Ela, Stella, Lara, Đive, Mara, Karmen, Helena, Roko, Leon i Andrijana maturanti su Slikarskog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Svi užurbano rade na svojim završnim radovima, onima kojima će položiti ispit zrelosti. Ivana Selmani, Luko Piplica i Maro Krile tu su kao njihovi mentori, prijatelji, oni koji ih usmjeravaju istodobno ih puštajući da budu – potpuno svoji. Treba li bolji razlog za posjetiti ih na Slikarskom odjelu, njihovom drugom domu?
Njihovi mentori pričali su nam o procesu koji ih vodi ka završnoj izložbi, koja će se održati 18. svibnja u sklopu dana škole. Motiv, ‘okidač’ za posjetiti ih bio je rad Ele Žuvele, koja u prostorima Vile Banac svojim završnim radom kreira svojevrsni hommage velikanu Bukovcu. O njenom stvaralačkom procesu pričao nam je mentor Luko Piplica, u sklopu predmeta Restauriranje i slikanje kopija, jednom od stručnih predmeta koje imaju na Slikarsko-dizajnerskom smjeru škole.
Izvorna slikarska tehnika
– Naši učenici imaju pravo odabrati završni rad iz svakog od stručnih predmeta, ponudi im se neka od tema. Okvir, u sklopu ovog predmeta, zapravo je proučavanje povijesnih, starih slikarskih tehnika i postupaka. Potom se kreće u izradu kopija. U ovom slučaju odlučili smo se za Vlaha Bukovca. Bila je to upravo Elina ideja. Unutar predmeta svakako se ponudi i ranije dubrovačko slikarstvo, ide se i ka renesansnom ili srednjovjekovnom s predstavnicima kao što su Božidarević, Dobričević… Dubrovačka slikarska škola. Također, nudi se i novije slikarstvo, ono 19. stoljeća, gdje je još uvijek ta slikarska tehnika izvorna, precizna, zanatski jasno postavljena. Za nju se Ela odlučila, odabravši lik ‘Mlade umjetnice’, Bukovčeve kćeri Ivanke – napominje Luko. Skreće nam pažnju i na specifikum umjetničkih škola u odnosu na završetak školovanja.
– Postoje, dakako, tri vrste srednjih škola – gimnazije, stručne i umjetničke škole. Gimnazije nemaju završni rad i ne dobiva se nikakva diploma, već samo potvrda o položenoj državnoj maturi, jer se računa kako ti mladi ljudi idu dalje, prema fakultetu i preciznijem obrazovanju. Strukovne pak škole imaju izradu završnog, takozvanog maturalnog rada. Oni zapravo pokazuju to što su naučili u tom stručnom dijelu svog obrazovanja. S druge strane, kako svi fakulteti zapravo traže državnu maturu, pa čak i Akademije, naši učenici zapravo svi odabiru ispite državne mature i isto tako njih polažu, uz svoj umjetnički rad. Upravo tu nastoji im pomoći na način da se što bolje organizira nastava, odnosno da se što bolje opreme za polaganje državne mature. Ukratko, od samih početaka svog školovanja, mladi umjetnici su više angažirani – napominje nam dalje. Mladi slikari imaju problema i s dislociranim mjestom gdje kreiraju svoju umjetnost. Ipak, ‘olakotna okolnost’ im je to što nemaju ‘domaći rad’, već sve što rade – rade u radionicama Slikarskog odjela. Ili, kao Ela, pred samom slikom, lociranom u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
– Eli odlično ide – ima osjećaj i materijal za boju. Nije lako interpretirati Bukovca i njegov precizan rukopis. Tijekom stvaranja završnog rada, krenuli smo od samog početka. I tu zaista mislim od početka – od pripreme okvira i napinjanja platna, pa do kraja samog procsa rekonstrukcije. Kao zidanje kuće, od samih temelja – ističe dalje Luko Piplica.
Kompjuteri kao suvremeni rukopis
Maro Krile mentor je Stelli Burđelez, Lari Miloslavić, Đivi Modrinić Majstorović, Mari Tomašević, Karmen Ban i Heleni Marić. Zatičemo ih u učionici prepunoj kompjutera. Naime, one sve vrijedno rade na ‘Slikarskom projektiranju’.
– Većina toga što se radi na ovom predmetu je digitalni rad, kroz razne programe i aplikacije. Od ilustracije, 3D modelinga, animacije… Svatko je izabrao nešto. Danas su kompjuteri suvremeni rukopis i mada smo mi slikarski smjer, nudimo i programe koji ih pripremaju kroz digitalne alate – napominje Maro Krile. Na koji način se učenici pripremaju na ovaj novi-stari svijet umjetnosti, pitamo.
– Kao i svaka stvar na ovom svijetu, u osnovi je najvažnije koliko vremena posvećujete svome radu. Činjenica je da, ako su upisali ovu školu, da ih to interesa. I da, mislim da svi ti digitalni alati na brzinu davaju neki efekt, ali za načinit malo složeniji rad – kao što bi ovaj maturalni rad trebao biti – osim samog odabira teme, što je u njih dugotrajan proces, bitan je konstantan rad da bi se došlo do malo većeg nivoa. Cilj je da, kad pogledajte taj rad, kažete: ‘Netko se stvarno potrudio.’ Poanta jest u temu da oni to samostalno rade, pa i ako fale, da imaju iskustvo da znaju gdje su falili – ističe nam Krile. Kada pričamo o preferencijama, svi troje mentora složni su u tome da se učenici u zadnje vrijeme okreću ka ilustraciji i njenoj digitalnoj formi, nečemu što bi opisno najviše bilo nalik japanskoj estetici animea i mangi. To je, ističu nam naši sugovornici, prisutno, a i njima kao profesorima odgovara. U kom smislu, zanima nas.
