dEUS, belgijska božanstva alternativnog rocka, vratili su se prošlog tjedna svojim osmim studijskim albumom ‘How to Replace It’ i prekinuli jedanaestogodišnju studijsku neaktivnost. Nije bend kojeg predvode frontmen, gitarist i pjevač Tom Barman i violinist/klavijaturist Klaas Janzoons bio besposlen u obljetničkim desetima. ‘Selected Songs 1994 – 2014’ donio je presjek dotadašnje karijere, a ‘The Ideal Crash’, njihov treći album, s kojim su otvorili novo poglavlje u karijeri i upisali jedan mali europski hit singl, 2019. je napunio 20. godišnjicu pa je bend jubilej proslavio turnejom svirajući ga u cijelosti.
Nastali 1991. u Antwerpenu, u flamanskoj regiji, dEUS su bili prvi belgijski rock bend kojem je uspjelo probiti granice kraljevine koja je svijetu već podarila oca šansone u Jacquesu Brelu, a u Djangu Reinhardtu rodonačelnika gypsy jazza. Belgijanci su zaslužni i za Front 242, pionire industrijske elektronike. Danas je nemoguće dočarati klimu u glazbenoj industriji sredinom 90-ih u kojoj je grupa poput dEUS imala punokrvni MTV hit u pjesmi ‘Suds and Soda’, nastupnom singlu s albuma prvijenca ‘Worst Case Scenario’. Pjesma je divlja i bučna, eklektična, ali melodična zbrka. Otvara je, i u ostatku pjesme i albuma, prominentna violina, a nakon metaloindnog gitarskog rifa, Tom Barman i basist Stef Kamil Carlens više urliču nego pjevaju, istovremeno se u spotu cijelo vrijeme držeći za ruke. Slijedi zarazni refren o tome kako se sapunica i soda slažu s pivom. Nije samo ‘Suds and Soda’ ljeta 1994. svakodnevno emitiran u prime time-u MTV-ja Europe, nego su sasvim solidno prošli i video spotovi za iduće singlove ‘Via’ i ‘Hotelllounge’, koja zvuči kao da su, umjesto Eaglesa, u nekom paralelnom svemiru Velvet Underground napisali ‘Hotel California’.
Žanrovski konfliktan, album ‘Worst Case Scenario’ otkrio je da, uz spomenute Velvete, grupa inspiraciju crpi iz radova eksperimentalnog kabaretskog popa Toma Waitsa, avangardnog bluesa Captaina Beefhearta i radova Franka Zappe, čija je ‘Little Umbrellas’ ugrađena u naslovnu pjesmu. Prisutan je i utjecaj tiho-glasno dinamike Pixiesa i trag šlampavog popa suvremenika Pavement. Idući album ‘In a Bar, Under the Sea’ izlazi 1996. i stilski je još je više suprostavljen. Uvodna ‘Fell of the Floor, Man’ zvuči kao da Beck obrađuje pjesmu Beastie Boys, a producent im je Jim Jarmusch. ‘Little Arithmetics’ je akustični pop koji se lako pjevuši, dok masni funk jazz iz ‘Theme from Turnpike’ koketira s filmskom glazbom. Genijalni i urnebesni spot za potonju pjesmu činio je kratki film ‘Turnpike’ u režiji Toma Barmana (Barman je redatelj prepoznatog igranog filma ‘Any Way the Wind Blows’ prikazanog na Cannesu 2003. godine). Kultni američki glumac Seymour Cassel i njegov mlađi belgijski kolega Sam Louwyck u spotu se šeću ulicama Pariza i prolaze različite interakcije s prolaznicima dok ponašanje mlađeg muškarca postaje sve maničnije i čitava situacija izgleda kao da je ispala iz nekog filma Quentina Tarantina. Nakon što se prva postava benda potpuno rasplinula, Barman, Janzoons i bubnjar Jules de Borgher s basistom Dannyjem Mommensom i gitaristom Craigom Wardom izdaju ‘The Ideal Crash’ (1999). Snimljen u poznatom klubu Café d’Anvers i na ulicama Antwerpena, spot za hit singl ‘Instant Street’ ulazi u društvo deset najboljih video uradaka 90-ih. U ovoj fazi dEUS žrtvuju frenetičnost prvih albuma za naglašeniju melodioznost i nalaze nove kanale izražavanja ne omekšavajući svoj nežanrovski pristup.
Grupa će proći još nekoliko promjena u sastavu, a današnja postava (bunjar Stéphane Misseghers, basist Alan Gevaert i drugi gitarist Mauro Pawlowski) manje-više je ustaljena i stabilna. Albumi ‘Pocket Revoluition’ (2005), ‘Vantage Point’ (2008), ‘Keep You Close’ (2011) i ‘Following Sea’ (2012) redom ostvaruju platinastu ili barem zlatnu nakladu u Belgiji. Inicijalni europski uspjeh uspio je grupi osigurati trajnu prođu i u valonskoj regiji, što nije čest slučaj u ovoj, iako sjedištu Europske unije i NATO-a, iznimno politički polariziranoj državi. dEUS imaju nemalo sljedbeništvo i na drugim europskim tržištima, posebno u Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj, Portugalu, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Svojim beskompromisnim stilom i uhom za pop melodiju priskrbili su poštovanje brojnih kolega s međunarodne indie scene, a među fanovima se ističu Greg Dulli (Afghan Whigs) i Brian Molko (Placebo). U smislu paralela s prethodnima radovima, novi album donosi spoj nježnog i grubog, sukus ritma, melodije i zaštitnog znaka grupe – Barmanovog promuklog pjevanja i recitiranja. Drugim riječima, ‘How to Replace It’ sadržava najbolja lica i naličja grupe koja već 30 godine odlijeva žanrovskim definicijama. Samo, ne treba biti Hercule Poirot, slavni književni Belgijanac, za ustanoviti da ovaj tekst nije prikaz albuma nego tek izlika da nekome od vas otvorim ulaz u dEUS svijet.
Foto: pias.com, deus.be