Prije Petnaestak godina Stjepko Galović počeo se baviti rap glazbom. S nadimkom Kandžija ubrzo je postao jedan od najboljih free stylera u Hrvatskoj, što je naziv za repera koji slaže rime bez pripreme. Zbog svojih specifičnih rima dobio je nadimak Rimokatolik, a njegove neobjavljene pjesme postali su hitovi. Dugogodišnji reper trenutno promovira svoj posljednji album značajnog naziva ‘Beton’, a s DuListom je podijelio kako je istoimeni album nastao, što se sve promijenilo u sedam godina od kako je zadnji put bio u Dubrovniku, ali i zašto je u potpunosti odustao od politike.
Nakon dugih sedam godina vratili ste se u naš Grad i održali koncert…
Znam da se kaže ‘Što južnije, to tužnije’, ali bez obzira što sam na krajnjem jugu u Dubrovniku svakako nije tužno. Drago mi je što sam posjetio ovaj grad ‘poslovno’, a ne turistički. Iz Udruge mladih Orlando su nas zvali da održimo koncert i mislim da je to bila odlična prilika da predstavim gradu moj posljednji album ‘Beton’. Također mi je drago vidjeti da ljudi vole i alternativne stvari, a ne samo ‘vašar’ (smijeh).
Posljednji album ‘Beton’ ima poprilično drukčiji zvuk od ostatka Vaših albuma. Krije li se iza toga neki poseban razlog?
Istina ‘Beton’ ima jedan drukčiji prizvuk, ali razlozi iza toga su vrlo jednostavni. To je sve čisto jer sam snimao vlastitu glazbu paralelno s bendom. To su sve komadi produkcije koje sam imao na računalu, što moji, a što od kolega. Odlučio sam se malo s njima poigrati kroz razne stilove te sam poput nekog MC-a pokušavao vidjeti što mogu i što ne mogu. To je bila jedna moja osobna igra. Kad radim s bendom to je uvijek zajednički trud, dok je ovo bila čisto moja igra. Toga je bilo dosta, a opet takav tip pozadine omogućava dosta jezičnih vratolomija. Pogotovo jer u nekoj pop formi koju sam imao prije nisam mogao uklopiti stvari koje sam htio. Na primjer kada ovako radim ne moram paziti na duljine strofa ili neki ritam koji diktira pjesma. Jednostavno to je bio moj osobni odušak.
Zašto baš naziv ‘Beton’?
Album se zove ‘Beton’ zbog prostora gdje je sniman. Snimali smo u jednoj staroj betonskoj garaži koja je potpuno ogoljena. Sve pjesme, vokale, sample smo snimili baš u toj garaži i jedno vrijeme smo bili malo i u strahu kako će sve to zvučati zbog akustike i odzvanjanja zidova. Srećom sve je na kraju ispalo super, čak i bolje od očekivanog. Baš ta jeka i odzvanjanje su dali jedan poseban štih.
Zašto politika nema više mjesto u Vašim pjesmama?
Istina, od politike sam kompletno odustao. Za nju u mom životu nema mjesta. Odselio sam iz Osijeka prije par godina i sada s nekakvim odmakom shvaćam koliko smo svi opterećeni politikom koja nema nikakve veze s nama. Vi ste u Dubrovniku iskusili strahote rata i kužite kako je politika iza njega došla preko nekih veza i poznanstava. Tako mi je bilo i kod kuće i jednostavno mi to više nije imalo smisla. Političari obavljaju dužnosti samo da bi ih obavljali i tko god misli da se država brine za njega, vara se.
Koliko se toga promijenilo od kada ste posljednji put bili u Dubrovniku?
Nisam siguran koliko se toga za Vas promijenilo, ali osobno mi je drago vidjeti da je Orlando još tu i da postoji takvo mjesto. To je u Hrvatskoj, vjerovali ili ne, prava rijetkost. Okupljališta za alternativce i ekipu koja se bavi glazbom su pred izumiranjem. Što se mene tiče, kada sam napunio 30 godina kao da sam drugi čovjek. Gledam na stvari malo drukčije i mislim da je moja glazba i sazrjela sa mnom. Sve više uživam radeći je, osjećam se sigurnije i mogu vam reći da mi se po glavi vrti puno manje problema. Znam što radim i istraživati glazbu mi je i dalje užitak.
Budući da ste već dugo na sceni, kakvo je stanje s rap glazbom u Hrvatskoj?
Rap scena kod nas je kao i svaka druga glazbena scena koja nije ‘mainstream’. Dobra je za one koji je vole, uspjeh je kad vas sluša netko izvan nje i naravno nije baš neka velika scena. Najbolja stvar je što je raznovrsnija nego ikad i imate priliku čuti sve i svašta. S obzirom koliko smo mala zemlja, to je zaista dobro.
Koje je Vaše stajalište o nekim novim kombinacijama koje se pojavljuju na regionalnoj sceni poput folk-rapa?
To je jedan zapravo poprilično logičan slijed. Ne bih to nazvao rapom, jer folk i ‘old school’ hip-hop, odnosno rap, nisu se mogli spojiti. Rap jednostavno nije bio dovoljno melodičan. Trap glazba danas ima puno dodirnih točaka s elektronskom glazbom pa je stvar drukčija. Kada to spojite s folk glazbom zapravo dobijete nešto što je u svojoj suštini klupska glazba. Nije to ništa čudno, pogotovo jer je dosta jednostavno napraviti tu glazbu da zvuči poput svjetske produkcije. Narodna glazba na našim prostorima ‘pali’ i nema ničeg čudno da će i taj folk-rap biti popularan.
Budući da dolazite iz Osijeka, koji je mnogima sinonim za ljude koji odlaze, kako gledate na činjenicu da brojni Hrvati odlaze iz države?
Mislim kako je, u osobnom smislu, za te ljude to jako dobro. Oni idu za nečim boljim i prestaju gubiti vrijeme ovdje gdje izbora nemaju. Imam puno prijatelja koji su otišli van države za srećom i često mi kažu samo kako im je žao što nisu pošli prije. Jako me ljuti što ljudi imaju tako negativan pogled na Slavoniju, kao ljudi bježe od tamo, tamo je bijeda. Pa normalno da bježe kad nemaju mogućnosti ništa ostvariti u ovoj državi. Što se tiče države, to je jednostavno. Kada se država za svoje ljude ne brine, onda se nema ni što čuditi kada oni pođu. To je za tu državu isto dobro, jer ti će ljudi steći znanje i kapital koji ovdje nikada nisu mogli i kada se vrate, a uvjeren sam da hoće, istrijebiti će autohtone hrvatske idiote i seljačine koji su se ukorijenili u brojnim foteljama države.