Aktualno

PRIJE 10 GODINA UJEDINIO JE DUBROVNIK Posjetili smo Antu Jovića koji želi svima sretne blagdane!

Od te 2016. godine, kada smo prvi put stigli u njegov dom, puno se toga promijenilo. Danas je mladić od svojih 20 godina, završio je uspješno Obrtničku i tehničku školu i to za cvjećara, prati Svjetsko prvenstvo, ‘nabaci’ i koji komentar i što je najvažnije – stalno se smije. Dječak Ante Jović danas je veliki mladić, a njegov put uspjeha mjerljiv je u zaista velikim koracima, bez obzira koliko oni djelovali ‘maleni’, kažu nam Marija i Luka, Antini roditelji. Od 2016. do danas, dogovorili smo se, pričat ćemo samo lijepe stvari. Što je Ante sve prošao, koliko je vidljiv njegov napredak, no i što ga čeka po novoj godini, ispričat će nam Jovići za novi broj našeg tjednika. Ispunjen dan —Antin dan zaista je ispunjen, a time i naš! Radi jako puno vježbi, u poliklinici Glavić je na radnoj te fizikalnoj terapiji, uz to na lokomatu koji mu je iznimno pomogao, te na još četiri, pet vježbi. Vježbamo svaki dan, a nedjeljom nam stigne gospođa Jelena Roko doma za privatne vježbe. Uskoči i tjedno kada možemo. Uz njih, tu je i moj ‘drugi sin’ Mihovil Španja, s kojim Ante vježba dva puta tjedno na bazenu. Puno je još ljudi koji Anti pomažu, a kojima ne mogu dovoljno zahvaliti – kaže nam gospođa Marija.
—Bez ljudi ne bismo mogli puno, a nema tko nam ne pomaže. Nama je problem i putovanje za Zagreb, a kamoli što drugo – dodaje. Ante i njegovi roditelji šest puta godišnje odlaze za Zagreb, a prije nekoliko mjeseci bili su i u novoj ruskoj klinici na Ćupriji koju preporučuju svima kojima treba rehabilitacija. Prepričat će i jedan detalj koji nas je oduševio – prije dvije godine, u jednoj privatnoj klinici u Zagrebu Ante je sam rekao doktoru: ‘Ako možete pomoći, pomozite, ako ne – idem dalje.’ Divno, zar ne? Inače, uvjerili smo se i sami, od dječaka koji nije ništa govorio, držao pognutu glavu i radi spazam tetrapareze imao ukočene ruke, noge, tijelo… Ante danas izvrsno priča i puno bolje funkcionira.

Propričao je, itekako!
—Da, baš je propričao! Bilo mu je i to sve zakočeno radi spazama. A ‘udarna stvar’, odnosno savjet kojeg smo dobili, je da mu slučajno ne miksamo hranu, da se ‘muči’. To je bilo rješenje. Neka djeca kao Ante još uvijek jedu miksanu hranu, a on jede krutu i to samostalno – ponosno ističe gospar Luka dok sjedi kod njega.
—Jede ožicom, sam uzima mlijeko iz frižidera i napije se. Možda je to nekome smiješno, ali vjerujte da je to nama velika stvar – kaže pak gospođa Marija. Ante, dodaje, ne ‘izvolijeva’ već jede sve što je na trpezi. Zanimljivo je i kako je Ante uspio zadržati prekrasne zdrave zube. Inače, u ovakvim slučajevima gotovo da i nema zubarske kontrole niti popravaka bez narkoze, osim u Nazorovoj, ističu. No, u Dubrovniku im u pomoć uskaču zubari dr. Krnjić i dr. Rozić, kojima također upućuju veliko hvala. Ipak, nakon posljednje operacije Ante je imao problem s visokim tlakom i temperaturom, a problem je i što je sad već odrastao i neće, ističe gospar Luka, da ‘prizna’ boli li ga išta. No, ovo je izoliran slučaj, a ruski doktori s kojima su razgovarali predviđaju Anti još dvije operacije. Operacije su teške i za Antu naporne, ali kao i dosad, izdržao je ‘junački’.
—Radi se o operaciji tetiva, odnosno njihovom otpuštanju, no ne klasičnim rezom, već laparaskopski. Izboli su ga na 25 mjesta. Ipak, Ante će sada manje i rasti, pa ćemo samo trebati ‘održavati’ dosadašnji trud. Pogledajte mu ruke, sjećate se kako se držao? Bolji je i na nogama, sad je i meni puno lakše uhitit ga ispod ruka kad, primjerice, ide na wc – dodaje dalje. Gospođa Marija ističe kako je Anti plivanje jako pomoglo, uz neizostavni lokomat. Saznali smo da je naš Antiša i izvrstan plivač, a ljeti ga se ne može istjerati iz mora i do osam ura uvečer.
—Da, da, obožava se kupati i proplivao je bez mišića. Inače, u Miha je na bazenu shvatio da je neka vrsta vježbe pa mu se i ne da baš, nije raspložen, no ljeti je ‘druga pjesma’ – napominju. Jovići se kupaju u Zatonu, kod igrališta.

