Otvoriti vlastiti rehabilitacijski centar san je Marije Pocrnjić još od studentskih dana. Danas ga je ostvarila, u Lapadskim dvorima otvorila je fizioterapijski centar „Restart“, a interes Dubrovčana nadmašio je sva njezina očekivanja. Već dan nakon otvorenja raspored je bio potpuno popunjen. Bivša košarkašica i dvostruka prvakinja Hrvatske, danas uspješna fizioterapeutkinja i sadržajem na društvenim mrežama poznata kao @croatianginger, za DuList govori o poduzetničkom putu, povratku u rodni Dubrovnik, radu sa sportašima i rekreativcima, ali i planovima za budućnost.
Nedavno ste otvorili novi fizioterapijski centar u Lapadskim dvorima „Restart“. Što Vas je potaknulo na ovaj poduzetnički korak?
Tako je. U principu, još otkad sam upisala fakultet znala sam da je to moj cilj u budućnosti. Ukazala mi se odlična prilika, otvorio se dobar prostor i mislim da imam dovoljno iskustva da krenem u nešto takvo. Stvarno mi se pokazalo kao pun pogodak.
Završili ste Zdravstveno veleučilište u Zagrebu. Koliko je bilo izazovno vratiti se doma i pokrenuti privatni biznis?
Iskreno, dok sam studirala nisam se mogla zamisliti da se vratim u Dubrovnik. Međutim, zbog životnih okolnosti vratila sam se ovdje i tu sam jedino mogla odraditi staž. Nakon staža počela sam razmišljati da još malo radim, a zatim pokrenem nešto svoje. Danas, kad pogledam na sve to, ne mogu se zamisliti da živim igdje izvan Dubrovnika.
Vaš centar naglašava osobni pristup. Po čemu se „Restart“ razlikuje od uobičajenih fizioterapijskih praksi u gradu?
Prva stvar je što se svakom pacijentu posvećujem individualno. Dvije osobe mogu imati istu ozljedu ili oštećenje, ali neće imati istu vrstu rehabilitacije. Druga stvar je što sam jedna od rijetkih žena koja privatno radi ovaj posao. Mislim da muškarci i žene ovaj posao rade na potpuno drugačiji način, naravno ne u lošem smislu.
S kojim se problemima Dubrovčani najčešće javljaju i koliko sjedilački način života utječe na zdravlje naših sugrađana?
Mislim da utječe dosta jer ljudi ovdje nisu naviknuti na standardnu tjelovježbu, poput odlaska u teretanu ili bilo kakvu sportsku aktivnost. Puno sjede, naprave neki krivi pokret i najčešće strada lumbalna kralježnica, odnosno donji dio leđa. Mišići nisu navikli na stalne napore pa se kod malo većeg opterećenja događaju ozljede. Česte su i ozljede prenaprezanja ramena koje dovode do oštećenja tetiva. Treći veliki problem, koji nije povezan sa sjedilačkim načinom života, su motori i prometne nesreće.
Kao bivša košarkašica i dvostruka prvakinja Hrvatske, koliko Vam je profesionalni sport pomogao da bolje razumijete ozljede i potrebe sportaša?
Iskreno, jako puno. Imala sam tri operacije koljena i kroz vlastite rehabilitacije naučila sam još više. Mislim da danas pacijente razumijem na način na koji ih ne bih mogla razumjeti da i sama nikad nisam bila pacijent.
Kako u praksi balansirate rehabilitaciju rekreativaca i profesionalnih sportaša? Traže li sportaši drukčiju vrstu motivacije tijekom oporavka?
Iskreno, sa sportašima je puno lakše raditi jer su oni u startu motivirani da se što prije oporave. Kad sam započinjala ovaj posao, mislila sam da ću raditi samo sa sportašima upravo zato što njima motivacija uglavnom ne nedostaje. Međutim, u praksi to nije tako jer Dubrovnik nema toliko profesionalnih sportaša. Svakako, pristup je potpuno drugačiji.
Koja je najvažnija lekcija iz sportskih dana koju danas primjenjujete kao voditeljica vlastitog centra?
“Nemoj ići glavom kroz zid.” Najviše zbog toga što sam i sama prošla ozljede. Dok sam bila na fakultetu mislila sam da se mogu brže oporaviti i da nije važno što struka nalaže. Mislila sam da ja to mogu prije. Mnogi sportaši žele ubrzati proces rehabilitacije, ali tijelo jednostavno nije napravljeno da odradi nešto prije nego što je spremno. Zato svima savjetujem da slušaju svoje fizioterapeute.
Na Instagramu i TikToku mnogi Vas prate pod imenom @croatianginger. Kako uspijevate uskladiti ozbiljnu medicinsku struku i kreiranje sadržaja za društvene mreže? Je li zahtjevno?
Za mene nije zahtjevno jer mi je to, nakon posla, oblik razonode. Radim stvarno po cijele dane, a vikende iskoristim za putovanja, hranu i stvaranje sadržaja. Sve mi to dolazi prirodno. Ljudi mi ne vjeruju kad kažem da mi treba pet minuta da napravim video, ali meni to stvarno tako funkcionira.
Za DuList ste ranije govorili o svojoj ljubavi prema Rimu. Gdje ste od tada bili i koja je iduća destinacija?
Uz moj posao jako je teško putovati, ali sam si napravila princip da se preko tjedna potpuno posvetim poslu, a vikende iskoristim za putovanja. Odlučila sam gotovo svaki vikend otići negdje. Bila sam u Beogradu, Barceloni, Londonu, Grčkoj, Kini, Belgiji, Italiji i susjednim državama. U Rim se jednog dana sigurno planiram vratiti, ali još ne znam kada.
Nedavno ste javno podijelili svoje iskustvo s kašnjenjima letova nacionalnog avioprijevoznika, što je izazvalo lavinu komentara sugrađana. Mislite li da javne osobe i influenceri trebaju češće koristiti svoj glas kako bi ukazivali na svakodnevne probleme u Dubrovniku i općenito?
Apsolutno. Mislim da je to jedna od najpozitivnijih stvari koje možeš napraviti putem društvenih mreža, ukazati na ono što ne valja. Ne kažem da će influenceri promijeniti svijet, ali ako takve teme dođu do većeg broja ljudi, vjerujem da će se više ljudi aktivirati i možda će se neke stvari promijeniti.
Koji su dugoročni ciljevi za „Restart“? Planirate li uvođenje novih tehnologija ili širenje tima?
Iskreno, voljela bih već proširiti tim jer, hvala Bogu, posla ima. Ovim putem želim potaknuti mlade fizioterapeute da ulažu u svoju karijeru jer, nažalost, danas fakultet nije dovoljan. Trenutno ne znam postoji li kadar ljudi koji bi bio spreman za to, ali vjerujem da će s novim generacijama biti sve više educiranih stručnjaka. Edukacije jesu skupe, ali vrijede i kao poslodavac bih ih sigurno bila spremna financirati u cilju napredovanja zaposlenika. Voljela bih uvesti i nove tehnologije, ali sve će doći svojim tempom.
Što biste poručili studentima koji se nakon studija u Zagrebu dvoume oko povratka i pokretanja posla u rodnome gradu?
Mislim da je puno lakše napraviti nešto svoje u manjim gradovima i zato vjerujem da se tu može uspjeti. Moj savjet je da se što više educiraju jer se danas privatnici koji ulažu u svoje znanje puno više cijene.
