Već petnaest godina od istog čovjeka, s istog lokaliteta uzimam isto grožđe. Iz postojbine Pošipa, Smokvice! Do tog iznimnog grožđa došao sam sasvim slučajno, a kroz sve ove godine usavršavam vino kroz načine fermentacije. Danas mogu govoriti o jednom modernom vinu od 13.6 posto alkohola. Nije nimalo lagano! – smije se Cvijeto Stjepović, koji nas je dočekao u svom malenom vinskom podrumu, spojenom s garažom, u kolopletu ulica Šipčina. Njegov petnaestogodišnji trud prepoznali su i stručnjaci pa je upravo njegov Pošip Smokvica odnio nagradu kao najbolje otvoreno bijelo vino na ovogodišnjoj Sabatini, međunarodnom susretu vinara i vinogradara.
Zvijezda Sabatine
Lijepa priča stvarala se polako, a gospar Cvijeto, inače kapetan, odnosno vođa posade Marine Slano uistinu je svestran čovjek koji jednako voli svoj posao i hobije. A ima ih puno. Za ovaj broj DuLista pričat ćemo o onom za njega najdražem – vinu. Nije samo Pošip Smokvica zvijezda njegovog podruma, ali je zvijezda Sabatine. Ukratko, prvi put je došao i odmah ‘pomeo’.
—Da, ovo mi je bio prvi put na Sabatini. Znam da znam napraviti dobro vino, ali nisam objektivan i ne mogu reći: ‘Hej, ovo je vrhunsko vino!’. Zato se nisam nigdje prijavljivao, na nikakva natjecanja. Ipak, prijatelji Dubravko Moravec i Mato Čupić, i sami vinari, nagovorili su me na Sabatinu. Rekli su mi da ću ‘pomesti sve’, jer je vino vrhunsko. I tako, uzeo sam dvije boce i pošao u Split. Odnio sam ih 30. rujna, što je bio zadnji rok za prijavu. Članovi žirija kušali su, testirali, ocjenjivali… A ja sam se šokirao – smije se Stjepović. Dobio je najviše bodova, i plaketa je tu! Kaže, bilo je u žiriju i onih koji su se mrštili, kažu, preslatko.
To je ono što mi je Bog dao
—A to je ono što mi je Bog dao i od toga pravim vino – dodaje. I kaže baš je htio istaknuti kako je iz Smokvice, tog važnog kraja za ovu fantastičnu sortu vina.
—Pogledaj, vidiš zelenkastu notu – pokazuje na čašu – e to ti je pošip! – smije se. Uz njega, u malom podrumu su i bačva roséa i bačva plavca. Za obiteljske potrebe i prijatelje, ljubitelje vina.
— Pošipa Smokvice napravim oko 400 litara. Mogao bih pojačati – smije se. Uz njega je na Sabatini bila i supruga Marina, koja kaže, od sreće nije uspjela napraviti fotografiju. Ipak, uspjeh je dokumentiran, a s ponosom nam pokazuje fotografije vinograda, rada na vinu, u podrumu gdje mu pomažu sinovi Vlaho i Antonio.
Pravi mali vinski podrum
—Nije ovo samo garaža, već pravi mali podrum. Nastajao je dio po dio. Ispočetka je i zapravo bio samo podrum, bez garaže, pa sam pomalo nastavljao radove, uredio struju, stavio pločice i sustav hlađenja kojeg sam sam napravio, radi kontrolirane fermentacije. Uostalom, tako se i dobivaju arome – napominje. Pridružuje nam se sin Vlaho, pomorac koji je upravo finuo magisterij i odlazi uskoro na brod. Drugi sin, Antonio, je već na brodu. Kaže Vlaho kako sad tek mora pomagati, jer ima doma šampiona. A i rado mu pomažu oba sina. U svom podrumu ima i vlastiti mali vini laboratorij i vinobran, testira sam odnosno kontrolira slobodne sumpore, pa kasnije nosi na službenu analizu. Strastveni vinar ništa ne prepušta slučaju.
Što bi htio isprobati?
Pitamo ga i ima li nakon šampionskog vina neku novu želju za isprobati, neku drugu sortu vina.
— Da, naravno. Postoji takozvani ‘orange’, stari način pravljenja vina. Vino leži, odnosno stoji na dropu, na bobici, poželjno bez peteljke. To mi je baš želja isprobati – dodaje. Upravo se ‘orange’ povezuje s malim vinarstvom, a vino se radi od bijelih sorti, mada tehnologijom podsjeća više na proizvodnju crnog vina.
— Uzet ću par stotina kilograma grožđa više pa probati. Također sam mislio napraviti sur lie vino, ono koje se ostavlja s talogom, ostatak fermentira u boci. Tako se prevrće nekoliko puta u tijeku dana, pa se kasnije sve rjeđe i rjeđe miješa – ističe nam Stjepović. Upravo sur lie vino kasnije bude obogaćeno mirisnim sastavinama.
Stotinu vina za istu nagradu
Gledajući u krasne boje vina, vraćamo se na natjecanje Sabatinu. Osvojio je nagradu u kategoriji od oko sto otvorenih vina, crnih i bijelih. Ovo međunarodno natjecanje karakteristično je po tome što na njemu sudjeluju i profesionalci i amateri, i početnici i iskusni vinski majstori.
—Time je bio veći izazov osvojiti ovo priznanje. Očekivao sam nešto svakako, možda zlatnu medalju, ali baš apsolutni pobjednik? To ne – smije se. Ponovit će iduće godine, a u njegovoj lijepoj, maloj vinskoj priči mi mu želimo još i veći uspjeh.
Skromno nam kaže za kraj:
—Učio sam sam, pomalo uz pomoć prijatelja, ali uglavnom sam. Pravit ću dok budem pravio, a sinovi će uživati samnom – kaže za kraj ove lijepe pozitivne priče, koja u ova vremena treba svima nama.
RESTAURIRANI TOMOS
Crveni ljepotan
Iako smo povirili u podrum gospara Cvijeta kako bismo vidjeli to šampionsko vino, pogled je prvo zapeo na restauriranog ljepotana iz 1986. godine, crvenog Tomosa.
—Vozio sam Tomos od 1983. do 1989. Ovaj sam konkretno restaurirao dva mjeseca – kaže ovaj svestrani vođa posade u Marini Slano. Kaže, neko vrijeme ga je držalo i slušanje glazbe sa svog starog gramofona, pa i drugi hobiji.
—Valjda to tako dođe s godinama – smije se. Voli i svoj posao. Kaže kako je iz Komolca prije pet godina pošao u Slano kako bi malo uputio novu posadu. I eto, ostao!
Objavljeno u tiskanom izdanju 17. studenog 2021.