Prikupilo se pomalo raznih sjećanja sa nekoliko strana, malo pričom, malo starim fotografijama, što na neke butige, što na čeljad koja je živjela u Boškovićevoj ili ulici Od Buže.
Već prije samog ulazu u ovu vrlo značajnu, ali i te kako prolaznicima prometnu ulicu, prisjetimo se kako je, tu na Stradunu, naravno uz neizostavno „nekad davno“, na desno, gdje je zadnjih godina knjižara „Algoritam“, bila mala papirnica s prvim razglednicama „uvijek skladnog i punog komplimenata“ gospara Luja Peševića, a do nje knjižara „Jadran“ gospara Mata Ercegovića. O toj knjižari bit će zgode popričati sa Miškom Ercegovićem, velikim čuvarom mnogim uspomena i pomalo zaboravljenih detalja vezanih za Grad. A na lijevo, baš na Stradunu, a tu na ulazu Od Buže, gdje je sad slastičarna, bila je nekad brijačnica Albrizzija, „sva u zrcalima od plafona do tla“. U neko drugo vrijeme, kad je i brijačnica, ali i drugih butiga i dobrih meštara bilo puno više u Gradu nego danas.
Zadnji crevjar Grada
U ova vremena kad mnogi meštri i njihovi zanati odlaze i nestaju, kad se njihove nekadašnje butige pretvaraju u suvenirnice, preostalu čeljad Grada oduševilo je prošle godine otvaranje postolarske butige na samom početku ulice Od Buže! Druga vrata na desno od ulaza u ovu ulicu sa Straduna, nakon vrata obitelji našeg dragog gospara Tomislava Šuljka, nekad davno bio je ugostiteljski objekt kojeg je držala tvrtka „Lovrijenac“ i u kojoj su se spravljale prelijepe palačinke. E tu je, točno preko puta „Prima“, ima godinu i nešto, svoju postolarsku radnju otvorio dragi mladi čovjek, ljubimac čeljadi Grada, Marko Šiljeg. Na iznenađenje mnogih i oduševljenje onih koji vole Grad i nadaju se kako će naš stari, dobri Grad preživjeti sva ova „profit“ vremena. „Ljudi su bili oduševljeni, pogotovo stariji, govorili su mi „Fala Bogu da nije još jedna suvenirnica u Gradu!“ pojašnjavao je Marko prve dane u svojoj butizi. „Klasa optimist“ znali su za Marka reći mnogi u điru, navijajući za njega da uspije preživjeti ova luda vremena. O Marku je već tih prvih dana pisao Du List, tad je ispričao i kako je rođen u Melbourneu u Australiji, ali s pet godina je s roditeljima došao u Dubrovnik, kasnije se opet vratio u „Down Under“, ali na kratko, te ga evo u ulici Od Buže, na samom njenom početku. Dundo mu je dobri star crevjar gospar Mato Šiljeg, ali on je na drugog strani Dubrovnika i nisu konkurencija. Dapače, velika mu je podrška. Njih da su zadnji crevjari, šusteri u Dubrovniku! Stoga, ovo je zaista reklama, dođite do Grada sa starim crevjama i popravite ih, ponesite ih jedinom meštru povratniku, mladom Marku Šiljegu!
