Martina Filjak, ukratko rečeno, je naša najpoznatija pijanistica u svijetu.
No, potrebno je puno više kako bi se ovu talentiranu i dragu pijanisticu opisalo, stoga smo odlučili ‘prepustiti njoj riječ’ i podijeliti s Martinom njene doživljaje Dubrovnika i rada u njemu, ususret večerašnjem koncertu na festivalu ‘Dubrovnik u pozno ljeto’.
Veseli čuti kako ćete nas i ove godine posjetiti na Međunarodnom festivalu ‘Dubrovnik u pozno ljeto’ našeg Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Ponudit ćete publici Brahmsa. Što nam još možete otkriti o koncertnoj večeri pred nama?
Hvala Vam, i ja sam sretna! Kada govorimo o Brahmsovom 2. koncertu, riječ je svakako o djelu koje je zahtjevno koliko i lijepo, ali i predstavlja svojevrsni izazov i za orkestar i za solističku dionicu. Ovaj posebni klavirski koncert ujedinjava sve finese solističkog, komornog i orkestralnog muziciranja u 4. opširna stavka. Ujedno i pojedini solisti u orkestru, kao primjerice klarinet i violončelo, imaju zahtjevna solo mjesta u kojima se mogu i pokazati i dokazati.
Imate već etabliranu i uspješnu suradnju s DSO-om, od ‘Poznog ljeta’ pa dalje. Možete li za čitatelje DuLista podijeliti Vaše impresije o Dubrovniku općenito, ovoj lijepoj suradnji i kako se osjećate nastupajući ovdje?
Jako me veseli da smo ostvarili jednu vrstu dugoročne suradnje: ako se ne varam, ovo je za mene već treći put na ovom festivalu. Zajedno smo realizirali 5. koncert Beethovena te Schumannov koncert prošle godine. U neku ruku zajednička izvedba Brahmsovog 2. Koncerta predstavlja i našu zajedničku evoluciju. Više sam puta nastupala u Dubrovniku i uvijek se izuzetno dobro osjećala. Ipak, posebno me veseli da posljednjih godina postoji jedna ogromna uzlazna putanja u stvarno vibrantnom kulturnom životu grada!
Čini se kako nikad ne mirujete – nakon nastupa u Dubrovniku čeka Vas Samobor, pa Njemačka, Italija, Turska, pa čak i Južna Koreja. S obzirom na to da ste već nastupili na mnoštvu različitih svjetskih pozornica, gdje biste mogli smjestiti Dubrovnik? Ima li on svoju posebnu ‘vibru’?
Mogu doista reći da su preda mnom, ali i iza mene uzbudljivi mjeseci! Istinski volim putovati, no u trenucima velike koncentracije promjene gradova i aerodroma češće doživljavam kao relativnu promjenu scenografije, jer, razlog mojeg putovanja i boravka negdje više je nego jasan. Ipak: svaki je povratak u Dubrovnik poseban, to je grad koji ima i svoju povijesnu i svoju kulturnu simboliku, te za svakog tko na ovaj ili onaj način poznaje ovaj grad i neku emotivnu komponentu. Osobno u Dubrovniku uvijek osjećam dostojanstvenu toplinu iskrene dobrodošlice.
Uz prethodno pitanje, koliko je zamorno održavati ovakav ritam koncerata i na koji način se opuštate?
Ovisno o mojem rasporedu, manje je ili više zamorno, ali i donosi mnoge glazbene i ljudske trenutke koji su proporcionalna nagrada trudu. Zahvalna sam i za nastupe koje imam u Europi jer osjećam da često mijenjanje vremenskih zona uzima svoj danak. Naučila sam cijeniti i poštivati svoj osobni i duševni mir i spokoj, a iskreno, kada puno radim i kada puno učim najviše se volim dobro naspavati, baš kao što i Orlando u knjizi Virginie Woolf voli ‘dug i osvježavajuć san’ (smijeh).
Imate zanimljiv blog na svojoj službenoj stranici – funkcionira li on kao dnevnik i na koji način ga spajate s Vašom glazbom, koncertima?
Malo sam sada posramljena jer se već dugo nisam bavila svojim blogom. Često koristim Instagram kao dnevnik svojih putovanja, no ako vam se blog tako svidio eto mi inicijative da mu se u budućnosti ipak malo vise posvetim.
Možete li nam otkriti Vašu najdražu glazbu, autora, izvođača..?
Nažalost, nemoguće je reći: moji se glazbeni ukusi mijenjaju ovisno o mojem raspoloženju, okolnostima. Kako u posljednjem razdoblju živim u Berlinu, uvijek me osvježi i razvedri odlazak na koncert Berlinske Filharmonije: ti su trenuci vrhunskih izvedbi istinski nezaboravni!
Foto: Martina Filjak