‘E, ali si čovjek, ali si ljud?’, nova zanimljiva knjiga našeg akademika Luka Paljetka predstavljena je u ponedjeljak navečer u klaustru Franjevačkog samostana Male braće, a sastoji se od studija, članaka i natuknica o Marinu Držiću i njegovu djelu.
Lijepu večer organizirao je Dom Marina Držića uz 450. godišnjicu smrti velikog Vidre. Uz autora, o knjizi su govorili akademik Tonko Maroević, te Zoran Bošković iz nakladničke kuće ‘Naklada Bošković’, dok je u glazbenom dijelu programa nastupio Darko Matičević, skladatelj, šansonijer i profesor glazbene kulture, koji je svoju ljubav prema poeziji Luka Paljetka odlučio ovjekovječiti uglazbljenim stihovima našeg velikog pjesnika.
– Ove godine slavimo gotovo zaboravljenu obljetnicu smrti Marina Držića u venecijanskim mutnim vodama, čini se kao da i mi živimo u venecijsnskim mutnim vodama i da su nam važnije neke druge veličine – kazao je Luko Paljetak.
– U uvodu i naslovu knjige dano je pitanje lika o kojem ništa ne znamo jer je on upisan u ovo djelo koje se zove Tripče de Utolče, a to djelo je ostalo u fragmentima i vrlo je krnje, a on pita drugog lika “ali si čovjek, ali si ljud”? Upravo ta dihotomija, ta veza između ‘čovjeka’ i ‘ljuda’ zainterigirala me i pokušao sam vidjeti što to zapravo Držiću znači, na kojoj je on zapravo strani, što znači čovjek prema ljudu. U istoj rečenici spominju se riječi ‘čovo’, ‘čovuljic’ i ‘čovječji’, a mene je zanimalo što je od toga Držić. U Držićevu svijetu oni koji su nahvao, to su glumci, a nahvao su jer glume i ljude nahvao i ljude nazbilj – dodao je Paljetak.
‘Držić želi biti integralni čovjek, ne netko tko je utopljen u amorfnu masu ljudi što njegovo vrijeme i dopušta i nedopušta, a da bi se to moglo postići, treba biti ‘vjertuoz’, treba vjerovati da ‘virtu’ može pobijediti ‘fortunu’, nasljeđe, pravo po krvi i da se to pravo po krvi može nadoknaditi pravom po vrijednosti, dodao je akademik.
Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić kazao je kako ova knjiga ne predstavlja samo skup članaka i studija o Marinu Držiću, već je to knjiga koja je nastavak na roman kojeg je Paljetak napisao na 860 stranica.
– Nit vodilja kroz sve te knjige o Marinu Držiću je da on nije urotnik, već samo plemić koji želi vratiti svojim radom sebi i drugima čast. Ova je knjiga pitko štivo za čitatelja, a ujedno i veliki znanstveni doprinos popunjavanju praznina u izučavanju našeg najvećeg komediografa- kazao je Matić, dok je urednik Zoran Bošković naglasio kako se radi o petstotom naslovu Naklade Bošković.
– Pitam se što li je Luka Paljetka nagnalo da odabere našu nakladničku kuću. Ne očekujem odgovor, ali ostajem duboko zahvalan. Držim Paljetka učiteljem koji piše i stvara i spašava od zaborava velikane poput Marina Držića. Držićeva djela danas su temelj hrvatskoga dramskog repertoara. Držim i vjeruje da ga nijedna politika i nijedan ustroj ne smiju zapostaviti i izbaciti iz školskih programa i tako ga uskratiti budućem naraštaju – kazao je Bošković.
– Ova knjiga prolazi iz dugoga druženja, duge vjernosti, osjećaja solidarnosti, paralelizma, osjećaja produbljenog koji je u Romanu o Marinu rezultirao imaginarnom konstrukcijom i rekonstrukcijom života, a ovdje fazu po fazu, riječ po riječ, ideju po ideju ulazimo u srž Držićeva opusa. Tu su radovi različitog žanra, Držić je razumijevao specifičnosti europskog konteksta, a s druge strane s lakoćom i ležernošću pjesama pisanih po uzoru na Marina, pjesama pisanih za libreto, pjesama s kojima se Luko također znao poigrati. Ova nas knjiga filološki obavezuje svojom dosjetljivošću i erudicijom i nudi nam na nizu malih poglavlja originalna i dosad neviđenih rješenja nekih zagonetki i tumačenja osnovnih ideja. Prvi dio predstavlja Držićeve filozofske preokupacije, a da bi donio nova značenja ‘fortune’, ‘ljepoti’, Luko najprije ukriža sve Držićeve tekstove – kazao je pak Tonko Maroević.
MNJ