U nastavku programskog ciklusa Čitanje Grada Studentski teatar Lero prikazat će 27. travnja 2023. na svojoj sceni u Lazaretima svoj novi izbor: Bilješke iz ratnog Dubrovnika Josipa Kosora (1879.-1961.) vjerojatno napisane 1950., kao i većina njegovih memoarskih i autobiografskih tekstova. U njima su zapisana Kosorova sjećanja na događaje u Dubrovniku i na Lapadu, u vili Tamarix gdje je živio sa suprugom Ivankom Mitrović, za Drugog svjetskog rata. U Lerovoj novoj šestoj epizodi Čitanja Grada izvodi se i insert iz drame Café du Dôme koju je Kosor 1926. napisao u Parizu. Pripremio Davor Mojaš, svjetlo Mato Brnjić, glazba: Petar Obradović, video: Rela Petric, grafičko oblikovanje: Nora Mojaš. Čitaju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Barbara Damić, Dubravka Mrvelj i Rela Petric. Izvedba je u Lazaretima u 19.30 sati.
Lero nastavlja sa svojim posebnim programima započetim u okviru nacionalne manifestacije Godina čitanja 2021. Dio izvedbenog ciklusa Čitanje Grada otvoren je 2021. čitanjem Butiga na Stradunu Nade Skatolini, nastavljen Dubrovačkim sijelima Josipa Berse te Služavkama i gospođama i Meštrima Milana Milišića, Tri Sveca Iva Vojnovića i, najposlije, u šestom izdanju: Bilješkema iz ratnog Dubrovnika Josipa Kosora.
Josip Kosor (Trbounje 1879. – Dubrovnik, 1961). U Otoku je završio pučku školu 1890. i do 1902. radio je kao općinski, sudski i odvjetnički pisar u Otoku, Privlaci, Vukovaru, Đakovu i Tuzli, potom u Zagrebu u gradskom poglavarstvu i u odvjetničkom uredu do 1906. te u Beču kao pisar u Ministarstvu javnih radova do 1911. Nakon uspjeha drame Požar strasti, 1911. dobio je stalnu državnu potporu austrijske vlade te je od tada živio u Beču i Münchenu. Od siječnja do rujna 1916. bio u Rusiji zatim u Londonu 1918. i Parizu a 1921. vratio se u Zagreb i do 1923. radio pri Povjerenstvu za prosvjetu i vjere. Financijski osiguran brakom s Dubrovkinjom Ivankom Mitrović živio u Londonu i Dubrovniku, a od 1938. isključivo u Dubrovniku. Sa Ivankom Mitrović koja je imala nadimak Ninula i koju je od milja zvao „Ljubica moja“ oženio se 1923. u Londonu a, slijedeće godine, u crkvi sv. Franje u Dubrovniku. Putovao je europskim gradovima a s dramatičarem Božom Lovrićem (1881.-1953.) odlazi u Beč gdje ih ugošćuje Ivan Meštrović. Druži se s važnim umjetnicima toga doba poput Stefana Zweiga, dopisuje se s Hermannom Bahrom, upoznaje Gorkog, Stanislavskog, Becića, Račkog… Djela mu se tiskaju i izvode na europskim pozornicama u Beču, Krakowu, Mȕnchenu, Berlinu, Lavovu, Pragu, Mannheimu i drugdje. Redatelji J. Bach i B. Gavella postavljaju ga u HNK u Zagrebu. Švedska akademija traži njegove knjige budući da je nominiran za Nobelovu nagradu. Napisao je 70 novela, 20 drama, putopise i brojne književne oglede i zapise. Oženivši se, živi u Dubrovniku, pa iako 1951. postaje članom JAZU, objavljuju ga i izvode sve manje. Umire u Dubrovniku 23. 1. 1961. gotovo posve zaboravljen kao književnik. Ivanka Mitrović-Kosor umire u Dubrovniku 1978. godine.
Predstava je ostvarena uz potporu Grada Dubrovnika.