Nakon razdoblja odgotovo šest godina Umjetnička galerija Dubrovnik predstavila je izbor iz vlastite zbirke koja već danas broji nešto više od 2 700 umjetnina. ‘Moderna i suvremena umjetnost: izložba iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik’ postavljena je u matičnoj zgradi na Pločama te Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Posrijedi su umjetnine poput slika, grafika, skulptura, ali jednako tako s područja proširenih medija koje zapravo predstavljaju kronologiju hrvatske moderne i suvremene umjetnosti počevši od Vlaha Bukovca, dakle njegove pojave na likovnoj sceni krajem 19. stoljeća, do suvremenih dubrovačkih autora novijeg datuma. Naglasak je svakako na lokalne umjetnike, objašnjava kustosica Rozana Vojvoda koja nas je samo za čitatelje DuLista povela na stručno vodstvo.
Vodeća imena moderne
— Krećemo od radova Vlaha Bukovca, njegovih pejzaža. Bukovca uglavnom povezujemo s portretima i alegorijskim kompozicijama te smo ovaj put stavili naglasak na pejzaž i to na radove nastale za vijeme njegova školovanja u Parizu kada je otkrio slikanje u otvorenom prostoru, pleneru, te na djela iz cavtatske faze. Nakon Bukovca slijedi presjek klasika hrvatske moderne umjetnosti na prvom mjestu s Emanuelom Vidovićem čijih nekoliko djela imamo u fundusu. Potom tu su predstavnici Münchenske četvorke: Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman dok Josipa Račića, nažalost nemamo. Zanimljiva je slika Milivoja Uzelca gdje se već vidi utjecaj francuske škole – priča Vojvoda.
Na prvom katu ponovno je naglasak na portrete Vlaha Bukovca. Tu je onaj antologijski Katarine Bibice, zatim Kapetana Kellera i Pera Čingrije pored kojega je bista kipara Ivana Meštrovića iz 1905. Na jednom mjestu imamo tako objedinjena dva velikana hrvatske moderne umjetnosti.
— Nastavljamo opet s Bukovcem, Medovićem, Hermanom i Becićem, ali ovaj put s njihovim akvarelima i crtežima. Nastojali smo poentirati kako upravo dva najveća imena moderne dolaze s našeg područja. Naglasak je na pejsaže Mata Celestina Medovića pošto je on jedan od prvih hrvatskih umjetnika koji je emancipirao tu temu kao samostalnu. Pleneristička tradicija pejzažnog slikarstva zastupljena je uradcima Nika Miljana i Marka Rašice koji su predstavljeni na zasebnoj izložbu na drugom katu Galerije Dulčić Masle Pulitika gdje se interpretira tema pejzaža i veduta iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik u prvoj polovici 20. stoljeća. Nakon toga započinjemo s pričom dubrovačkog kolorizma. Na zidu postavljena je didaktička tapeta koja govori o dolasku Koste Strajnića u naš Grad. On je izuzetno važan za Umjetničku galeriju Dubrovnik jer je, među ostalim, bio njen prvi ravnatelj, ali i osoba važna za njeno osnivanje – tumači Vojvoda.
Kosta Strajnić, pripovjeda nam kustosica, došao ovdje 1928. na nagovor Marka Murata te se oko njega stvara ta neformalna škola i specifična vrsta južnjačkog ekspresionizma koja se naslanja na fovizam. Kamen temeljac tog razdoblja svakako je djelo Ignjata Joba, tvrdi.
— Izdvojili smo ovdje taj prvi koloristički trolist: Gabra Rajčevića, Božidara Rašicu i Ivana Ettore. Slijede Đuro Pulitika, Antun Masle i Ivo Dulčić koji nosi postav prvog kata. Silovito i puno boje njegovo ‘Dubrovačko ljeto’ kohezivno je središte svega. Tu su i predstavnici one nešto starije generacije živućih dubrovačkih umjetnika: Viktor Šerbu, Josip Škerlj, Lukša Peko, Tomo Gusić i, naravno, Josip Pino Trostmann. S njima smo na neki način zaključili pripovijest o kolorizmu. Na stajalištu djelo je Jadranke Fatur nastalo na hiperrealističnim nasadama. Opet na odmorištu imamo ‘Gromaču’ Otona Gliha koja se može, ne znajući sam naslov, doživljavati kao posve apstraktna tvorevina – iznosi kustosica.
