U moru modernih ritmova i najnovijih trendova, na YouTubeu se pod umjetničkim imenom “Mjesec u vodi” pojavila pjesma „ALI, NEĆU!“. U pjesmi se progovorio o problemu s kojim se svakodnevno susreće na ulicama našega Grada – polaganom, ali bolnom nestajanju autohtonog dubrovačkog govora.
– Ova pjesma nije samo glazbeni uradak, ona je krik za očuvanjem identiteta, tradicije i duše Dubrovnika – navodi autor u komentaru ispod objavljene pjesme. Kroz priču o jeziku koji su nam ostavili naši preci, autor nas podsjeća da dubrovački govor nije samo način pričanja, nego živi dio nas i naše bogate povijesti.
“HOĆU SAKET!”: Svakodnevna borba s vjetrenjačama
Kroz duhovite, ali emotivne stihove, autor vodi kroz crtice iz svakodnevnog života u Gradu – od odlaska u butigu do ispijanja kave u lokalnoj betuli. Pjesma vjerno oslikava situacije u kojima se domaća čeljad sve češće osjeća kao „duhovi“ u vlastitom domu jer ih na blagajnama i šalterima više nitko ne razumije.
– U butigu pođem, dajte mi škuri kruh, ova me gleda kao da sam duh… Hoćete li vrećicu? Hoću saket! Pa opet iz inata! – stihovi su pjesme koja je nastala u ‘suradnji’ s UI.
Autor otvoreno progovara o frustraciji kada se umjesto dinje traži lubenica, umjesto ure sat, a umjesto ožice žlica. Kako sam kaže, od toga mu „lak skače i počinje groznica“. No, umjesto da posustane i prilagodi se modernom, svedenom rječniku, on poručuje: “Ali neću! Jer ako mi zašutimo, tko će ostati?“
Kušin, utija, ombrela, bursa, verdura i neizostavni pozdrav adio – sve su to riječi koje polako gube bitku s globalizacijom i promjenom strukture stanovnika i radnika u Gradu. Pjesma šalje jasnu i snažnu opomenu: dok živi naš govor, živjet će i prepoznatljivi duh Dubrovnika. Kada izgubimo svoje riječi, izgubili smo i sebe.
