Bad Religion nisu poput mora drugih punk grupa bezrazložno uzvikivali parole ili djetinjasto zazivali bezvlašće (pa čak ni onda kad su još u srednjoj školi osnovali bend i kreirali Crossbuster logo), nisu upirali prstom ‘u čovjeka’ ili se priklanjali moru trendova kakvima je punk rock od sredine 70-ih do danas obilovao.
Umjesto ziheraškog držanja odrednica žanra izabrali su teži put pa su na svoj način ukazivali na pogubnost svih dogmi bez obzira od koga su generirane, proklamirali su kreativnost, vjeru u znanost i razum, ali iznad svega empatiju kao bazu ljudskog djelovanja.
Više nego itko, Bad Religion su nas učili da je u redu propitivati kruta pravila i da učenje ne završava diplomom, tjerali nas da sutra budemo bolji nego što smo bili jučer
Čak ni danas, nakon gotovo 40-godišnje karijere, njihov frontmen Greg Graffin, onako proćelav i sijed, dok po svjetskim festivalskim pozornicama neumorno predvodi najvitalniju američku punk instituciju izgleda kao vaš obični sveučilišni profesor. Što on i jest. Samo ima dodatan posao.
Više nego itko, Bad Religion su nas učili da je u redu propitivati kruta pravila i da učenje ne završava diplomom, tjerali nas da sutra budemo bolji nego što smo bili jučer. Iako su nam usput natuknuli da smo kao ljudska vrsta na putu samouništenja, da je kraj neizbježan, crn i ništavan, da smo na ovom svijetu dizajnirani u patnji, da smo sami rođeni i da ćemo takvi i nestati, kao milijuni ljudi prije i poslije nas, Bad Religion nikada nisu bili anarhisti niti nihilisti. Ali generalna beznačajnost naših života naspram neumoljivog univerzuma – te su misli suština albuma ‘Suffer’, njihovog trećeg, a koji ove godine slavi 30 godina i kojeg će bend ovog ljeta svirati u cijelosti. ‘Suffer’ sam čuo kao srednjoškolac u Zelenoj naranči, negdje krajem 90-te. Ekipa koju smo kolokvijalno zvali ‘stariji Ramonesi’ donijeli su ga Pađu i Luku, a pjesma koja se na adresi Pobijana 8 svakodnevno vrtila zvala se ‘Delirium of Disorder’. Unutar jedne minute i 28 sekundi imala je sve što sam zamišljao da jedna pjesma treba imati – cool intro, ritam brži od Ramonesa na koji možeš pogat i iznad svega melodiju koju se bend trudio sustići. I bila je gotova prije nego što je počela. I činilo se da su joj stihovi donekle nedokučivi. Pa sam prvi, a nikako zadnji put slušajući Bad Religion posegnuo za engleskim rječnikom.
Što sam saznao? Nema nebeskog master plana i tu smo slučajno, jedna je nit pjesme, dok se kroz drugu proteže ideja da red nastaje iz kaosa i u kaos se opet pretvara. Ovaj obrazac je autor, gitarist Brett Gurewitz doslovno preuzeo iz romana ‘Rakova obratnica’ Henryja Millera iz 1934., kojeg su kao i druge (pre)bitničke pisce tadašnji punkeri jako voljeli. Kako bismo brat i ja došli u posjed te male pankerske himne uzeli smo mail-order katalog dućana ‘Iz sve snage’ koji je u predratnoj Hrvatskoj poslovao na adresi Tratinska 38 i bio rijetki izvor import izdanja. Nismo točno znali na kojem albumu se nalazi pjesma koju tražimo, a nismo imali novaca da kupimo sve što su imali, pa smo pribjegli jedinom rješenju – metodi slučajnog odabira. Još čujem zvuk paranja kartona u kojem je poštar donio ploču, sjećam se mirisa vinila i ushićenja kad smo shvatili da je ‘Delirium od Disorder’ druga na B-stani, odmah iza naslovne ‘Suffer’.
Svaka od 15 pjesama nacrt je hard core-punka kakvog su upravo tim albumom stvorili
‘Suffer’ je landmark album punka i hard-corea. Jednako kako su to ‘Walk Among Us’ Misfitsa ili ‘Damaged’ Black Flaga. Ukupno traje 25 minuta i 10 sekundi i pršti od kreativnosti. Svaka od 15 pjesama nacrt je hard core-punka kakvog su upravo tim albumom stvorili. Eksplozivne i elokventne pjesme krasilo je višeglasje i lepršave melodije, što je bio produkt fasciniranosti skladateljskog dvojca Gurewitz-Graffin Beatlesima, Simonom & Garfunkelom i Everly Brothersima. Uzbuđenje koje donosi spoznaja da stvarate nešto usitinu posebno, a koje izvire iz svake pore albuma, potvrđuje i Graffin u svojoj prvoj knjizi ‘Anarchy, Evolution, Faith, Science, and Bad Religion in a World Without God’ iz 2010. godine.
Bad Religion su 1987. bili bend koji je prije pet godina imao uspješan debi album (‘How Hell Could Be Any Worse’) i koji bi povremeno odsvirao koncert u okrugu Los Angelesa, ukoliko bi se skupili. Gurewitz je osnovao svoj tonski studio, a tada 23-godišnji Graffin posvetio se ganjanju diplome na UCLA-u (akademski put presijecao se s glazbenim pa mu je desetljeće i po’ kasnije priskrbio i doktorat iz evolucije na Cornellu). No, tadašnji posao u laboratoriju L.A. County Museum of Natural History odveo ga je na međunarodnu istraživačku ekspediciju duboko u prašume Bolivije. To iskustvo, pokazalo se, oblikovat će mladog Graffina kao glazbenika i znanstvenika. Dok je tjednima prikupljao uzorke koji su trebali obogatiti naše spoznaje o procesu evolucije Graffin je usput ispunio bilježnicu nacrtima pjesama i stihova koji će uskoro tvoriti ‘Suffer’.
Upravo u prašumi Amazone nastali su stihovi bez kojih ne može proći nijedan njihov nastup. ‘The masses of humanity have always had to suffer’. Radi punine priče, osjećam obvezu spomenuti i da prikupljeni uzorci nikad nisu napustili Boliviju. Naime, zbog prekida dotoka informacija članovima ekspediciji promakla je nezgodna okolnost u kojoj su paravojne snage preuzele vlast u La Pazu, a zbog državnog puča bili su prisiljeni spašavati žive glave. Fosili su ostali tamo, ali ideja je doputovala nazad u Kaliforniju. Dok su mu pejzaži Latinske Amerike izlazili iz vidokruga u glavi jasno čuo novi zvuk Bad Religiona, zvuk koji će utjecati na svu melodičnu glazbu baziranu na žestokom gitarskom rifu i brzom ritmu koja je došla poslije.
Foto: Petar Ipšić Privatna Arhiva