Među većim dubrovačkim boljkama već godinama je promet, uključujući i onaj u mirovanju.
Aktualni gradonačelnik Andro Vlahušić u svojih se šest godina mandata odlučio uhvatiti u koštac s prometnim rješenjima pa smo tako u relativno kratkom roku dobili tri nova kružna toka, iako se onaj kod RK Minčeta i ne bi mogao takvim nazvati. Jesu li nova prometna rješenja dobra? Jesu li riješene prometne gužve? Što su nam donijeli semafori za pješake na kružnom toku u Lapadu? Sve su to pitanja koja smo ‘protresli’ s prometnim planerom, dipl. ing prometa Ivicom Banovićem.
Kada govorimo o dubrovačkim kružnim tokovima, koje je po Vama najbolje rješenje, a koje baš i nije najsretnije? Primjerice, dosta je polemika izazvalo prošlotjedno postavljanje semafora za pješake na Pošti Lapad.
– Jedini kružni tok koji ima sve elemente kružnog toka i koji je napravljen kako treba jest onaj na Solskoj bazi. Opravdan je i riješio je probleme, jer imamo pet privoza na jednom križanju. Bila je opravdana situacija i to je napravljeno kako treba. To je jedini kružni tok u Dubrovniku koji je pravljen po pravilima službe. Ovaj stari u Solitudu, prvi je i jedini kojega smo imali donedavno. Bio je improvizirano rješenje koje nije bilo u svemu po pravilima struke, ali je donekle pružalo mogućnost odvijanja prometa. Ceste se nisu križale pod pravim kutem, nego su dolazile pod tupim kutem, te nije bilo preglednosti pri izlascima, Tako da je kružni tok ostavio mogućnost da se to riješi, unatoč velikom nagibu koji je u njemu, a ne bi smio biti.
Što se tiče kružnog toka na Pošti Lapad, on je doveden u pitanje u samom startu kada je napravljen. Kružni tok kroz koji prolazi autobus ne bi po zakonu smio imati vanjski radijus manji od 12, odnosno manji od 15 metara, a ovdje je mislim 10,8. Ono što ga izvlači jest što se nikad ne dogodi da autobus kruži u njemu, nego dolazi iz pravca Iva Dulčića i produžuje prema Ulici kralja Tomislava i obrnuto. Odnosno ‘šestica’ iz pravca Lapadske obale ima desno skretanje prema ulici Iva Dulčića. Kružni tokovi s ovakvim gabaritima rade se u naseljima gdje su ulice slijepe i vode do pojedinih privatnih kuća s nevelikim brojem stanova.
Potom se iza toga pojavio pješački prijelaz reguliran semaforima. Kad se razmišljalo kako riješiti to križanje postojale su dvije opcije: kružni tok ili semaforizirano križanje. Odabrana je opcija kružnog toka, a sad se na nju prikačio semafor. Dvije stvari koje su nespojive.
Kako se to trebalo riješiti?
– Kad je rađen ovaj kružni tok pješak je u startu trebao biti izmaknut, jednako kao i autobusna stanica. Naime, autobusna stanica na samom izlazu iz kružnog toka dodatno je prigušila cijelu priču. Trebalo ju je stoga izmaknuti. Inače se stanice stavljaju na minimalnoj udaljenosti 20 metara od križanja. Da se autobusna stanica odmaknula 20-ak metara, uključujući njenu duljinu, to bi već bilo 40-50 metara udaljenosti od kružnog toka. Pješački prijelaz bi bio dominantno i vezan uz autobusnu stanicu kojoj gravitira veliki dio pješaka. Kad gledamo privoz iz pravca Lapadske obale, tamo imamo jako puno sadržaja koji generiraju pješački promet koji stvara gužvu. Postoje ideje da se napravi pothodnik.
Je li pothodnik pravo rješenje?
Pothodnik bi riješio gužvu, ali on ne bi mogao biti na najkraćoj točki, znači na mjestu gdje se sada nalazi pješački prijelaz. Morao bi se drukčije voditi jer on zahtijeva veće pješačke površine u zonama ulaza i izlaza. Treba imati prostora da se pješaci prihvate, smjesti lift za invalide i ostali osnovni elementi. Tu je i pitanje kompletne infrastrukture koja se nalazi u Ulici kralja Tomislava, kao i tlačni kanalizacijski cjevovod. To je dosta kompleksan zahvat.
