Obnova kuće izuzetan je financijski, ali i kreativni izazov tim više kad je smještena na samom Stradunu te se prema njoj treba odnositi kao dragocjenoj starini.
Upravo s ovim zadatkom u koštac se uhvatio vlasnik nekretnine kupljene krajem 2017. godine, a koja je prije bila u portfelju splitskog košarkaškog asa Dina Rađe. Pružila nam se jedinstvena prilika zaviriti u njenu nutrinu što smo objeručke prihvatili, a kojoj se pristupa iz Ulice od Polača. Ova ulica kako i samo ime sugerira, u prošlosti bila je mjesto gdje su nicale palače gradske vlastele i bogatih trgovaca, mahom pomoraca. Navedena zanimljivost iskorištena je kao vodilja prilikom osmišljavanja njenog naziva, ali i uređenja interijera.
Zadržani izvorni elementi
Mada nije poznato tko su bili njeni prvotni stanari, kuća danas nosi ime ‘5db’ – pet dubrovačkih brodova, površine oko 200 metara četvornih, broji ukupno pet soba. Njihovi naslovi tako su brik, inače brz trgovački jedrenjak srednje veličine, potom filjuga i urka, također trgovački jedrenjaci, grip – manji trgovački, ali i ribarski jedrenjak te popularna ormanica, tip ratnog broda karakterističnog za hrvatsku obalu. Logično, njihove fotografije, manjeg i većeg formata, krase unutrašnje zidove.
Nužno je napomenuti kako je obnova krenula iz temelja. Naime, pored lošeg zatečenog stanja kuće u kojoj su prethodno bile smještajne jedinice i poslovni prostor, bilo je potrebno porušiti pregrade pa su od izvorne konstrukcije ostala tek četiri zida
Ovu originalnu ideju potpisuje arhitektica Dubrovkinja Ursula Stanić i njen studio koji se sukladno konzervatorskim smjernicama potrudio zadržati tragove vremena, detalje poput kamenog pila na pianu nobile te kuhinjskog u potkrovlju. Nužno je napomenuti kako je obnova krenula iz temelja.
Naime, pored lošeg zatečenog stanja kuće u kojoj su prethodno bile smještajne jedinice i poslovni prostor, bilo je potrebno porušiti pregrade pa su od izvorne konstrukcije ostala tek četiri zida. Provučene su i nove instalacije koje su spojene na postojeću električnu i vodovodnu mrežu. Prva faza radova potrajala je gotovo dvije godine. Kako je riječ o materijalnom kulturnom dobru na vremenu se nije štedjelo. Postavljen je i nov krov sačinjen svakako od kupa kanalica specifičnih za dubrovačke krovove u povijesnoj gradskoj jezgri.
Ručno izrađena stolarija
Nakon grubih zahvata uslijedilo je unutrašnje uređenje. Osim vrata koja su restaurirana, po mjeri je učinjena nova vanjska stolarija koja je morala biti identična kao i ranija. Ona je djelo obrtnika s našeg područja. Rebrenice, odnosno persijane od hrasta karakteristične su zelene boje, a vanjske jedinice klime, kako ne bi narušavale izgled fasade u koju se interveniralo, ugrađene su u otvor prozora. Unutrašnja pak stolarija, također izrađena od prvoklasnog duba, napravljena je koristeći se tradicionalnim tehnikama što daje prostoru svojevrstan pečat.
Kako je već spomenuto nastojalo se unijeti što više povijesnih pomorskih obilježja što je i postignuto drvenim podovima, stubištem od željeza i masivnih hrastovih gazišta kojim su tri kata i potkrovlje povezani, dok je cjelokupni namještaj za garderobe i ugradbene ormare od MDF-a i iverala. Tu su udobne sjedeće garniture, prostrani kreveti, ali i prepoznatljivi komadi svjetskih brendova. Svi oni sastavljali su se na samoj lokaciji te su prethodno prevezeni u dijelovima što je sukladno pravilima Grada Dubrovnika pomno isplanirano.
Stradun na dlanu
Ukupan ambijent poziva na dulji ostanak. Površine soba kreću se od 20 do 30 metara četvornih i predviđene su za boravak jedne do dvije osobe. Međusobno su odijeljene vratima i kamenim zidovima te ako želite zaboraviti na svijet izvan osiguravaju potpunu intimu i tišinu. Izolirani od gradske vreve doista je doživljaj jednak lijeku usnuti na ovim mekanim posteljama, a predahnuti od užurbane svakodnevice možete i ispruženi uz primjerice dobro štivo na udobnim foteljama i ostaloj sjedećoj garnituri. Kupaonice su dizajnirane minimalistički bilo s kadom ili tušem te preostalim elementima od modernijih materijala koji dozvoljavaju posjetitelju da se lagodno njima kreće. Zadovoljavaju sve individualne te, naravno, funkcionalne potrebe.
U banji, rečeno po dubrovačku, prevladavaju nježne prozračne boje dok je pod, imitacija pločica lakih za održavanje, uglavnom tamnijih nijansi. Dovoljno je i mjesta za odlaganje pa gosti ne moraju biti oprezni požele li na svoje putovanje ponijeti čitav toaletni stolić. Prilikom obnove velika pažnja, među ostalim, posvećena je rasvjetnim tijelima. Strateški raspoređeni – na stropu, uz uzglavlja, pokraj kutka za razonodu, na stolnim površinama, iznad ogledala, transformiraju prostoriju ovisno o željama. Poneka su ugrađena, a druga skrivena iza greda. Obasjavaju zidove i plohe dajući im novi izgled. Apostrof je ipak na danjem svijetlu kojim ove sobe obiluju. Naime, čitava priča ne bi bila potpuna bez pogleda koji se pruža što ovaj smještaj uz navedeno čini jedinstvenim. Iz svake od njih on se prostire duž čitavog Straduna kuda se kreće užurbana rijeka prolaznika, ali i prema sjevernom predjelu zidina – na velebnu Minčetu i dubrovačke zvonike.