Monografija don Miha Demovića „Povijest crkvene glazbe dubrovačke katedrale kroz vjekove“ predstavljena je večeras u dvorani Postdiplomskog studija Sveučilišta u Dubrovniku.
– Ova je knjiga remek djelo maestra Demovića, ona predstavlja vjeru u svakodnevnicu, male stvari, predstavlja marljivost, sintezu mravlje upornosti i arhivskog istraživanja, te skromnost. Stoga čestitam maestro i majstore Miho Demović – istaknula je dr.sc. Mira Muhoberac.
– Slogan katedrala svima na srcu poruka je maestra Miha Demovića. Don Miho svojim istraživanjem o crkvenoj glazbi u katedrali, obdario nas je opsežnom knjigom od 400-tinjak strana i notnih stranica, razotkrio je bogatstvo riječi katedrala. Ona je rezultat zaljubljenosti u katedralu i sakralnu baštinu. I sam je napisao kako je dubrovačka katedrala bila jedina nacionalna vladarska crkva u kojoj se ustoličavao vladar jedne hrvatske državice, koji je u njoj izvršavao s vladom vjerske dužžnosti –naglasio je katedralni župnik don Stanko Lasić naglasivši kako dubrovačka katedrala predstavlja remek djelo arhitekture.
-U ovoj godini katedrale u kojoj nam je don Miho poklonio ovu knjigu ne smije završiti – naglasio je.
– Don Miho se znanstvenim radovima potvrdio najboljim poznavateljem sakralne i duhovne i glazbene baštine, a ovom monografijom razotkrio je zaljubljenost u katedralu, a za nju ga vežu dani iz sjemeništa, profesorski rad za odgoj klera, liturgijsko pjevanje kojemu je podučavao mlade svećenike.Nastavio je misliti za Dubrovnik i dubrovačku katedralu. Iznio je dragocjene rezultate i stručno ih obradio. Katedrala pamti mnoge ali može se s pravom reći da je zaorao najveću brazdu i da ja stao uz bok mnogih, a ako ih nije nadmašio, onda će uskoro!-zaključio je don Stanko Lasić nakon čega je autoru monografije uručena plaketa dubrovačke katedrale.
– Ova monografija izdana je u izdanju udruge Stara dubrovačka glazba koja je osnovana
2012., a cilj joj je istraživanje glazbene ostavštine. Ova je knjiga jedno remek djelo, nijedan grad i katedrala nemaju ovakvo nešto. Demović se opredijelio za crkvenu baštinu, doprinio je afirmaciji naše glazbe unutar zapadnoeuropske baštine. Premašio je ustanove, i ova je knjiga jedinstven dokument o glazbi u dubrovačkoj katedrali, a važna je i za hrvatsku baštinu ali i za svjetsku. Glazbeni razvoj Dubrovnika autor je pomaknuo s 13. na 10. stoljeće, knjiga ima čvrsti povijesni okvir, ispunjen europskim stilovima u kontinuitetu. Republika je imala sve institucije, imala je svoju glazbu, a katedrala je bila izvor produktivne glazbe. Grad Dubrovnik treba biti svjestan da ima značajniju glazbenu baštinu od ostalih hrvatskih gradova. Dubrovnik je bio svjetsko središte glazbene umjetnosti – naglasila je Ileana Gracio.
Muzikolog dr. Miho Demović istaknuo je kako je knjigu počeo pisti na poticaj Zdravka Šundrice, čija je supruga Pavica bila također na predstavljanju.
– Dubrovnik je čudesan grad, to može osjetiti onaj koji je u njemu živio pa otišao. Dubrovnik pamtim od 1945. kad sam prvi put došao s ocem. Prirastao mi je srcu, sjećam se kakav je bio nekad, kakav je danas. Dubrovnik je čudesan grad, čudesan izvana kad mu gledaš zidine, čudesan kad uđeš u njega. Najčudesnija je katedrala, u svojoj povijesti, unutrašnjosti, izvana u obliku križa s kipovima. Orkestralna glazba od 1750. do 1850. u Katedrali bila je značajna, katedrala je imala orkestralnu kapelu i u njoj su bili zaposleni najizvrsniji glazbenici iz Italije u ono doba. Bilo je i domaćih sinova. Oni su bili violinisti, ali i daroviti skladatelji i stvorili su vokalno – orkestralnu glazbu. Katedrala je iznjedrila Sorkočevića , jer je on slušao orguljaše iz svoje sobe, tamo se odgojio, u katedrali je svirao. Katedrala je bila ishodište, a osim liturgijske glazbe, u njoj se izvodila oratorijska i simfonijska glazba. Mi smo naučili da se orkestralna glazba Dubrovnika svede na Sorkočevića no to nije istina – naglasio je don Miho Demović koji je za ovu prigodu okupljenima pustio nekoliko skladbi iz toga doba.