Zahtjev za pokretanje arbitražnog postupka, koji su zbog projekta golfa na Srđu pred Međunarodnim sudom za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) sa sjedištem u Washingtonu protiv Republike Hrvatske prošlog tjedna predale tvrtke Elitech i Razvoj Golf, podigao je puno prašine, točnije (očekivano) negativnih reakcija lokalnih političara.
Prokurist Razvoj Golfa Ivan Kusalić kao povod za taj potez ističe ‘administrativne propuste državnih tijela’ te ‘totalnu blokadu projekta’ u koji su ‘investitori uložili preko 130 milijuna eura’, a s druge strane je stigao odgovor župana Dobroslavića i gradonačelnika Frankovića, koji su taj potez osudili smatrajući kako ‘nema nikakvih prepreka u ulagačkom postupku’. Nas pak zanima pravni aspekt ovog novog poglavlja u odnosima. Točnije, koliko zahtjev ulagača uopće ima temelja?
Koje pravo se primjenjuje?
Dubrovački odvjetnik Denis Orlić ističe kako bi za dati precizno mišljenje trebalo imati uvid u ugovore. Iz njemu dostupnih podataka teško je procijeniti osnov pokretanja arbitraže.
-Činjenica jest da, koliko je meni poznato, između Grada Dubrovnika i ulagača nije nikad potpisan detaljni sporazum o pravima i obvezama, a bez toga se ne znaju pozicije. A tko je kome što obećavao te koliko je tih obećanja pretočeno u pisani oblik, da bi se za to moglo ‘uhvatiti’, to je teško procijeniti. Ovdje treba imati na umu članak 9. bilateralnog sporazuma o ulaganju između Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske, prema kojem ICSID jest nadležan za ovakvu vrstu arbitraže. Međutim treba vidjeti koje se pravo ima primijeniti na taj prijepor, što može biti ogromna razlika. Tek kad to znamo moglo bi se dublje ući u slučaj – mišljenja je Orlić.
Dokle se stiglo s projektom?
-Ulagač je u projekt ušao u dobroj vjeri, uložio veliki novac kupujući zemlju, ulažući dodatni novac u projektnu dokumentaciju za legalni projekt, i ne mogu oni snositi posljedice naše neuredne države, jer je netko zbog formalne greške nakon toliko godina projekt vratio sa tristo na sto hektara. Činjenica je da država svojim postupcima ne smije potencijalnog ulagača dovesti u zabludu. U tom dijelu bi formalno-pravno imali dobru osnovu za arbitražu. Ali tu je opet teško procijeniti je li ulagač zaista doveden u zabludu – smatra Orlić te podsjeća na jedan detalj koji bi mogao biti od utjecaja.
-Činjenica je da nemate nikakvog prava za nadoknadu ako na primjer kupite građevinsku zemlju i ne radite ništa, a kasnije se to potezom pera ‘pretvori’ u zeleni pojas. Tek ako ste izvadili građevinsku dozvolu i prijavili početak radova onda bi država bila dužna nadoknaditi eventualno prouzročenu štetu. Dokle su u tom smislu došli investitori na Srđu nije mi poznato, ali takva situacija bi im u svakom slučaju omogućila poziciju koju bi bilo znatno lakše braniti pred međunarodnim pravosudnim i arbitražnim tijelima – zaključuje Orlić.