U 83. godini života i 65. godini redovništva iznenada je u Dubrovniku 3. rujna 2019. preminula s. M. Asumpta (Matija) Vlašić, redovnica Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća u Dubrovniku koja je desetljećima radila u Općoj bolnici u Dubrovniku. Sprovod pokojne s. Asumpte bit će na groblju na Dančama 5. rujna u 11 sati.
S. Asumpta je rođena 17. listopada 1936. u župi Sovići u Hercegovini od oca Kažimira i majke Janje (r. Prlić). U Družbu sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika, stupila je 6. siječnja 1952. Prve zavjete položila je 29. listopada 1954. godine, a doživotne 29. listopada 1960. Redovnički život je, osim kratkog boravka i djelovanja u Stonu, provela na Dančama. U Družbi je više puta bila savjetnica i obnašala dužnost generalne ekonome.
Osnovnu školu pohađala je u Sovićima i završila u Stonu. Srednju školu s. Asumpta je završavala uz rad u zahtjevnim i ponekad nesklonim uvjetima i vremenima. Najprije je završila tzv. Kurs sanitetske službe u Stonu 1959., gdje je i radila do 1962. u zdravstvenoj stanici, kao pomoćna bolničarka. Nakon toga započinje rad u bolnici u Dubrovniku. Uz rad usavršavala je svoje znanje i pohađala Školu za medicinske sestre, prvo u Sarajevu a zatim u Splitu, gdje ju je završila 1965. godine. U Općoj bolnici u Dubrovniku službeno je radila do svoje mirovine, a bolesnima i potrebitima je pomagala gdje god i kad god je stigla, do svoje smrti.
Osim rada u dubrovačkoj bolnici s. Asumpta je svirala i svojom glazbom i glasom slavila Gospodina do kraja života, dok se konačno nije pridružila “anđeoskom zboru”, a o njoj su sestre na svojim službenim mrežnim stranicama zapisale svjedočanstvo:
„Njezina gorljivost u radu i upornost u stjecanju novih znanja proizlazila je iz jednostavne činjenice da je svaki čovjek u potrebi naš bližnji i da pomažući njemu susrećemo Gospodina. U njenom životu i djelovanju ljubav je uistinu bila i dosjetljiva i velikodušna. ‘Nije se hvastala ni nadimala, nije tražila svoje…’ Svojom jednostavnošću i skromnošću s. Asumpta je osvajala ljude i otvarala sva vrata. I ljudi su s povjerenjem tražili nju. Vjerujemo da se tako vedra pojavila i na ‘trajno otvorenim vratima Očeva milosrđa’. Krhkoga zdravlja ali snažne volje ovih dana krenula je na plivanje u bazen, jer je tamo, kako reče, sigurnije nego na hridima. No, u času kojega Gospodin bira za svakoga od nas, brišu se sve naše prosudbe, granice i mjere. Ona je zaplivala u bazenu, ali njezine zamahe Gospodin je vrlo brzo preusmjerio i ona je, preminuvši, bila uronjena u beskrajno more Vječnosti, tako vjerujemo. Neka dovijeka pliva u mirnom moru ljubavi Gospodnje!“