Studija Sveučilišta San Diego Covid-19 definira kao krvožilnu, a ne respiratornu bolest.
Znanstvenički tim koji je radio na istraživanju tvrdi kako ima neoborive dokaze kako koronavirus primarno napada krvotok, a ne organe za disanje. To bi moglo objasniti krvne ugruške kod covid pacijenata i razne druge simptome poput ‘covid stopala’, koja nisu klasični simptomi nijedne respiratorne bolesti.
Novo je to što je tim koji je provodio istraživanje, a koji su uglavnom činili znanstvenici s kalifornijskog Instituta SALK, dokazao mehanizam kojim virus napada krvožilni sustav čovjeka, prenosi Slobodna Dalmacija.
Protein šiljka (engl. spike protein ili S protein), koji oblikuje krunu po kojoj je koronavirus dobio ime, napada receptor ACE2, oštećujući mitohondrije koji opskrbljuju stanice energijom i time oštećuju endotel, stanični pokrivač koji oblaže sve krvne žile. A disfunkcionalan endotel je oduvijek direktno povezan s nastankom čitavog niza bolesti: prije svega kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih, a onda i metaboličkih i imunoloških. Smatra ga se jednim od ključnih organa ukupnog ljudskog zdravlja.
Znanstvenici Sveučilišta San Diego su za potrebe studije stvorili pseudovirus koji je imao samo protein S, a ne i njegov ostatak. Tako su u laboratoriju dokazali da je taj protein sam po sebi dovoljan da izazove opasnu bolest.
Njezine učinke na dišni sustav ocijenili su posljedicom upale krvožilnog tkiva u plućima.
– Mnogi ljudi o covidu još razmišljaju kao o respiratornoj bolesti, ali to je zaista vaskularna bolest – izjavio je biofizičar Uri Manor, jedan od autora studije.
To po njemu objašnjava zašto neki ljudi uslijed zaraze imaju moždane udare ili probleme s drugim dijelovima tijela. Zajednička stvar svemu tome je da svi imaju vaskularnu podlogu u manifestaciji takvih simptoma.
Profesor Rafael Máñez Mendiluce, koji već godinu dana liječi covid pacijente kao šef intenzivne njege u Sveučilišnoj bolnici Bellvitge, objašnjava kako rezultat istraživanja za njega nije iznenađenje, s obzirom na kliničke slike onih koje dolaze na njegov odjel. Najveći rizik predstavljali su upravo upalni simptomi koje su razvijali pacijenti. Krvni ugrušci su, napominje, česte pojave i kod drugih virusa. Za Máñeza Mendilucea koji ima 30 godina iskustva u intenzivnoj njezi ovo otkriće ne mijenja drastično mogućnosti liječenja najteže oboljelih.
Podsjeća da se liječenje antitromboticima nije pokazalo posebno učinkovitim, pa i dalje preporučuje usredotočiti se na upalu uzrokovanu imunološkim odgovorom.
Ova studija ne dovodi u pitanje postojeća cjepiva, iako treba bolje proniknuti zašto su AstraZeneca i Johnson & Johnson znali prouzročiti rijetke slučajeve zgrušavanja krvi. Neki medicinski krugovi su se zapitali i je li opasno ubacivati u cjepiva baš replike proteina S, za koje se čini da mogu izazvati bolest.
Profesor Uri Manor s instituta SALK objavio je na svom Twitteru da je količina S proteina u cjepivima premala da bi bila problematična. Također je poručio i kako su m-RNA cjepiva (kakva su Pfizer i Moderna) puno sigurnija od oboljenja.
Istraživači Instituta Salk najavljuju kako će u sljedećoj fazi analize detaljnije raščlaniti put kojim ACE2 receptori oštećeni proteinom S uzrokuju deformacije i oštećenje mitohondrija, što potom proizvodi probleme u ljudskom krvožilnom tkivu. Ključna tajna covida čini se načetom.