Bi li u tom slučaju bio bolji nathodnik?
Njegov najveći nedostatak je što bi bio veliki prst u oko. Odjedanput bi se pojavila konstrukcija koja bi ljudima koji tamo žive došla doslovno na prozore. Prizemlje i prva dva kata bi imali ljude koji im šetaju i gledaju u kuću. Promijenila bi se cijela slika. Pothodnik bi bio najbolje rješenje, ali to će sigurno biti zahtjevan objekt. Puno stvari će se morati međusobno posložiti, možda će trebati biti i dublji nego inače. A kad dođe do radova nekih 6 do 7 mjeseci će tamo stvarno biti dobar kaos.
Spomenuli ste kako su postojala dva moguća rješenja na Pošti Lapad, a gradska uprava odabrala je kružni tok. Je li po Vama u ovom slučaju bilo bolje raditi semaforizirano raskrižje?
U ovom trenutku čini mi se da je bolje rješenje semaforizirano križanje jer se onda cijeli promet odvija nesmetano na pravcu Kralja Tomislava – Iva Dulčića i onda se u određenom trenutku propuštaju oni koji dolaze iz pokrajnje ulice, kao i pješaci. Činjenica je da bi semafori bili bolje rješenje od kružnog toka. Posebno jer kružni tok nije imao prostora, nije imao dovoljno povoljne prometno-tehničke elemente u konačnici da bi se stvarno zvao kružni tok.
Ipak, ostaje činjenica kako ga je projektirala struka.
Nažalost jest. Ono što me malo tu začudilo jest što se kružni tokovi definiraju svojom veličinom, ne samo po vrsti vozila koja prolaze, nego i po dnevnoj količini prometa. Što je količina prometa veća, kružni tok raste da bi mogao prihvatiti tu količinu vozila. Ovdje imamo situaciju da je mjerodavno vozilo za ovaj kružni tok bio autobus jer tu prolazi javni gradski prijevoz i svi autobusi koji idu na Babin kuk prema hotelima, što je značajan broj koji je već sam po sebi tražio minimalne elemente vanjskog radijusa od 12 metara.
I došli smo do kružnog toka oko Minčete…
Ono nikako ne može biti kružni tok. Isto kao što pješački semafori koji su prije nekoliko godina postavljeni od Ilijine glavice do Gruža nisu mogli biti nazivani zelenim valom. Kružni tok oko Grawea nije kružni tok. To je način regulacije prometa koji opet nije u kompletu napravljen kako treba, s dosta problema u funkcioniranju zbog kratkoće dijelova za preplitanje prometa. Najbolji primjer je prostor ispred RK Minčeta gdje se u jednom kratkom dijelu, u potezu dužine Minčetine fasade mora izvršiti veliko ispreplitanje prometa. Drugi problem je što vozila koja iz smjera ulice Nikole Tesle idu prema Gružu danas moraju napraviti 550 metara umjesto prijašnjih 50 metara, jer je tolika dužina obilaska, a kad izlaze s nove prometnice između Atlant centra i stadiona opet imamo jedno ulijetanje gdje presijecaju dvije trake da bi došli u onaj trak prema Gružu. Nepregledno, prilično kaotično. Stvarno ne znam kako se turisti u ovom našem gradu snalaze u ovim dijelovima. Druga stvar je u tome što je prometnica između Atlant centra i stadiona dobila engleski smjer kretanja, jer se vozila kreću obrnuto nego je standardno. Naime, kad prelazimo cestu, a tako nas uče i u školi, najprije pogledamo lijevo pa desno. Na tom potezu pješak sad pogleda lijevo, napravi korak i ovaj ga zgazi jer mu je došao s desna. Koliko sam čuo, sam projekt kojega su radile kolege iz Promela je predviđao semaforizaciju, znači ono što je napravljeno trebalo je dobiti semafore na svim mjestima međusobnog križanja prometnica. To je onaj dio koji je trebao dati sigurnost i taj dio nije nažalost realiziran. Ne znam zašto.
Je li po Vama ovo prometno rješenje u odnosu na ranije trebalo uopće raditi?
