Naš sugrađanin Ivica Vujčić, s kojim smo već pričali u veljači, ponovo treba našu pomoć. Njegova situacija je sve gora, a vi, dragi sugrađani, možete pomoći na način da uplatite našem Ivici za daljnju borbu.
Svaka kuna dobro dođe!
Erste Banka – Ivica Vujičić
IBAN HR7124020063205155588
Priču je možda najbolje opisala naša sugrađanka, velika humanitarka Vesna Tadić, u svom emotivnom pismu objavljenom u grupi ‘Pomoć za Dubrovčane’.
Prenosimo ga:
Danas sam upoznala jednog posebnog mladića…jednog posebnog borca koji treba našu pomoć. Zove se Ivica Vujičić i ne znam da li ću vam uspjeti predočiti tu situaciju i te emocije koje sam iz njegovog doma ponijela sa sobom. Ivica je dijete koje je rano ostalo bez roditelja nakon čega ga je odgajala njegova baka.
Nakon njene smrti Ivica je zajedno sa svojim sestrama smješten u Dom Maslina. Dakle život ga od malena nije mazio. Prije 2 godine su mu otkrili dobroćudni urođeni tumor koji su mu operirali 4 puta. Nažalost zbog položaja na kojem se tumor nalazio, tj u šupljini u malom dijelu mozga su ostali ožiljci ili tzv. lezije koje su oštetile živce motorike. Dakle tumor je odstranjen, ali sa velikim posljedicama. Ivici je oštećena motorika, oduzeta mu je desna strana, na jedno oko uopće više ne vidi, a vid i drugog oka slabi, na jedno uho ne čuje, ne može žvakati, ne može gutati, ne može se sam obući, hraniti… ukratko potrebna mu je 24 h dnevna njega.
Najgore od svega je što živi u bolovima. Posebno me pogodilo kad smo ja i njegove sestre i njegov prijatelj kod kojeg živi pričali o njemu i on se poželio uključiti u razgovor, a nije mogao (ne može ni govoriti), uzeo je svoj mobitel i dugo se mučio dok je uspio otipkati par riječi koje mi je želio reći o svom stanju. Teško je to i vidjeti, a kamoli biti na njegovom mjestu i mjestu njegovih sestara koje mu pokušavaju pomoći. Teško je jer je Ivica svega svjestan i sve razumije, ima neopisivu želju da ozdravi, ima i volju da se bori, ali tijelo ga jednostavno ne sluša. Ono otkazuje i svakim danom je motorički sve lošiji i lošiji. Još nedavno je mogao hodati uz pomoć hodalice, a danas ga gledam kako bespomoćno leži u kauču i ne može ništa bez nečije pomoći. Suze su nekoliko puta krenule, ali nisam se dala, jer ako Ivica ne plače ne smijem ni ja pred njim. Nemam pravo na to. Uputila sam mu par riječi podrške i pohvalila njegovu želju i volju koju ima za oporavkom, a on je jednom rukom podigao drugu sa velikim naporom i pokazao mi palac gore.
Najveći problem Ivici i njegovim sestrama mi se čini to što se Ivici nakuplja slina u grlu koja ga guši jer je ne može progutati i u tom kratkom vremenu koliko sam provela s njim se u nekoliko navrata počeo gušiti u vlastitoj slini. Sestre i njegov prijatelj već vidno ispraksirani reagiraju vrlo spretno i okreću ga na bok i pomažu mu da izbaci slinu koja ga guši. Otišla sam iz njegovog doma, ali ponijela sam ga sa sobom u svom srcu i svojim mislima. Ivica ne želi odustati, iako se budi u boli i navečer zaspi sa boli. Želi vratiti svoj stari život, želi bar pokušati biti ponovno samostalan u životu i pokušati napredovati koliko ga tijelo bude slušalo. Želi rasteretiti svoje sestre da mogu odspavati noć i da se mogu vratiti svojim obiteljima. Povremeno je ljut, ljut na sudbinu, ljut na samoga sebe, na život, na doktore, ljut na sve jer on nije izabrao ovakav život u kojem ne može ni objasniti što mu u datom trenutku treba. Teško mu je, jako. Ali ne da se i neće se predati. Obećao mi je. A ja sam njemu obećala da ću mu pokušati pomoći.
Naime Ivica treba našu pomoć. On sad sjedi doma sa svojim sestrama i njegovo stanje se svakim danom sve više pogoršava. On mora krenuti na rehabilitaciju i to pod hitno. Još jučer je trebao, ali nema financijskih uvjeta. Molim vas da mu pomognemo koliko god možemo. Svaka kuna mu je dobrodošla, jer čim skupi dovoljno novaca Ivica kreće na put k toplicama u kojem će dati sve od sebe da vrati svoj život. Molim vas svih da mu i mi pomognemo u tome jer sam ne može. Dovoljno toga već radi sam, bori se sa boli potpuno sam. U tome mu nitko ne može pomoći. Ali mi mu možemo pomoći da krene u novu bitku sa svojim tijelom. On je spreman. Jesmo li mi spremni pomoći mu?
Molim vas da se danas odreknete kutije cigara ili kavice u obližnjem kafiću i da uplatite ovom Borcu na njegov račun koju kunu.
S ponosom se mogu potpisati kao njegova prijateljica
Vesna Tadić