Izložba unutar izložbe posvećena je portretima Bukovčeve obitelji. Predstavljena u Novigradu i Mostaru obrađuje cavtatsko i praško razdoblje njegova slikarstva. Tu je i antologijsko djelo ‘Adio’ iz Beča te drugi mnogobrojni portreti njegove obitelji u kojima Bukovac pokazuje svoju slikarsku senzibilnost, a rađeni su u vrijeme kada se cavtatski slikar povukao iz društvenog života i živi na relaciji atelijer – Akademija u Pragu gdje djeluje kao predavač.
— U centralnoj dvorani drugog kata postavljen je izbor druge polovice 20. stoljeća skulpture i slikarstva. Imamo autore poput Eda Murtića, dva djela Šime Perića koje smo nedavno dobili donacijom te su sada po prvi put izloženi, zatim Alberta Kinerta, Zlatka Pricu i Ferdinanda Kulmera. U pokrajnjoj prostoriji je Slavko Kopač, Ljubo Ivančić, Frano Šimunović, Ivo Šebalj i Vatroslav Kuliš, također jedna nedavna akvizicija. Na stubištu je svojevrsna linija fotografija Mladena Tudora nastalih pod utjecajem agencije Magnum na kojima su majstorski uhvaćene tople ljudske priče. Tu je i Steve Mccurry koji nam je darovao svoju fotografiju kad je ovdje nastupao 2012. te Robert Farber – govori Vojvoda.
Egzatovci, Nove tendencije, Gorgona
Na zidu iznad stubišta koji vodi prema trećem katu instalacija je Braca Dimitrijevića napravljena povodom njegove retrospektivne izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik 2004. godine. Dio je ciklusa ‘Triptychos Post Historicus’ čime ogoljuje uvriježene autoritete. Nastavak je to na dadaističku, avangardnu misao i primjerak tzv. konceptualne prakse.
— Na trećem katu predstavljena je hrvatska suvremena umjetnost koja počiva na ideji. Tu su predstavnici Egzatovca, Novih tendencija, Gorgone te važno mjesto zauzima antislika Julija Knifera kojom je jasno pojašnjeno kako duktus, ta umjetnička bravuroznost više nije primarna već stav da je ideja važnija od izvedbe. U hodniku je izbor fotografija iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik. Izloženo je 12 posljednjih fotografija Pava Urbana. Na njega se tematski nadovezuje Damir Fabijanić. Imamo nekoliko uradaka Marka Ercegovića iz ciklusa ‘Začarani’, potom Anu Opalić, Jasenka Rasola i Maru Bratoš. U srednjoj sobi su dubrovački umjetnici koje se ne bave samo slikarstvom već instalacijama, videom i performansima. Tu je Božidar Jurjević i dva uratka Slavena Tolja koja su nastala za njegovu izložbu ‘Izvan sezone’ u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik – kaže kustosica Rozana Vojvoda.
Njima Tolj aktualizira problem života u gradu koji je poharan turizmom. Za objekt ‘Plan grada’ koristio se planom na kojem su ucrtana oštećenja nastala za Domovinskog rata. Njih je zamijenio ugostiteljskim objektima želeći ukazati kako ovo tranzicijsko društvo također ostavlja razorne posljedice osobito na javni prostor i svakodnevicu stanovnika.
— Prvi put ovdje su kao dio zbirke izložena djela Ivone Vlašić, Ivane Dražić Selmani i Tine Gverović. Sljedećom prostorijom dominira djelo Dubravke Lošić. Posrijedi je jedan od njenih ranijih radova, rozarija koji su karakteristični za njeno stvaralaštvo, a u njima je, također naglasak na tvarnosti nevažno o kojem je materijalu riječ: kartonu, papiru ili vuni. Predstavljeni su radovi Anabel Zanze koje karakteriziraju monokromija podloge i konceptualni okvir i u kojima je naglašena mukotrpnost same izvedbe jer umjetnica odabrane zapise ili pojedine riječi riječi ispisuje perom i uljenom bojom. Postavljen je i pogled s prozora Katarine Ivanišin Kardum na tvornicu ‘Vesna’ koja nikako da dobije svoju svrhu te Viktor Daldon koji ostaje vjeran svom slikarskom mediju stvarajući ponekad prolijevanjem boje i golim rukama – objašnjava Vojvoda zaključujući našu turu postavom.
Izložba ‘Moderna i suvremena umjetnost: izložba iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik’ ostaje otvorena do 18. kolovoza 2019. te je posjetitelji mogu vidjeti svakim danom, osim ponedjeljka, od 9 do 20 sati.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 10. srpnja 2019.