Odroni na magistrali prijete tragedijom već dugo vremena i na koncu, na žalost, trebao se izgubiti život da se nadležni ‘trgnu’ i posvete problemu koji imamo – sigurnosti na cesti, odnosno zaštiti od odrona. Insinuacije koje se iščitavaju iz pojedinih medija, komentara političara… kako su za tragediju krivi (samo) vlasnici privatnog zemljišta poviše ceste ne ‘drže vodu’, a da je tome tako pojasnit ćemo kroz pozitivne pravne propise. No prije nego krenemo s analizom pojedinačnih pravnih akata bitno je, razumijevanja radi, istaknuti kako je jedan od temeljnih pravnih postulata sagledavanje pravne normative u cjelini. Dakle, ne mogu se odredbe pojedinih zakona izvlačiti izvan konteksta ostale pravne normative određenog područja te se na takav način nalaziti izlike i opravdanja.
Prekršajna i kaznena odgovornost
Održavanje cesta normirano je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama čiji Članak 6., između ostaloga, naglašava kako se ceste moraju održavati i štititi tako da odgovaraju zahtjevima sigurnosti prometa. Istim su člankom predviđene i prekršajne kazne za odgovorne osobe koje prekrše navedeno. Naravno, prekršajna odgovornost ustupa mjesto kaznenoj ukoliko uslijed utvrđenih propusta i nemara dođe do smrtne posljedice, ozljede, uništenja imovine…
Prema Članku 4. Zakona o cestama javnu cestu čine, između ostaloga, ‘građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša’. Poslovi održavanja javnih cesta u smislu navedenog zakona su ‘planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima’. Među poslove upravljanja javnim cestama ubraja se ‘praćenje i analiza stanja sigurnosti prometa na javnim cestama’ i ‘izrada izvješća, elaborata, ekspertiza i sličnih materijala za potrebe Hrvatskog sabora, Vlade, Ministartva, županijske skupštine i župana’.
Zaštitni pojas
Članom 55. ovoga Zakona definirana je širina zaštitnog pojasa za ceste prema njihovoj kategoriji, a što posredno određuje nadležnost za održavanje tog pojasa. Prema ovom članku zaštitni pojas mjeri se od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je širok sa svake strane državne ceste 25 metara, županijske ceste 15 metara, a lokalne ceste 10 metara. I ovdje bi upravo moglo doći do zablude da sve izvan navedene širine nije na nikakav način pod nadležnosti, posljedično i odgovornosti, nadležnih tijela. Upravo stoga treba se spomenuti odredbe Pravilnika o održavanju cesta koji u Članku 20. jasno ističe kako je ophodarska služba ‘dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih djelova javne ceste’. Dakle, ključni dio ove odredbe u kontekstu ove teme je prvi pa ćemo ga ponoviti i istaknuti: ‘DUŽNA NADZIRATI SVA DOGAĐANJA KOJA UTJEČU NA JAVNU CESTU I PROMET NA NJOJ’. Pod ‘sva događanja’ nesporno potpadaju sve potencijalne opasnosti koje prijete sigurnosti na javnoj cesti, uključujući naravno i odrone. Ova je odredba više nego jasno proširila ovlasti i odgovornosti nadležnih tijela izvan gore navedene širine zaštitnog pojasa.
‘Podatke o izvršenom pregledu ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti te dostaviti upravitelju ceste.’ Pitanje koje se ovdje samo po sebi nameće je jesu li nadležni za magistralu na kojoj se uslijed odrona dogodila tragedija zakazali? Odnosno jesu li krivci za tragediju oni koji su trebali na terenu uočiti opasnost i o njoj izvijestiti rukovodstvo ili pak rukovodstvo koje se na upozorenja oglušilo, odnosno nije poduzelo adekvatne mjere za osiguranje sigurnosti? Sad se postavlja pitanje koje bi to mjere mogle biti ukoliko se zaista odron skotrljao na cestu s privatnog zemljišta.
Logika nalaže da se stvar najprije pokuša rješiti upozorenjem i u dogovoru s vlasnikom privatnog zemljišta, a ukoliko to nije moguće u konačnici se moglo pribjeći pravnom institutu koji nitko u kontekstu ove goruće teme nijednom nije spomenuo – izvlaštenju.
A izvlaštenje?!
Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade u Članku 2. definira što sve može biti predmet izvlaštenja i ni najmanje nije sporno da privatno zemljište oko ceste, ukoliko tako nalaže državni interes, konkretno interes sigurnosti, primarno zaštite života građana, može biti izvlašteno. Kako ne bi ostalo prostora za nagađanja evo citirat ćemo i ključne djelove spomenutog članka: ‘Nekretnina se može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Nekretnina se u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti radi izgradnje građevine ili izvođenja radova gospodarske infrastrukture… i drugih objekata komunalne infrastrukture… prometnih objekata… Nekretnina se u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti i kad je to potrebno radi izgradnje drugih građevina ili izvođenja drugih radova određenih uredbom Vlade Republike Hrvatske od državnog i područnog (regionalnog) značaja ili radi provedbe strateških projekata koje je Vlada Republike Hrvatske proglasila strateškim investicijskim projektima’.
E sad kada ovaj članak primijenimo na konkretan slučaj stalne dugogodišnje opasnosti od odrona, opasnosti za sigurnost građana, njihove živote i imovinu, zaključujemo kako je, ukoliko je prijetnja stizala s privatnog zemljišta isto trebalo i moglo izvlastiti ukoliko se problem drugačije nije mogao riješiti, odnosno otkloniti opasnost. Pravno je, dakle, sve jasno kao dan, a u nas, po starom ‘dobrom’ običaju stvari se brzo zaborave, a tko je kriv završi na onoj narodnoj – pojeo vuk magare.
Promptna sanacija nakon tragedije
27. veljače, dakle 9 dana nakon tragedije koja se dogodila u utorak 18. veljače, Vlada je na sjednici prihvatila prijedlog zaključka u vezi s provedbom mjera hitne i izvanredne sanacije najugroženijeg dijela padine iznad državne ceste D8 na području Srđa u dužini od oko 150 metara. Samo po sebi se nameće pitanje jesu li se te iste mjere mogle poduzeti prije nego je izgubljen jedan umalo čak dva mlada života?! Jer odroni su naša gotovo pa svakodnevnica, dakle problem nije od jučer. Mnogi su upozoravali, apelirali, ali do tragedije kao da se situaciju nije shvaćalo dovoljno ozbiljnom. Nije li to krajnje neozbiljno?!
Podsjetimo i na obrazloženje ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića: ‘S obzirom da se to nalazi na državnoj cesti D8 u zoni prometnice ispod Srđa dolazi do odrona manjih i većih odrona stijena što predstavlja opasnost sigurnom odvijanju prometa, a ugroženi su i stambeni objekti u okruženju. Stoga je potrebna žurna i izvanredna sanacija kritičnog dijela navedene padine iznad državne ceste D8. Hrvatske ceste su u navedenoj zoni provele određene mjere zaštite od odrona postavljanjem mreža, ali još uvijek postoji opasnost od odrona s dijela padine koje je u vlasništvu privatnih osoba i nalazi se izvan obuhvata prostornog pojasa i izvan nadležnosti društva Hrvatske ceste. Slijedom navedenog, ovim zaključkom zadužuje se Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da u suradnji s Hrvatskim cestama i Gradom Dubrovnikom osigura provedbu mjera i žurne izvanredne sanacije u skladu sa svojom nadležnošću. Hrvatske ceste se određuju nositeljem provedba mjera sanacije, za koordinaciju svih aktivnosti vezanih uz radove određuje se Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a Grad Dubrovnik se obvezao pomoći ishoditi potrebne suglasnosti od vlasnika zemljišta. Ukupna procjena vrijednosti ovih radova iznosi oko 300 tisuća eura bez PDV-a i ona su osigurana u financijskom planu Hrvatskih cesta za 2025. godinu.’
Presuda iz 2019.
Gradonačelnik Mato Franković je izjavio kako ‘ovo nije direktna odgovornost Hrvatskih cesta, ali je njihova dužnost zaštititi ljude’, što implicira da čak i on smatra kako ipak postoji indirektna odgovornost. Spomenuo se on doduše, prilikom osvrtanja na tragičan slučaj, sudske presude iz 2019. godine kojom su Hrvatske ceste oslobođene odgovornosti zbog ozljeda koje je zadobio državljanin Koreje također od odrona, a pod obrazloženjem da je stijena došla sa zemljišta ‘daleko izvan njihovog obuhvata’.
I naravno, mi mediji nismo tu da prejudiciramo. Na nama je da izvještavamo, ne o samom događaju već kao u ovom tekstu i o pravnom stanju stvari. Ujedno da upozoravamo, tražimo odgovore od nadležnih, postavljamo pitanja odgovornosti i apeliramo na institucije da utvrde postoji li i, ukoliko da, na kome počiva. Kao i da ga, posljedično, ako utvrde tko je odgovoran sukladno zakonu sankcioniraju te poduzmu sve raspoložive mjere da osiguraju da se propusti i nemar preveniraju. To što je presuda iz 2019. oslobađajuća za Hrvatske ceste ne znači da u ovom slučaju nema odgovornosti. Možemo se samo nadati da će nadležna tijela odraditi svoj posao kako spada.