Pliva po tri ure dnevno
—Nije baš zgodan pristup, no dobro je, još uvijek možemo funkcionirati. Ante zapliva iz plićaka, a pliva po tri ure dnevno – dodaje. Svaki skalin je velik – kaže gospođa Marija uz zahvalu Libertasu što im uskače u njihov pretrpani raspored u kojem gotovo pa da i nema slobodnog vremena. Osim kombija, voze i njih oboje, svaki dan makar do Poliklinike Glavić. Za njih nemaju dovoljno riječi zahvale, a Ante na vježbe ide već osam godina.

Od ‘zgužvanog’ dječaka do mladića
—Najveći uspjeh se ostvario upravo u Poliklinici Glavić. Ante je krenuo kao totalni invalid, ‘zgužvani’, skupljeni dječak. Ruke je držao dole, glava mu je bila do koljena… A taj čovjek, doktor Joško Glavić – za njega nemam riječi. Nikad nije uzeo nijedne lipe i da ti ljudi nisu kakvi jesu, Ante ne bi bio ovakav kakav jest. Imali smo donacija, ali dr. Glavić ih nikad nije htio uzeti. Vježbamo kod njega i u Zagrebu, ako smo gore, i stalno je s nama. To je nezamjenjivo i zahvala koju ne mogu niti izraziti – dodaje gospođa Marija. Može samo reći, ističe nam: ‘Bog im dao zdravlja, kao i svima koji nam pomažu!’ Veliko hvala upućuju i fizioterapeutu gosparu Vrtoviću iz Vitaljine, kod kojeg su godinama išli, no i Rusima koji su Antu nedavno uzeli u svoje ruke. Ante je operiran dosad sedam puta, a predviđaju se još dvije.
—Idemo na kontrolu u trećem mjesecu, polako ćemo. Operirali smo se lani u Draškovićevoj, palački prst, stopalo… Trebao je i drugi prst, no uz velike vježbe ispravio se na lokomatu – nadovezuje se gospar Luka, dodavši kako je lokomat nezamjenjiv, što su mu potvrdili i brojni doktori. Eto, veseli nas čuti kako Ante ide lijepim, čvrstim koracima naprijed, a za kraj spomenimo i jedan od najvažnijih dijelova njegova života – njegove prijatelje. Već deset godina Ante plovi na ‘Dubrovačkoj rijeci dobrote’, a sastao se sa svojim prijateljima iz klupa, danas odraslim ljudima. Uspomene školskih dana nikad se ne zaboravljaju, a u tome se trude njegovi prijatelji koji ga, ističe gospođa Marija, stalno posjećuju i druže se. Podsjetimo, ‘Dubrovačka rijeka dobrote’ pretvorila se u pravu bujicu kada su tadašnji trećaši Mokošice i njihovi roditelji krenuli pomagati svome Anti, a akcija traje i dan danas, dokazujući koliko Dubrovnik snažno voli ovog hrabrog dječaka.
—Ne možemo nabrojati sve ljude kojima bi trebalo zahvaliti jer, ipak, Ante ima 20 godina, nije slomio ni ruku ni nogu da je zaraslo, već je nešto što traje. Njegova ekipa iz razreda je sjajna, a hvala i Obrtničkoj i tehničkoj školi koja je bila iznimna prema nama – hvala svim profesorima, a posebno asistenici Dolores Bušurelo, koja je cijelo vrijeme bila s Antom – Ante je išao sam s prijevozom i vraćao se sam doma, sve je ona to pazila. Ante je odavno izišao iz škole, ali prijatelji ostaju prijatelji. Krasna djeca danas su krasni ljudi. Zovu ga na druženja, dođu nam ovdje… Tu je i naša Nina, nepuča koja sve pomaže i brine se o Anti i organizira sve za Zagreb – dodaje gospođa Marija. Jedna posebna zahvala ide, ističu Jovići za kraj ove lijepe priče, posebnom čovjeku – Vlahu Aničiću, koji je pokrenuo grupu ‘Ante Jović <3’ na Facebooku i time virtualno ujedinio cijeli Dubrovnik za pomoć ovom dragom dječaku, danas mladiću koji nas ispraća s velikim osmjehom i porukom: ‘Sretan Božić i Nova godina svim ljudima koji mi pomažu. Hvala vam!’

Objavljeno u tiskanom izdanju 7. prosinca 2022.

Pročitajte još

Dalija Milić-Kralj dobitnica ‘Nagrade Ivan Filipović’

Dulist

[FOTO] Prekrasno uređena crkva svetog Vlaha za nadolazeću Festu

Dulist

Politolog Maldini: Milanovićeve izjave su za pokretanje članka 105. Ustava

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija