Kad brod tone, miševi prvi bježe… E takva vam je otprilike slika među Vlahušićevim narodnjacima. Prvi je krenuo raspjevani Milo, zatim mu se, s jednakim (ne)uspjehom, pridružio Mirko Begušić.
Jedini koji je imao više sreće, iako je davno izašao iz stranke pod prijetnjom isključenja zbog sukoba s gradonačelnikom, Hrvoje Pešel se smjestio među laburistima. Danas očekuje kako će se naći na listi kao kandidat za vijećnika na listi za grad i županiju. No nije to jedini transfer.
Kao svojevrsnu senzaciju DuRegija najavila je Vjeka Vierdu kao kandidata za gradonačelnika. Ona balica ljudi upoznatih sa stanjem u haenesu bila je u šoku. Nisu imali pojma da ih je Vierda ostavio. Ujutro je ekspresno izbrisan iz članstva. I to mu nije bilo prvo takvo iskustvo. Naime, devedesetih je neko vrijeme proveo u hadezeu.
Vierda, bivši i nesuđeni šef Zavoda za obnovu, sredinom devedesetih prvi put mijenja stranački dres i to s onim haenesovim gdje kasnije postaje predsjednik. Poklopilo se to u vrijeme kad je bio u Zavodu za obnovu Dubrovnika. Kako su haenesovci, na kraju prošlog desetljeća i početku dvijetisućitih, imali solidne izborne rezultate od oko 2 posto, dolazi do raspuštanja gradske organizacije koju potom preuzima Vierda. Nakon nekoliko godina, dok je haenes i dalje bio marginalna stranka, iako sada s respektabilnih 4 do 5 posto, dolazi 'spasitelj' iz Libre. Riječ je, dakako, o Vlahušiću kojemu Vierda na mig iz Zagreba prepušta mjesto predjednika stranke u Gradu.
Naravno, za takvo što Vjeko je očekivao nagradu, dapače sve je već i dogovorio, ali kako to već kod Vlahušića ide, od obećanja ništa nije bilo. Novoimenovani kandidat za gradonačelnika, poželio se vratiti u Zavod za obnovu. Sanjao je on o tom mjestu, maštao o obnovi, koja barem što se Dubrovnika tiče ide sporo, što je njemu i njegovom ritmu u potpunosti odgovaralo.
Kako su se urotile više sile, ali kako je i Vlahušić u međuvremenu shvatio da Vierda i nije baš najbolje rješenje za smjenu aktualne ravnateljice Jemo, koja je inače na tu funkciju sjela po hadezeovom ključu, u Zavodu je ostavljeno sve u stanju status quo.
To se Vierdi nije nimalo svidilo, stao je kljucati Vlahušiću koji se dosjetio kako bi njegov stranački kolega baš dobro vodio gradsku tvrtku. Vlahušić, tada već gradonačelnik, uvjerio ga je da mu je puno lakše, a i njemu kao pravniku manje zahtjevno, voditi obnovu i održavanje relativno novih zgrada, nego se mrcvariti s povijesnom jezgrom pa ga je udomio u Domoupravu.
I sad vam vjerojatno nije jasno kako ga je Vierda, kojega je Vlahušić osigurao u gradskoj tvrtki, ipak odlučio napustiti i okrenuti mu leđa. Vierdi zapravo Domouprava nije zadovoljila ambicije. Želio se okušati u nečemu novom pa je zaključio da bi idealno mjesto za njega bila gradska Turistička zajednica. Uostalom, godinama se tlačio s magisterijem iz turizma. No, u TZ Grada se dogodilo sve ono što se dogodilo, prvo je došla Vicelićka koja nije dugo izdržala, a onda i Vlašićka. Vierda je puknuo…
Najprije su ga pogustali laburisti, odakle je u trenu dobio odbijenicu, da bi konačno od 'četvrte' imao sreće. Dogodio se veliki transfer. Vierda je kao nestranački kandidat za gradonačelnika 'uskrsnuo' u stranci DuRegija. Skrasio se za sad…
Adio Vam