Pjesma nad pjesmama 30 godina poslije

Neke pjesme veće su od drugih. Druge su pak veće od života. A gotovo kao pravilo, takve pjesme dolaze iz nekog mističnog, intuitivnog i tajno­vitog mjesta, u pravilu ranjivog. Ni sami autori često nisu svjesni okol­nosti njihova nastanka, a formiraju se u brzom naletu inspiracije. Jedna od takvih pjesama je ‘Losing my Religion’ grupe R.E.M.. Rokeri iz sveučilišnog Athensa na američkom jugoistoku već su bili zastupljeni na ovim stranicama, ali na 30. godišnjicu njihovog najvećeg hita i vrlo vjerojatno jedne od najmo­numentalnijih pjesama ikada, bilo bi u najmanju ruku nesmotreno propustiti priliku ne ispripovjediti neobičnu sto­riju o njenom nastanku.

Zašto je ‘Losing My Religion’ tako posebna pjesma? Odgovor na to pitanje svakako nije jednoobrazan jer vjerojatno niti jedna poznata matematička formula ne bi mogla predvidjeti ni najmanji, a kamoli takav uspjeh pjesmi s nedohvatljivim stihovima

Pred ovaj okrugli rođendan, ‘Losing My Religion’ bila je temom prošlogo­dišnje, prve, sezone nove Netflixove glazbene dokuserije ‘Song Exploder’ u kojoj su članovi benda – Billy Berry, Mike Mills, Peter Buck i Michael Stipe ekstenzivno govorili o tome kako je pjesma skrojena, o inspiraciji i svje­snom pokušaju da za svoj sljedeći album (s tri Grammyja ovjenčan ‘Out of Time’, 1991.) hotimice napišu i snime materijal koje neće nositi pečat klasičnih R.E.M. pjesama. Budući da većina svijeta u tom trenutku nije bila ni najmanje svjesna postojanja ova četiri mladića može vas čuditi da su članovi grupe za koju još nitko nije čuo razmišljali u tom pravcu. No, da bismo posve dokučili njihove razloge treba pojmiti da su R.E.M. na početku 90-ih već bili mala senzacija u nastajanju, iza sebe su imali seriju prepoznatih sin­glica od kojih neke slobodno možemo nazvati hitovima te šest albuma za koje su redom primali hvalospjeve kritike. Posljednji od njih, ‘Green’ iz 1988., bio je njihov prvi iskorak u mainstream. Umorni od neprekinutog desetogodiš­njeg ritma snimanja i nastupa R.E.M. su bili spremni za novu fazu u svom radu. Odluka je pala, snimit će album koji neće zvučati poput njih. Ironično, baš će im on otvoriti vrata masovnom obožavanju i ustoličiti ih kao vladare radijskih valova prve polovice 90-ih. Pazi što želiš jer bi ti se želje mogle i ostvariti.

Video Playlista ’30 godina od Losing My Religion’

Zašto je ‘Losing My Religion’ tako posebna pjesma? Odgovor na to pitanje svakako nije jednoobrazan jer vjero­jatno niti jedna poznata matematička formula ne bi mogla predvidjeti ni naj­manji, a kamoli takav uspjeh pjesmi s nedohvatljivim stihovima, koja k tome nema prepoznatljiv refren, a najista­knutiji element joj je fraza na najmanje rokerskom instrumentu od svih – man­dolini! Pjesma je po svim parametrima neobična, a to su mislili i odgovorni u Warner Records jer je bend svog novog izdavača morao nagovarati i koristiti se ultimatumima ne bi li je pristali pustiti kao prvi singl. Gitarist Peter Buck, koji je napisao taj famozni mandolinski rif, bio je novopridošlica instrumentu.
Zasićen distorzijom i feedbackom, tra­žio je nove forme izražavanja, prema vlastitom kazivanju, nije želio postati gitarski krelac. Na ranim pločama R.E.M.-a, Buck bi povremeno sni­mio kakav banjo, dok je mandolina prvi put zabilježena na pjesmi ‘You Are Everything’ s gore spomenutog ‘Green’ (1988.), major label debija za bend. No, ta prelijepa pjesma više je ‘deep cut’ među fanovima benda nego što je ikad bila legitimni hit u kanonu njihovih hitova. Tajna uspjeha ‘Losing My Religion’ ipak nije u mandolini, niti Millsovim toplim premazima bas gitare (za koje je inspiraciju našao u sviraju Johna McVieja na albumu ‘Rumours’ Fleetwood Maca) nego u Stipeovoj ogoljenoj, posve iskrenoj izvedbi i tim zagonetnim stihovima. Frontmen benda otkrio je u retros­pektivi da nijednu riječ iz tih stihova ni danas ne bi zamijenio. Vokal je sni­mio u prvom pokušaju i napustio stu­dio odmah nakon što je završio. Nije ostao ni poslušati kako je ispalo, znao je da je dobro. Bez sumnje, tu je esen­cija njene veličine.

‘Losing my Religion’ nema nikakve veze s gubitkom vjere niti organizira­nom religijom. Njen naziv potiče od južnjačke fraze kojom se u svakodnev­nom životu izražava nekakva gnjavaža. Stipe ju je upotrijebio za stihove koji u suštini govore o neuzvraćenoj, pomalo opsesivnoj ljubavi (zar postoji druk­čija?). Pjesma je oda nesigurnosti koja nastaje uslijed ogoljenja svojih osje­ćaja pred drugom osobom kada nismo sigurni kako će ta osoba reagirati. Neka digne ruku netko tko se nikad tako nije osjećao. Eto, mislim da sam odgovorio na pitanje što ‘Losing my Religion’ čini pjesmom nad pjesmama, zašto je ljudi i danas jednako vole i zašto se, iako je vrćena do besvijesti, nije pretvorila u samoparodiju. Živio R.E.M., bend koji se sluša srcem.

Foto: remhq.com