Iako ima dosta slučajeva da nažalost u nekim našim krajevima, pa tako i u Primorskim naseljima, puše i školska djeca, ipak raduje činjenica da se općenito broj pušača smanjuje.
U Visočanima primjerice nekada skoro i nije bilo muškarca koji nije pušio. Stari su obično pušili na lulu, a mlađi motali u papiriće. Bila je za to posebna kutija, u kojoj su se nosili duhan i ćati, kako su nazivali papiriće u koje su se motali cigari. Uz to su se još nosio i pribor za upaliti cigar, a dok još nije bilo upaljača, nego se to radilo pomoću takozvanog kresiva.
Tako je to bio znak muškosti, te časti i ugleda, kada bi muškarac sjeo i izvadio kutiju i pribor za pušenje. Nepušači su dakle bili rijetkost i oni su nekako bili smatrani kao manje ugledni.
Danas je stanje u Visočanima otprilike ovako – ako uzmemo sve muškarce koji žive stalno u selu, kao i one koji povremeno dolaze, znači da su, ugrubo izračunato, oko 66 posto nepušača. Međutim, to ne znači da se broj pušača neće još smanjiti jer ima još i nekoliko nepušača koji su kao mlađi pušili a sada su svrstali među nepušače.