradića na osvajanje Francuske, a 2006. svojim trećim albumom ‘From Mars to Sirius’ pokoravaju i ostatak svijeta. Taj konceptualni album o uništenju planeta i potrazi za novim životom među zvijezdama odraz je njihovih iskustava u borbi za održivi razvoj Zemlje s organizacijom ‘Sea Shepherd’, usmjerenoj na zaštitu morskih životinja, posebno dupina, kitova i morskih pasa. ‘Flying Whales’ s tog albuma još uvijek je među najboljim pjesmama ovog stoljeća.
Njihov pretposljednji album ‘Magma’ iz 2016. označio je drastičan pomak prema melodičnijem i progresivnijem zvuku, što je rezultiralo znatno većom popularnosti među publikom, kao i nominacijom za Grammyja. Stoga nije iznenađenje što je njihov novi, sedmi album ‘Fortitude’ bio jedan od najiščekivanijih albuma ove godine. I u potpunosti je opravdao sva očekivanja jer je Gojira uspjela snimiti pedeset najboljih minuta glazbe ove godine.
Već je to bilo očigledno prošle godine kad nam je pjesma ‘Another World’ najavila nadolazeći album svojim lako pamtljivim riffom i refrenom koji od prvog slušanja potpuno pokori naš limbički sustav. Kasniji singl i uvodna stvar na albumu ‘Born For One Thing’ samo je učvrstio vjeru u novi album, a ustvari nije niti među pet najboljih na albumu. Ta distinkcija pripada stvarima ‘New Found’, ‘The Trails’ i ‘Sphinx’. Osjećaj za pravdu i očuvanje okoliša pak pripadaju dvjema najboljim i najvažnijim pjesmama na albumu.
Južnoamerički domorodački ritmovi dominiraju u pjesmi ‘Amazonia’, posvećenoj tom vrijednom Zemljinom resursu koji zadnjih godina preživljava svoje najkatastrofalnije godine postojanja zahvaljujući bezgraničnoj ljudskoj pohlepi personificiranoj u liku i zlodjelu vodećeg kretena latino-američke politike, brazilskom predsjedniku. Ponukani nezapamćenim požarima (‘The greatest miracle/Is burning to the ground’) Gojira je pjesmu povezala s velikom dobrotvornom akcijom prikupljanja pomoći brazilskim domorodačkim narodima. Vidljiv je i veliki utjecaj Sepulture i njihovog ‘Roots’ albuma koji je inicijalno apelirao na savjest svjetske javnosti prije punih četvrt stoljeća.
Naslovni instrumental uvod je u drugu važnu pjesmu ‘The Chant’, u kojoj se band prisjeća kineske okupacije Tibeta i kasnijeg genocida nad lokalnim stanovništvom kroz prizmu djece koja su uspjela pobjeći u susjedne države. Moćni gitarski zvuk i zarazna mantra dugo vremena će mi se vrtjeti u ušima, a ujedno su vjerojatno i najdostupnija stvar za nove buduće fanove.
Gojirin ‘Fortitude’ remek je djelo moderne glazbe s jedanaest stvari koje ćete opsesivno slušati na ‘repeat’, a preostaje samo sjetno zamišljati kako bi te stvari zvučale uživo. To će prvi saznati Amerikanci ovog ljeta, zahvaljujući činjenici da su na prošlim izborima uspjeli smijeniti kolosalno idiotskog orangutana i doveli čovjeka koji je u kratkom roku uspio organizirati masovno cijepljenje. Tako će ovog ljeta američki stadioni biti krcati fanovima željnim dobre glazbe, dok mi još iščekujemo neizvjesne covid-putovnice.
No, kad se glazba uživo napokon vrati i na europske terene, možete biti sigurni da ćete me vidjeti u prvom redu Gojirinog koncerta.
Foto: gojira-music.com