Teško je zamisliti vrijeme u kojem je crkveni sat otkucavao čovjekovu svakodnevnicu – budio ga i pozivao na posao, objed, večeru, spanje, opominjao ga na misno slavlje ili smrt sumještana. Na prvi se pogled to vrijeme, kada je zvuk otkucaja zvonika jedini tjerao dan početku i kraju, čini osjetno sporijim, dok smo danas okruženi svakojakim pokazivačima vremena, pa gotovo kao da i ne možemo uteći vremenu. Tako na zvoniku sv. Nikole u Cavtatu već jedno stoljeće, a možda i više postoji jedan takav sat koji uporno i neumorno otkucava vrijeme ukazujući na prolaznost ovozemaljskog života. Svaki takav sat kao da ima svoju dušu, ali ga u ovom užurbanom vremenu i ne primjećujemo, nego tek kad stane postajemo svjesni njegova postojanja i svi želimo da što prije nastavi svoj neumorni u ustrajni hod.
MARIJIN SAT IZ BRNA
Sat je na zvoniku sv. Nikole postavljen 1911. godine, zahvaljujući našoj velikoj dobrotvorki Mariji Pohl, rođenoj Bogišić. No, sam je zvonik izgrađen 1732. godine i nije moguće sa sigurnošću utvrditi kakav je to bio prethodni sat kojeg je Marija zamijenila novim jer je prijašnji bio dotrajao i vjerojatno van uporabe. Novi je sat bio proizveden u Brnu u tvrtci F. Moravus, te se morao navijati ručno s jakim polugama. O njemu su se ustrajno i svjesno skrbili desetljećima Lavoslav i Vice Torti, Toni Pattiera, Miro Bratoš i Toni Markoni.
PAO DOGOVOR
U župnom arhivu postoji pismo koje je Općinskom upraviteljstvu 3. veljače 1911. poslala Marija Pohl, a u tom pismu stoji: „Danas sam odlučila izmijeniti dosadašnji orolgijo na kampanjelu Sv. Nikole sa novijem na moje troškove. Taj sat bi imao brojke na sve četiri strane, kucao bi ure i četvrti, navija bi se svakih 8 dana, a dotični fabrikant bi dao garanciju na 6 godišta… Ni Općina ni Crkovinarstvo ne bi kod te radnje nikakvih troškova imalo, a sa postavljanjem tog novog sahata ne bi se nikako ometalo običnom upotrebljavanju zvona“. Ovaj je dopis Općina 6. veljače 1911. uputila Crkovinarstvu Sv. Nikole i pitala: „ da li je zadovoljno da se spomenuti sat namjesti i moli što brži odgovor…“ Crkovinarstvo je odmah 7. veljače 1911. Odgovorilo: da pristaje da se namjesti na zvonik novi dobnik uz uvjet da navijač dobnika bude za sada i za buduća vremena poslužnik crkve i dobiva nagradu od strane Općine. U svrhu boljeg sporazuma predlaže Općini sastanak dana 9. 2. 1911. u 4. sata poslije podne u Općini. Zatim su dopis potpisali don Niko Štuk nadžupnik, te crkovinari J. Fagioni i V. Rajčević. Šest mjeseci nakon dogovora novi je sat postavljen u listopadu 1911. godine, te je koštao 3.400 kruna. Ovaj sat je bio u funkciji sve do 1989. godine, a 5. lipnja 1989. je demontiran zbog dotrajalosti i danas se nalazi u Pinakoteci u Cavtatu. Na montaži novog sata započeli su radovi 14. svibnja 1990. Radove je izvodio Švicarac Jakob Muri uz pomoć domaćih majstora Nikole Jerkovića i Ivana Gnjiče iz Krvavca kod Metkovića. Spomenuti je Nikola Jerković obnovio i brojeve na sve četiri strane sata. Upravo se na fotografiji može vidjeti kako Nikola popravlja brojeve. Sat je stavljen u funkciju 16. svibnja 1990. i to točno u 15,00 sati. Naravno kako za novi sat na električni pogon danas nije potrebna ljudska pomoć koja bi ga svako malo navijala. No, tko bi u današnje vrijeme sveopćeg materijalizma besplatno navijao, podmazivao i pazio sat na nekom crkvenom tornju?