Uvijek ističem i uvijek imam dojam da je nedovoljno – imamo toliko prava, a zbog neznanja ih ne koristimo!
Kroz povijest su ljudi, što doslovno što u drugom nekom smislu, ginuli za prava koja mi danas imamo mogućnost uživati, a ne uživamo. Jer ih ne znamo! Šteta!
Svatko, bez ikakvog posebnog razloga…
Jedno od tih prava koje doduše sve veći broj ljudi koristi, ali opet po mom sudu nedovoljno, je pravo na pristup informacijama. A upravo po pravnoj regulativi ovog prava Hrvatska je ne samo usklađena s europskim demokratskim standardima, već je i visoko postavila ljestvicu razinom i opsegom slobode
njegove realizacije. Po mom mišljenju čak i previše, naročito imajući u vidu naše birokratske kapacitete.
Naime, dok se u velikom broju zemalja, čak i europskih, za pristupiti informacijama javne vlasti traži postojanje pravnog interesa, odnosno nekog valjanog razloga, kod nas to nije slučaj. Osim toga, pristupiti informacijama naše javne vlasti može doslovno svatko iz bilo kojeg dijela svijeta i to beskrajno puta. I to u praksi ne samo da može, već i pravi nemale probleme.
Pojasnit ću na primjeru. Hipotetskom. Npr. nekom Senegalcu je dosadno u životu, zagugla, eto, igrom slučaja na Hrvatsku i zaintrigira ga, eto, naš sustav obrazovanja. Pa svako tri dana šalje upit resornom ministarstvu; koliko je učenika bilo u osnovnim školama u Hrvatskoj 1991. i to po mjesecima? Koliko ih je danas? Koliko je dječaka, koliko djevojčica? Koliko nastavnica je predavalo hrvatski jezik u selima koja broje manje od 50 stanovnika od kad je nastala hrvatska država? Da ne smišljam dalje i ne nabrajam… Bilo bi
super da taj Senegalac radi neki korisni znastveno-istraživački rad, što bi predstavljalo nekakav opravdani interes za saznati navedeno.
Međutim, prema našem zakonu taj opravdani interes nije uvjet, tako da doslovno svatko može zatrpavati hrvatska tijela javne vlasti beskrajnim upitima i ljudi koji u njima rade kao službenici za informiranje su obvezni na svaki odgovoriti. U suprotnome krše zakon. Ma ne moramo ići ni tako daleko pa zamišljati neke Senegalce koji se okome na hrvatsko ministarstvo, što je manje vjerojatno. Ima i kod nas ljudi kojima je ili dosadno u životu ili im se zamjerilo neko državno tijelo ili država u kompletu pa mogu slati svaki dan upite. To se uistinu i događa i stvara nemale probleme, jer službenici za informiranje u pravilu ne rade ‘samo’ taj posao pa kad ih se svakodnevno zatrpava upitima za svoj bazični posao zapravo nemaju vremena. Odgovori svaki put moraju stići koliko god nebulozan upit bio. I to u zadanom roku. To jest iznimno demokratično zakonsko rješenje, ali istovremeno po mom mišljenju malo prelazi zdravorazumske okvire. Ali htjeli smo
se dodvoriti Europi i prikazati kao transparentni, demokratični. Pa eto!
Nema sumnje da je uživanje prava na pristup informacijama preduvjet ostvarenja slobode mišljenja i izražavanja, bez kojih demokracije nema. I neizmjerno je važno da je zajamčeno pozitivnim pravom, da su građani upoznati ne samo s njegovim postojanjem, već i načinom ostvarenja. I zato ću vam u nastavku teksta konkretno objasniti kako ga možete realizirati. Prije toga čisto opće kulture radi da znate da to pravo imamo od 2003. godine, kada je donesen Zakon o pravu na pristup informacijama, a 2010. godine je ovo pravo uvršteno u Ustav, što je vrlo značajno, jer ta gesta zakonodavca potvrđuje njegov značaj. I čim je neko pravo zajamčeno ustavom vidljivije je i vodi se više računa ne samo o njegovoj zakonskoj regulativi, već i nadzoru njegova ostvarenja, odnosno kršenja.
Kako zatražiti informacije?
Svako tijelo javne vlasti treba odrediti osobu koja će biti službenik za informiranje i ta je osoba zadužena
redovno informirati javnost putem službenih stranica i drugih kanala te odgovarati na pitanja kako medija
tako i građana. Međutim, da bi dobili odgovor postoje određena pravila propisana zakonom koja morate zadovoljiti. Ne mora nužno vaš zahtjev biti pisan, ali svakako da je bolje, jer imate kasnije dokaz da ste ga postavili. Pisani zahtjev mora sadržavati: naziv i sjedište tijela javne vlasti kojem ga podnosite, podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije, vaše ime, prezime i adresu, odnosno naziv pravne osobe i njezino sjedište. Niste obvezni navesti razloge zbog kojih tražite da vam se daju na uvid određene informacije. Svakako trebate znati da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, pa tako sužbenik za
informiranje nama ni obvezu odgovoriti vam, traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa
vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni
stvaranje nove informacije. Na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju se upravne i sudske pristojbe, međutim imajte u vidu da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od vas naknadu stvarnih materijalnih troškova koji eventualno nastanu pružanjem informacije.
Rokovi, žalba i upravni spor
Službenik za informiranje vam je obvezan odgovoriti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ne može vam se opravdati da vam nije dostavio informacije jer vaš zahtjev nije bio potpun ili dovoljno razumljiv, jer vas je u tom slučaju dužan bez odgode pozvati da ga ispravite. Za to učiniti imate rok od 5 dana od zaprimanja poziva za ispravak. Postoje doduše slučajevi kada se rok za ostvarivanje prava na pristup informaciji može produžiti za još 15 dana i to: ako se informacija mora tražiti izvan sjedišta tijela javne vlasti, ako se jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija, ako je to nužno da bi se osigurala potpunost i točnost tražene informacije te ako je dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa, sukladno zakonskim odredbama. Međutim najkasnije u roku od 8 dana od kada je zaprimio zahtjev službenik za informiranje vas mora obavijestiti kako će se rok produžiti i obrazložiti vam zašto. Ako primite odgovor, ali vam se ne čini točan ili potpun, imate pravo u roku od 15 dana tražiti ispravak, odnosno nadopunu. I opet službenik za informiranje ima rok od 15 dana od kada je zaprimio taj zahtjev za ispraviti ga ili nadopuniti.
Ako ni tada niste zadovoljni, kao i u slučaju da vam službenik za informiranje nije odgovorio ništa, možete se žaliti povjereniku za informiranje, koji djeluje na državnoj razini. Protiv njegovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji mora
donijeti odluku o tužbi u roku od 90 dana.
Službene stranice
Bitno je također znati da pravo na pristup informacijama ne podrazumijeva samo pravo građana na traženje
i dobivanje informacije, već i obvezu tijela javne vlasti da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom. Zato svako tijelo javne vlasti mora imati svoje službene stranice i na njima sve informacije bitne za građane. Nužno je te stranice redovito ažurirati, odnosno na njima objavljivati nove bitne informacije. Npr. ako govorimo o političkim tijelima onda proračun, svaka njegova izmjena, svi projekti, natječaji… trebaju i to na vrijeme biti predočeni javnosti. Uzmimo za primjer bolnicu. Na službenim stranicama moraju biti opisane djelatnosti,
nabrojani svi odjeli i djelatnici, telefonski brojevi i vrijeme kad se naručuje i kad se vrše pregledi.
OGRANIČENJA PRAVA NA PRISTUP INFORMACIJAMA
Pravo na privatnost…
Ne možete, jasno, doći do svih informacija koje vas interesiraju, jer bi se to kosilo s drugim pravima, posebice pravom na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Npr. od bolnice možete zatražiti informacije o broju spontanih pobačaja u određenom razdoblju, ali ne možete zatražiti imena žena kojima se to dogodilo. Također, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je ona poslovna, profesionalna ili porezna tajna, te ako je zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva. Osim toga, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne, kao i ako bi onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni ili inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.