Njihova se autentičnost može dokazati čak i na vhs snimkama, a dobar ritam kojeg žive već više od desetljeća vratio se na scenu, što nas je iznimno razveselilo.
Koncertom u Zagrebu, zajedno sa Spleen G, prije toga javnom probom u Lazaretima, ulili su zvuk u uši onih kojima je falio onaj pravi, dubrovački hip hop.
FOTO: Otpisani klan / Matej Čelar
Scena je tu, a oni su Otpisani klan – Otpisanimator, NjaZ, Mr.Gud, Animator, Lan Sono, Diktalog, Bing Frisbi, Yan Prawda, Washin dela So, Verdura i Cirkusum. Svim ljudima dobre volje žele, kažu, zdravlje i mir, a mi njima – iz pomalo sebičnih razloga – još materijala.
Vratili ste se nedavno iz Zagreba, s Medijskog Inventara Muzičkih Originala ili MIMO koncerta. Upravo ta večer u Zagrebu je, mogli bismo reći, come back na scenu. Iako, Otpisani klan zapravo ne miruje… Koliko dugo ste se pripremali za posjet zagrebačkoj publici i sceni?
Počeli smo u rujnu, s jednom probom tjedno, uz dvije veće pauze. Otprilike, u prvoj fazi proba smo imali šest, sedam, u drugoj desetak. Bilo je dovoljno, ali može uvijek bolje i više. No, zadovoljni smo i pripremama i koncertom u Zagrebu. Predstavili smo nove pjesme, njih jedanaest komada. Inače, iznimno smo zahvalni i Alejuandru Buendija a.k.a. Saši Antiću na druženju i promociji OtKlana u Zagrebu, kao i svim gostima koji su komentirali oba nastupa te večeri na MIMO-u.
Na putu za MIMO
I, kakav je response zagrebačke publike ili – koliko je drugačija od naše?
Ovdje smo na domaćem terenu i to od kraja devedesetih. Ipak smo mi fosili, romantično rečeno. Zanimljivo je kako su u Zagrebu znali tko smo mi i cijelu tu spiku oko dubrovačkog hip hopa. Rekli su nam: ‘Vi ste svirali hop hop i prije hip hopa.’ Ustvari, skontaš da si žešći old school. Gledali smo neki dan kazetu iz 2005. godine. Kakv povijesni trenutak – vadiš vhs, ubacuješ u videorekorder kojeg smo spojili činčevima na duboku katodnu televiziju, palimo i gledamo se. Ali ne izgledamo tako staro, zar ne? Imamo mlađih članova (smijeh). Nego, ljudi nas u Gradu znaju, a uostalom, da smo loše odsvirali u Lazaretima neki dan, publika bi nam to i rekla.
Da, imali ste neobičan koncept, javnu probu, koja se isto može promatrati kao priprema za MIMO.
Bila je to generalna za Zagreb, definitivno. Nismo dugo nastupali, zadnji smo nastup vanka imali 2007. u Beogradu. Ali obišli smo West Hercegovina Fest i odradili koncert u Klubu Orlando u 2013. godini.
I sad Zagreb, na vrlo zanimljiv koncert.
U Zagrebu je bilo jako zanimljvo, studijski i usmjereno ka eteru. Vrlo pomno birana publika. Pravi ljudi. U biti mimo-u je prioritet radijski element, stream koji je nedavno pušten i trenutno je aktivan te publika. Uzimat će naše pjesme i montirati, te puštati dalje.
Po čemu se tih novih jedanaest stvari razlikuje od vaše ere prije?
Po tekstovima, jer smo stariji pa malo drukčije gledamo na stvari i imamo drukčije prioritete. Automatski, cijeli tekst i teme su drukčije. Članovi su se izmijenili i tu je s nama ekipa iz Bloomboxa, uz Ada i Alana, Otpianimator i Mr. Gud su stari članovi, osnova je to benda koji je 2007. zaključio tu eru. Ostatak ekipe su super ljudi s kojima surađujemo kroz razne projekte i odlični glazbenici s kojima je jednostavno raditi. Jer proces od ideje do realizacije je brz i dinamičan. Ego nije prisutan u nikome, već svi rade u službi materijala kojeg spremamo. Čvrsto, masno i to je to.
Upravo ste po tome specifičan band.