Da se uzmu slike Dubrovnika od prije 40 godina i više, u vrijeme kad je tramvaj vozio gradskim ulicama, vidjelo bi se da se između RK Minčeta i Radeljevića nalazio jedan ogromni kružni tok. Kroz njega je prolazio čak i tramvaj. U to vrijeme je istina bilo daleko manje vozila, ali sad nemamo tramvaj. Tamo su mogli dobiti kružni tok po karakteristikama bolji i od onoga na Solskoj bazi, jači i propusniji. Ovo što je rađeno ‘okolo kole na mala vrata’ ne čini mi se kao dobro rješenje, a nisu osigurani i svi prostorni uvjeti. Recimo, ulazak kraj RK Minčeta ima dvije trake, po jedna ulazi sa svake strane, a u sredini nema radijuse pa je stavljen znak, obrnuti trokut, za one koji dolaze iz pravca Nikole Tesle. Oni bi trebali propustiti promet koji dolazi, a dosta ljudi ga uopće ne uoči. No, moraju se zaustaviti jer dva mala auta mogu proći istovremeno, ali je problem čim naiđe malo veće vozilo. Zapravo, išlo se u realizaciju bez osiguranih prostornih uvjeta da bi se prometnice napravile po prometnim pravilima. Ako se htjelo nešto realizirati, zašto se nije malo pričekalo i otkupio taj dio parcele kako bi se projekt realizirao kako Bog zapovijeda. Da bude to kompletno i smisleno. Zašto se nisu stavili predviđeni semafori? Uz to, moram istaknuti i uključivanje u promet s nove ceste iza Atlant centra na Vukovarsku. Tu dolazite pod jako neugodnim kutem i morate vidjeti tko dolazi iz pravca Vukovarske. Ako je jutro i tuče vam sunce u oči bacite kockice pa koji broj ispadne. To ne može biti način rada u takvim stvarima. Gdje god se nalazi nešto što je opasno po život čovjeka tome treba posvetiti posebnu pažnju. Ne radi se tu o pitanju želje za slavom nego brigom za ljude.
Postoji li neko križanje koje je trenutno najkritičnije i koje bi trebalo drukčije riješiti?
Najveći problem je što Dubrovnik nema prometni projekt. Nemamo smislen način rješavanja prometa. U zadnje vrijeme je bilo nekoliko pokušaja, ali svaki put se dogodi ista stvar. Struka nešto predloži i onda se u jednom trenutku izmijeni taj zahvat, prilagodi se nečemu i nikako da dođemo u situaciju one stare izreke ‘daj materi dite, a balun Hajduku’. Ako se netko nečim bavi, pusti ga da to odradi. Ako misliš da ne valja to što je napravio, uzmi drugoga koji se bavi tim poslom pa to odradi. Sva rješenja koja se prelamaju preko koljena su po principu ‘ja sam mislio da je bolje ili ja ću odlučiti pa će to biti bolje’ i to ne valja. Nije važno o kome se radi.
Dugo vremena se čekalo na prometnu studiju, koja je i napravljena.
Napravljena je, ali rješenja koja su navodno rađena po toj studiji odstupaju od nje. Imamo cijelo vrijeme istu situaciju, stalno se kao prave nekakve studije, a nikad se po njima sve ne realizira. To je problem. U zadnje vrijeme su se neke stvari i popravile. Dogodila se rekonstrukcija križanja na Ilijinoj glavici koje je sigurno promijenilo cijelu situaciju u tom segmentu. I tu je ostalo nekih stvari koje treba dovršiti i koje se trebaju nastaviti. Ja uvijek kažem da je za Dubrovnik rađena samo jedna prava prometna studija, ona ih 1975. u vrijeme kad su rađeni hoteli na Babinom kuku. Ta studija je bila odlična, čuvam je kao ogledni primjer kako bi nešto trebalo izgledati. Sve je bilo riješeno, ali nažalost tu prometnu studiju nikad nismo priveli svrsi. Jer u međuvremenu su se pojavili neki sitni interesi pa su neki objekti uletjeli u koridore prometnica i ta cijela priča je pala u vodu. Od tog trenutka nismo imali sljedeće smisleno razmišljanje koje bi analiziralo cijelo područje grada Dubrovnika. Ova zadnja studija je djelomična, vršena su brojanja prometa, analize postojećeg stanja, ali nije finiširano. Mi imamo problem jer smo grad s 40 tisuća stanovnika koji je ljeti na razini 200 tisuća. Ne možemo napraviti prometnu mrežu da zadovoljava 200 tisuća jer bi ona sigurno 6 mjeseci bila prazna, ali možemo napraviti međusustav koji će funkcionirati normalno i zimi i ljeti kad je promet povećan. Uz nekakve dodatne efekte.