Tanja Radman, djevojka koja se proslavila svojom znanstveno fantastičnom knjigom ‘Republika kamena’, koja opisuje jedan, na neki način, paralelni svijet Dubrovačke Republike, nedavno je sudjelovala na SferaKonu, najvećem susretu ljubitelja ZF žanra u Hrvatskoj.
Zamolili smo Tanju da nam opiše dojmove i svoju promociju knjige, a evo što je zapisala…
SferaKon je bio idealna prilika za predstaviti novo, drugo izdanje moje knjige „Republika kamena.“
Najveća SF konvencija na ovim prostorima, trideset i osma po redu, održala se u prostorijama Fakulteta elektrotehnike i računalstva (FER-a). Osim hrpe originalnih kostima, cosplaya, šarenih štandova i raznih ponuda, čitavo se vrijeme održavao takav program da smo nerijetko ustajali usred jednog predavanja da bi stigli na sljedeće; trčali smo iz jedne učionice u drugu često se spotičući o haljine i plašteve kako bi stigli na vrijeme.
Tri su dana bila premalo za golem interes ljubitelja SF i fantasy žanra koji su velik prostor FER-a učinili premalenim. Ana, Dubo i ja, obučeni u dubrovačke pučane iz doba Republike, predstavili smo novo izdanje epske povijesno-fantastične knjige „Republika kamena“ u subotu popodne. Među okupljenima su bili oni koji su već pročitali knjigu i posjedovali prvo izdanje, ali i oni koji su željeli znati više i nabaviti drugo izdanje. Budući da smo vidjeli novo izdanje tek dan prije promocije kada smo podigli primjerke iz tiskare, bili smo i sami oduševljeni njihovim novim izgledom.
Naime, prethodne korice, ukrašene fotografijom gradskih zidina ispod kojih bjesni more, zamijenili smo fantastičnim radom mlade umjetnice Martine Ljutić koja je besprijekorno prenijela prvotnu ideju u naslovnicu.
Svatko će u lančiću prikazanog medaljona prepoznati oblik Grada, ali samo oni koji pročitaju knjigu shvatit će što to znači. Okruženi novim primjercima u tako opuštenoj i prijateljskoj atmosferi dok se iza nas vrtio slide slika o tom čitavom putu, svo troje dali smo svoj mali doprinos fantasy svijetu; Dubo, veliki knjiški moljac i učestali posjetitelj takvih konvencija, bio je moderator koji je publiku poveo na put kroz jednu drugačiju Republiku, Ana, mlada knjižnjičarka i prva osoba ikad koja je kupila knjigu, govorila je o opstanku čitanja među mladima te potražnji SF i fantasy žanra u Hrvatskoj, a ja, autorica knjige i vjerojatno najnervoznija u prostoriji, pričala sam kako sam došla na ideju, kako je pretvorila u knjigu, koji su mi likovi bili posebno dragi i kakvi su mi sljedeći planovi.
Bilo nam je posebno drago predstaviti novo izdanje koje je radila nekolicina mladih ljudi; od lekture, ilustracija, predgovora i raznih dodataka, svi koji su radili na knjizi, uključujući moju malenkost, kršni su dvadesetogodišnjaci. Bila je čast prisustvovati tako velikoj manifestaciji kao što je SFeraKon sa krajnjim rezultatom koji je bio rad i volja mladih ljudi punih entuzijazma i vjere u bolje sutra, bar što se književnosti tiče.
Uz puno smijeha, priča i upućivanja prisutnih na sva mjesta na kojima nas mogu pronaći poput socijalnih mreža i web stranice koju smo također taj dan predstavili, završili smo promociju sa potpisivanjem i prodajom knjiga. Prva osoba koja je dotrčala do stola bila je vidno uzbuđena Ramona za koju se ispostavilo da je među glavnim organizatorima FantaStiKona, tek druge po redu splitske konvencije na koju smo pozvani, među ostalim sličnim manifestacijama.
Nakon potpisa i posveta te rukovanja sa svima koji su se okupili oko stola, požurili smo na prvo od mnogih događaja pa smo tako slušali predavanja o slavnim fizičarima, Tolkienovim likovima, Ivani Brlić-Mažuranić, robotici, vilenjačkom jeziku, raspravljali na okruglom stolu čija su tema bili mladi autori i buduće SF nade, sudjelovali u školi mačevanja i na natjecanju u pisanju priče u samo 60 minuta, ali i propustili super stvari poput tečaja kaligrafije. Htjeli smo biti na više mjesta odjednom, ali umjesto toga, bili smo tamo od jutra do mraka i obećali svima s kojima smo se sprijateljili da ćemo doći na svaku slijedeću konvenciju, a ove ih godine ima – najmanje pet! Zadnji je dan bio jednako uzbudljiv za nas koji smo potegnuli 10 sati autobusom do Zagreba jer su predstavili Eridan, fanzin s odabranim pričama SF sadržaja.
Među njima je bila i moja kratka priča „Ja, nitko“ koja je bila moj prvi izlet u SF vode nakon dvogodišnjeg zabavljanja s prvim fantasy nastavkom „Republike.“ Jedno od pitanja bilo je kakvi su mi daljnji planovi i ja sam tek tada shvatila da mi je trenutno jedini plan ostati u tom žanru – kad mi je tako dobro krenulo. Zagreb smo napustili krajnje iscrpljeni i žalosni što je SferaKon završio, ali puni ideja o slijedećoj konvenciji, opet u Zagrebu već slijedeći mjesec, te o svim drugim konvencijama koji se održavaju ovo ljeto diljem obale Lijepe naše.
S preostalim primjercima novog izdanja „Republike kamena“ vratili smo se Dubrovniku i svojim svakodnevnim poslovima iako, moram priznati, gdje idemo mi, ide i Republika – što u našim srcima, što u našim torbama.