Otpisani klan je zapravo jedan zanimljiv kolektiv. Kuća hip hopa. Spajamo glazbenike iz dijametralno suprotnih strana i svemira. House of hip hop, da. Bitna je ta vibra i enegrija, bez nje, kao i kod bilo čega, automatski se sve raspada i traže se drugi krugovi u kojima ćeš se gibat. U nas nema nekih barijera, ne sputavaju nas godine ili tako što. Životno smo drukčiji ljudi, ali glazbeno smo kolektiv. To je ljubav i strast. Uostalom, svi smo mi izrasli na glazbi, manje više, rasli s njome. Taj hip hop je četrdeset ‘i kusur’ godina specifične kulture koja je uvijek vodila ka spajanju ‘nespojivog’. Ljudi u nas teško prihvaćaju činjenicu kako je hip hop još uvijek najvitalniji prostor glazbene kulture. I ne samo glazbene. Sve drugo drži se svojih niša, hip hop je apsorbirao sve, prošlo je dosta toga kroz njega i modificira se ovisno o mjestima, ljudima… Pa i stvari koje dolaze u mainstream dolaze iz hip hopa. To je najvitalniji dio društva i taj prostor je lako prihvatiti u bilo kojem dijelu svijeta.
Zapravo, hip hop ima taj luksuz da je inovativan?
On u sebi drži druženje oko četiri, pet elemenata – grafita ili slične vrste umjetnosti, tu su i glazba, pjesništvo, ples i na kraju svega vrlo bitan spiritualni momenat. Intenzivan je i točno se u njemu vidi što je dobro, a što loše. Svi smo mi ljudi, znamo što je dobro, a što loše, ako si normalan čovjek naravno. Ne kažemo kako je hip hop nešto posebno, samo nabrajamo njegove specifičnosti. I respect za sve ostalo! Recimo, David Bowie ili Laibach mogu se promatrati kao fantastične baze za učenje. Stoga, ne podcjenjujemo nijedan žanr, ali volimo stvarati baš ovaj.
Imate i dosta te glazbene širine?
U kontekstu naše nove ekipe, da. Ante, Šimun i Lucija, koji nisu slušali baš hip hop, u tome su se našli ne samo udobno, već kao da žive u tome. Gledajući snimke iz Zagreba i Lazareta, totalno smo prirodni. Lucija je skroz u tome, daje bekove, daje ritam, Ante gruva onaj bas… Šimun ulijeće fantastično s jednom sasvim novom paletom zvukova. I svi uživaju, prodisali su jako brzo kao band i zaplivali u njemu. Kameleonski pozitivno u smislu ‘ja sam tvoj, ako me poštuješ’. I opet se vraćamo na ljude, hip hop ima tu neku udobnost, ali bez dobrih ljudi s dobrom energijom i usmjerenjem, ništa se ne može napraviti. Možda je i koncert pokazao da su nas se ljudi poželili.
Jesu.
Kad dobra vibra prošeta ovom našom malom hrvatskom scenom, to se brzo upamti. Ostavili smo emocije u ljudima koji kontaju tu glazbu i lijepo se opet družiti s njima i naravno, zasvirati na stageu. Bili su s nama Tram 11, Edo… Dobra spika.
Radite li nove materijale?
Bobov tempo izgleda otprilike ovako – tekući album se radi, a on ima materijala za iduća dva. Izvlačimo i stare stvari iz arhive, neki beat kojeg nikad nismo iskoristili pa i gotove stvari koje smo možda ‘pregazili’ i onda četiri godine poslije poslušamo što smo radili. Pitaju nas ljudi hoćemo li svirati neke stare stvari. U fazi smo kad nam to možda i nije odbojno. Imamo puno dobrog materijala koji je još uvijek specifičan. To su bile pjesme drukčije energije, kad bismo ih opet izveli, zvučale bi drugačije nego prije deset godina. Evoluiramo. Imamo pritajenu želju snimiti možda neki materijal na ploču i tako se ovjekovječit. Uložit ćemo u ploču, sad smo odrasli pa si to možemo priuštiti. I ima i još jedna priča koju ćemo uskoro ispričati, Goran je zadužen za nju. Nego, mi pratimo Bobov tempo. Možemo snimati, no priroda stvari je takva da će ljeto učiniti svoje. Uživat ćemo u glazbenoj jeseni, to je naše, dubrovačko vrijeme. Naravno, nikad nećemo odbiti beach party za dobru lovu (smijeh).