Čeljad od Buže
Dalje vrata do Marka u ulici Od Buže danas je kafić, nekad su bile prostorije NK Dubrovnik. I biljar! Al’ morao si imat bar 18 godina da bi te pustili unutra. A u tom nizu, sa desne strane ove ulice, do ulice Prijeko, butige su razne, te obitelji Duplica i Kristović, porijeklom iz Župe. S druge strane ulice, one lijeve sa Straduna, živio je slikar, pjesnik Josip Collona, godinama je tu obitelj Jozović, pa Županović, koja vrata dalje jedno vrijeme živio je i Josip Joško Škerlj, također sjajni slikar i pjesnik našega doba. Kad se prijeđe ulica Prijeko i krene u gornji dio Od Buže, manje je butiga i suvenirnica. Tu, uz svu tu prometnost prolaznika, posebno u ove ljetne dane, još uvijek živi dosta obitelji. S desna prva obitelj je Bačan, ulaz dijele s obitelji Perčin, pa tom stranom Bazdan, pa judaši Đapići, dalje u tom nizu bile su ili još jesu obitelji Medo, iz koje pamtimo gospođu Franicu Medo, učiteljicu, pa dalje obitelji Asić, Šimunović, Metković kod kojih su živjeli Baćani, te Stjepić i Caput. I tako smo došli skoro do kraja te strane ulice Od Buže. Na kraju te strane živio je jedan od najpoznatijih likova Grada, meštar od kazina i škeraca sa političarima, veliki Tomo Šeparović. On je tek priča za sebe. Sjećanja koja skupismo kažu kako je nekad ili još uvijek s lijeve strane uz skale ulice Od Buže, kad se prijeđe Prijeko, kuća obitelji Miladin, vrata dalje obitelji Šuperak, Crnčević, pa Benković u kojoj su živjela braća Franić, Baldo i Pero, koji su s Prijekog svaki dan navraćali Iza Roka za igrat na puca, po čemu su bili po Gradu poznati. O njima tek ima cijela „storija“! Dalje do kraja ove ulice, gore prema Pelinama, sjećanja spominju obitelji Bezić, Roza, Macan i Beusan. Pomalo iz Župe, pomalo iz Konavala.
Mario s vrha Buže
I tako smo sjećanjima prošli ovom ulicom i došli do vrha, do Buže i Pelina. Prošli je uz skale još dok se može normalno, prije ljetne gužve kad se ovom ulicom skoro pa i ne može proći. Tu na Buži, s desno uz skale, a lijevo kad se uđe ispod volta, dugo godina, naravno nekad davno, bila je pekara koju je držao gospar Ivo Vojvodić! Kad je u Gradu bilo nekoliko pekara na sve strane. Glavna butiga i ulaz u pekaru bio je gdje sad naš znani Nikola Nikić drži piceriju. U toj prvoj kući na Buži dugo je živio Mario Capursi. „Molim te prezime završi sa „i“ a ne sa „o“! – odmah me upozorio! Dugo godina tonac u našem kazalištu, u pauzama neizostavan lik u „Fontani“ sa Silvijom i Draganom, svojim kolegama. Kao i mnogi iz Grada, i Mario je odavno u Lapadu, „više nas je iz Grada tamo, nego ođe!“ Pronašao je i nekoliko fotografija iz svog albuma, njegova i obitelji s kojima su bili susjedi u toj velikoj kući uz same zidine sa sjeverne strane. Uz njih tu su bile i obitelji Bulić, Kozlić i Lović, „onaj veliki dimnjak, fumar, to nije od pekare, već od komina obitelji Bulić! Evo ti nas svih na ovoj slici, na našoj taraci, 1966. godine, gore s lijeva prva je Senadova majka Merija, pa Drage Lović i kao beba Zdravko Lović, pa moja majka Tonka i otac Vlaho, a dolje s lijeva prva je Dada Bulić, pa Senada i Senad Kozlić i ja. A ovaj veliki volat iza nas, to ti je u sklopu zidina!“ Zatim se prisjetio bure kad zapuše kroz Bužu, „Grozno!“, a onda igara „vazda rat gornje i donje Peline, a tek na Tenisu, današnjem parkiralištu, stalno smo se igrali, balica iz svih dijelova Grada dolazila bi gore na nogomet. Nigdje auta nije bilo!“ Pa smo pričom krenuli opet na onu divnu taracu. „I tu smo se igrali, moj stari Vlaho volio je kanarince i držao ih stalno, ima na jednoj od ovih slika, majka, otac, ja i kanarinac iza nas na zidu zidina!“ A preko puta njega živio je Tomo Šeparović…