U Hotelu Valamar Lacroma na zadovoljstvo mnogobrojne publike, mahom dionika povijesti najvećeg dubrovačkog sportskog kolektiva u petak navečer predstavljena je svojevrsna enciklopedija Vaterpolskog kluba Jug naziva ‘Pet do 100’ autora Željana Konsua. Uz Konsua nekoliko riječi o ovoj dugoočekivanoj monografiji povodom 95 godina postojanja s prisutnima podijelili su predsjednik uprave kluba Tomislav Dumančić, ali i predsjednik Hrvatskog vaterpolo saveza Mladen Drnas te gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
– Kad bih Vas pitao da jednom riječju opišete Jug, što biste rekli? Medalje, trofeji, 64 naslova, Jug je mnogo više od toga, on je tradicija, obitelj, način života, po njemu nas prepoznaju po čitavom svijetu. Knjizi o kojoj ćete danas čuti pristupilo se nedavno. Mnogima je neobično što je ona objavljena tek sada. O njoj se, doduše, prvi put govorilo o tridesetoj obljetnici. No, kako to kod nas najčešće biva kasnilo se i ovdje. Srećom, jedan naš član shvatio je kako uz dar govora ima i onaj pisanja, a to je Željan Konsuo. Iskrena mu hvala, njemu, ali i svima onima počevši od gospara Rudi Reša i Đura Kolića, osnivača kluba do sponzora koji su uložili povjerenje da s nama plove ovim nemirnim sportskim morem – poručio je Dumančić.
Na njega se nadovezao gradonačelnik Franković kazavši kako je VK Jug Dubrovniku ono što je NK Hajduk Splitu. Razmišljajući o tome koji je sport najveći reprezent našeg grada sasvim sigurno svaki naš sugrađanin reći će vaterpolo, odnosno Jug, zaključio je dodavši kako će se uskoro krenuti s rekonstrukcijom i obnovom gruškog bazena te čitavog stadiona čime će klub konačno dobiti ono što on uistinu zaslužuje, a to je muzej vaterpola. Ondje svi Dubrovčani, ali i posjetitelji, moći će se upoznati s važnošću Juga. Ideju gradske uprave pozdravio je predsjednik HVS-a Mladen Drnas zaključivši kako je monografiju ‘Pet do 100’ mogla napisati isključivo osoba koja izuzetno voli svoj klub, poznaje ga i spremna se uhvatiti u koštac s vremenom i selektiranjem izuzetno bogate građe. A kako je ona svjedočanstvo bogate povijesti na ponos čitavom gradu, ispred aktivnih članova Juga, odnosno igrača potvrdio je Maro Joković usput naglasivši kako je klub bio polazišna točka brojnim uspješnim sportašima, osvajačima nacionalnih, svjetskih i olimpijskih medalja te se nada kako će tako biti i ubuduće.
– 28. prosinca 1952. skupština kluba donijela je odluku da se naprave sve aktivnosti potrebne za izdavanje ovakve jedne knjige. Bilo je potrebno čekati do danas da ona ugleda svjetlo dana. Za svaku obljetnicu do sad bi nešto iskrsnulo. Primjerice o 40. isplivala je politička okolnost, a o 60. nije bilo dovoljno pameti. Svaka sljedeća uprava Juga obvezala bi se na njeno zaživljavanje pa se tako osnivalo nekoliko komisija kojih sam, među ostalim, član bio i ja. Dopalo me da u duhu svoje profesije uradim jedan inženjerski presjek i ovu priču privedem kraju. Razlog zašto smo se odlučili napraviti to baš sad je što je među nama uistinu velik broj zaslužnih Jugaša kojima smo jednostavno morali vratiti dug – ispričao je autor prve i jedine knjige o VK Jugu.
Pri stvaranju monografije najveći izazov bio mu je postaviti nedvosmislen kriterij prema kojem će igrači u nju ući pa je ono uključivalo brojna prekrajanja, dopisivanja, ali i brisanje. Ipak, poslušao je savjet iskusnijih članova, a to je – poštuj najstarije i cijeni najveće sportske rezultate. Da bi ona bila stesana na 540 stranica te se uopće mogla nositi u ruci bilo je nužno podijeliti u dva jugaška razdoblja – od 1923. do 1961. i od 1961. do danas. Prvi dio obuhvaća razdoblje djelovanja u okvirima starog gradskog Porta, drugi u gruškom bazenu. Za razgovor s onima starijim od 60 godina bio je zadužen sportski novinar Rikard Kužnin, dok su mlađi dobili zadatak tekst napisati sami.
– Rikard Kužnin razgovarao je sa 17 Jugaša i Jugašica među kojima je npr. Hrvoje Kačić koji je 1956. osvojio srebrnu olimpijsku medalju u Melbourneu i elektroinženjer Pero Katušić koji je 16 godina stajao na vratima Juga, no nažalost u krivo vrijeme te je karijeru završio bez postignutog naslova. Stalno prisutan u svim jugaškim raspravama je odvjetnik Davor Poković koji je nekoliko puta prekrajao svoj intervju jer bi se svaki put nečeg novog sjetio. Tu je i Boro Kosović, najstariji predsjednik VK Juga koji je tu dužnost obnašao u veoma teškim vremenima za klub, dakle od 1966. do 1980. i iznio značajan teret na svojim leđima – objasnio je Željan Konsuo.