Generacije digitalnog
– Svakako, nije idealno da svi idu na Akademiju, nego da traže i nađu svoj put. U novom svijetu ti digitalni sustavi umjetnički su zapravo životniji i na neki način osiguravaju bolju egzistenciju. Dosta naših učenika upisuje Animaciju, završavaju specijaliziranu umjetnost i nalaze posao u dizajnu, IT-u i slično. Ne moraju svi ići na Slikarstvo! Prije je to bilo nekako ‘utabano’ – Umjetnička škola Luke Sorkočevića, pa Akademija, pa postaješ ili umjetnik ili profesor. Danas sa količinom softwarea, besplatnog softwarea i slično, tu svoju kreativnost mogu ispoljiti kroz drugačije kanale i to je dobra stvar. Dosta brzo mogu reagirati – kad su zainteresirani. Prije su postojali profesionalni alati i puno učenja za naučiti nešto. Danas već postoje aplikacije, templatei… Postoje alati gdje ‘sjedneš’, odmah radiš i dobiješ rezultat. S druge strane akcent se treba postaviti na motivaciji – napominju nam Ivana i Maro.
– Oni pripadaju generaciji koja se odmiče od tradicionalnih formi. Baza im je tradicionalna a na njih i njihov način komunikacije dosta je utjecala i online nastava. Ostavilo je traga na njih, mada je ova generacija maturanata od početka pokazivala interes za digitalno – ističe Ivana, a Maro dodaje kroz smijeh: ‘Ranije sam im sam im objašnjavao kako se što radi, a danas oni već i meni pojašnjavaju neke stvari i gdje su naišli na neku aplikaciju!’
– Znate kako svake godine zapravo svi učnici imaju završne izložbe. Sjećam se, u drugom razredu ove generacije, u onoj prvoj godini korone, već se vidjelo kako su informirani i upućeni u sve moguće softwere, programe i slično. U digitalnoj formi su i imali i tu završnu izložbu, kao spot. Do kraja nastavne godine itekako se vidjelo kako imaju interes prema tehnologijama. Inače, ovdje su stvarno stekli bazično iskustvo za koje mislim da je jako solidno. Ako će se baviti umjetničkim disciplinama, bit će im lako nastaviti dalje, a ako neće – imat će neko lijepo iskustvo kroz koje su svladali bazu kojoj se uvijek mogu vratiti – napominje Ivana. Ona je mentorica troje učenika: Roku Roci, Leonu Kokotiću i Andrijani Kasavica.
– Predajem im predmete ‘Crtanje i slikanje’ i ‘Slikarske tehnike i materijali’. Iz ponuđenih tema odabrali su svatko nešto svoje osobno, kreirajući svoj maturalni rad, ispit zrelosti, u kojem se tijekom procesa i sami nalaze. Iako imaju to iskustvo, vještinu crtanja i slikanja, odnosno likovnih disciplina, čeka ih i izazov prezentiranja sebe. Moraju pokazati svoj momenat u kojem odrade zadatak kojeg su sami sebi postavili. Često se iz predradnji izrodi nešto potpuno novo kroz čitav proces. To je ono što se traži – u tim predmetima imaju prostor u kojem mogu tako djelovati. Roko se primjerice bavi zvukom i glazbom, plan mu je ići na Akademiju za produkciju zvuka. Prati urbanu scenu i street art i njegov rad je nastao, osim samih predradnji koje su trajale petnaestak dana, u jedno popodne. Baš kako to profesionalci rade – priča nam Ivana dok se smještaju za fotografiju pred Rokovim radom, muralom kojeg je napravio u samim prostorima škole.
Čin zrelosti
– To je taj čin zrelosti, da odvažno realiziraju prvotnu ideju, koja se – što je potpuno prirodno – tijekom procesa mijenja – napominje Ivana. Andrijana se priklonila klasičnom crtežu na papiru, radi imaginarnu ilustraciju a Leon radi u slikarskoj tehnici akrilika i još nekih kombiniranih metoda svoju temu koju razvija u glavi, a u kojoj sažima razdoblje od četiri godine u našoj školi na jednom radu.
Naših troje sugovornika – mentora – ni sami ne znaju kako ćee zapravo izgledati taj finalni rad, konačni ‘produkt’ djelovanja mladih umjetnika.
– Uloga mentora je da prati, da bude potpora i suodgovoran za rad. Ono što je važno jest da tijekom cijelog procesa oni uče nas. Kad pogledate, mi ima dajemo osnove, ali oni su ti na kojima priča ostaje. Njihovi radovi po vještini su i razini au pair profesionalcima, a na njima je – i dakako, mogućnostima tržišta – hoće li uspjeti. Naše kreativno tržište je malo, ali danas ako si dobar možeš raditi za cijeli svijet – riječima mentora Mara Krile završit ćemo ovu lijepu priču i mladim umjetnicima poželjeti još puno uspješnog kreativnog izričaja u njihovom životu, nakon njihovog prvog ispita zrelosti.
Foto: MNJB/Miho Skvrce/UŠLS