U knjigu uvršten je i razgovor s Đurom Savinovićem, kapetanom Juga u trenutku kad je on ponio prvi naslov Lige prvaka 1980. godine, po mnogima najbolji Jugov golman ikad – Luko Vezilić osvajač olimpijske medalje u Moskvi te zlatni Božo Vuletić, Goran Sukno i, kako je autor objasnio, najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća, Veselin Đuho. Od njega, napomenuo je po broju medalja bolji je tek Paulo Radmilović i to s tri vaterpolske i jednom plivačkom. Svaki put doduše osvojio ih je za Englesku pošto je ondje rođen, a majka mu je bila Irkinja.
– Razgovarali smo i s tete Perom koja je svima poznata kao dugogodišnja prodavačica karata na gruškom bazenu, neko vrijeme vodila je naše računovodstvo. Važno je spomenuti kako ovo nije samo muška knjiga pa smo u nju uključili i Jugove rekorderke, plivačicu Hildu Režić, državnu prvakinju 1973. i Mirjana Šegrt koja se telefonom javila iz Sanrema. Nakon toga uslijedili su mlađi od 60. Svi koji spadaju u tu skupinu morali su sami napisati tekst. Bilo je mnogo negodovanja i molbi da ih se prebaci u prvu kategoriju, ali na kraju su se primili posla. Prvi ga je predao Mile Smodlaka. Kad sam ga pročitao nisam mogao suzdržati suze. Na pisanje potaknuo je onog klokana u Australiji (Elvis Fatović) rekavši mu kad ga je pozvao u pomoć da ga ne može cijeli život izvlačiti nego neka igra na emociju. Moram priznati da je velemajstoru zaista dosadno na drugom kraju svijeta jer je napisao tako dug tekst da mi je bilo žao kratiti ga. Lektorice su imale pune ruke posla jer je bio bez ijednog dijakritičkog znaka, a k tome je dio napisan na engleskom. Za ovo im se odužio cvijećem koje je naručio iz Sidneya i naredio da ga preda Lolo (Loren Fatović) – prepričao je Konsuo.
Mada će većina reći da je Cavtat kolijevka vaterpola, našalio se Konsuo, dužno poštovanje mora se odati Topolom iz kojeg su došla čak dva izuzetna igrača – osvajač zlatne olimpijske medalje u Londonu, vratar Frano Vićan i njegov kolega Marko Bijač koji je 2016. kada se Jug okitio naslovom europskog prvaka proglašen upravo najboljim vratarom. I oni su pronašli svoje mjesto u monografiji. Od novije generacije tu je i razgovor sa svojevremenim predsjednikom kluba Lukšom Jakobušićem. Posebno poglavlje pak odnosi se na sve Jugove bazene. Prvi se naime, kako je rekao autor, gradio na Komardi prema projektu arhitekta Dubrovčanina Uga Vernazze, a njegovu realizaciju zaustavili su konzervatori.
- Isto će se dogoditi s Dančama. Poslana je posebna depeša iz Zagreba i nakon 12 tisuća radnih sati, koliko ih je evidentirano, gradnja je 1950. zaustavljena. Godine 1961. zaživjela je gruška ljepotica koja se pak gradila 10 godina. U trenutku kad smo došli na taj bazen on je već bio zastario u usporedbi s beogradskim i zagrebačkim. Nije imao krov, a ni grijanje koje je došlo tek 1974. – kazao je Željan Konsuo. Pri tome izdvojio je važan segment kojeg u monografiji zauzimaju umjetnici čija djela su nastala inspirirana VK Jugom. Među njima tekst je akademika Luka Paljetka napisan još prije 20 godina gdje spominje kako mu je najdraži dio utakmice onaj kada suca natjeraju u more. Od bivših Jugaša u redovima kreativaca tu je svakako slikar Lukša Peko te Miho Bošković, nekad najbolji vaterpolist svijeta, danas profesor klavira koji se osvrnuo na spoj kulture i ovog vodenog sporta.
Knjiga ‘Pet do 100’ bogato je opremljena fotografijama za čiji pronalazak su se, objasnio je Konsuo, dobro namučili. Izazova zabilježiti fotografskim objektivom sve sugovornike primio se Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom, Marko Ercegović, a veliki broj ustupili su Zvonimir Pandža, Željko Tutnjević, Tonći Vlašić i Mišo Ercegović. Vlašić je uz Daria Kovača sudjelovao i u pisanju tekstova, naveo je autor za kraj istaknuvši zanimljivost o prvoj i jedinoj ulici koja nosi Jugovo ime. Posrijedi je ona koja se nalazi na visini od 1260 m na Blidinju. Dvoje njenih stanovnika osobito se veselilo izlasku ove knjige, a to su počasni predsjednik kluba, pokojni Ante Jerković, i njegov trofejni predsjednik iz vremena kad je 2006. Jug osvojio Ligu prvaka – Ivica Rustan. Uz prezentaciju ove opsežne monografije prikazan je i kratak film o povijesti kluba počevši od 1923. kada je osnovan do danas.