Ovog ponedjeljka, 3. travnja, nastavljeno je suđenje na Županijskom sudu za tragediju u HE Dubrovnik u Platu.
Danas prva ispitana svjedokinja je majka poginulog Davora Pozniaka, Božena Pozniak, koja je i oštećena u ovom postupku.
Pozniak je prvi put ispitivana u prosincu 2019. godine. Zaposlena je u HEP-u kao tajnica od 1984. godine. Govorila je među ostalim o tome kako je imenovano povjerenstvo koje je trebalo ocijeniti glavni projekt revitalizacije s obzirom da se radilo o velikoj dokumentaciji. Svaki inženjer je trebao ocijeniti dio koji se odnosi na njihov dio rada. Navela je i tko je izrađivao projekt, a to je Institut za elektroprivredu, Projektni biro Split i Elektroprojekt Zagreb. Ivo Miletić bio je voditelj i koordinator projekta. Naglasila je i kako je dobila saznanja vezano za propuste pa tako i za otvor u zidu u HE, rekla je da je saznala od pokojnog sina, ali i od ostalih radnika. Navela je i da su se svi obraćali Teu Sekondu koji je preuzeo na sebe organizaciju posla. Na upit odvjetnice obitelji stradalih Doris Košta, Pozniak je izjavila da je Sekondo bio zaposlen kao voditelj nepostojećeg projekta. Prije je bio zadužen za telekomunikaciju. Kao voditelj projekta, Sekondo je radnicima izdavao usmene upute za taj dan na sastancima koji su trajali sat vremena. Nalozi nikad nisu bili u pismenom obliku. Te naloge je izdavao direktor pogona – ili Ivo Miletić ili Mato Mišković.
Kazala je i kako je Ivo Lise obavljao posao inženjera zaštite na radu i zaštite od požara. Inače je inženjer brodostrojarstva. Do same nesreće Lise je jako puno išao na službena putovanja. To službena putovanja su se odnosila na sastanke s drugim radnicima koji su se bavili zaštitom na radu u HEP-u. Službena putovanja su se odnosila i na edukacije za koje Lise dobio potrebne certifikate. Jednom trenutku su Miškoviću za smetala službena putovanja te traži podatak koliko je Lise išao na putovanja i koliko je koristio službeno vozila. Kad je vidio koliki je broj putovanja zabranio mu je da ide na ta putovanja. To je trajalo kraće vrijeme da bi se nakon toga praksa nastavila. Mišković je komentirao da su tu radi o bandu ne radnika koji se samo sastaju i ne rade ništa. Hidroelektrana Dubrovnik je zatražila nadležno ministarstvo mišljenje o izvođenju građevinske dozvole, a odgovor ministarstva je bio da je potrebna građevinska dozvola. Navela je kako je za ishođenje uporabne dozvole Mišković oformio povjerenstvo.
Zna da su komunicirali s dvije djelatnice županije, nije joj poznato da je od 68. bila izdana uporabna dozvola. Nije je poznata sudbina glavnog projekta i nije upoznata ili glavni projekt slan na potvrdu kod nadležnih glavnih tijela. Ne zna tko je nadležan za ishođenje građevinske dozvole, ali pretpostavlja da bi to trebao biti direktor pogona na koji je zatražio ishođenje uporabne dozvole.
Na pitanje tko je bio nadređen Sekondu rekla je da je bio zaposlenik ureda direktora s još nekoliko kolega, a da im je bio nadređen direktor pogona.
Sekondo nije činio nikakve dopise s kojima bi ukazivao na probleme u poslu, sve rješavao preko mobitela.
Rekla je da se u početku jednom tjedno održavao radni sastanak direktora voditelja i službi te inženjerom na kojem bi se raspravljalo o problemima. To se razvodnilo dok je direktor bio Mato Mišković, da bi sadašnji direktor to ponovno uveo. Sastanke koje je vodio Sekondo, imao bi s radnicima održavanja. Ivo Miletić je bio voditelj proizvodnje, ali se Sekondo nametnuo kao nadređeni, istaknula je među ostalim u svom svjedočenju.
Od okrivljenika je pitanje jedino postavio Mišković, dok je Vučić izrazio žaljenje svjedokinji zbog gubitka sina.
Drugi svjedok je bio Miho Bupić koji je radio više od četiri desetljeća u HE Dubrovnik, a trenutno je u mirovini. Bio je zaposlen u održavanju da bi nakon toga radio kao uklopničar pa vođa smjene.
Odgovorno tvrdi da je HE bila sigurna prije poplave koja se dogodila krajem 2016. godine. Kaže da od tada stanje nije isto.
-Ljudi bi bili živi da je bilo stanje do poplave, ne bi se vatra širila da nije sve bilo otvoreno – rekao je te istaknuo koje su promjene utjecale na takvo stanje.
Isto tako Bupić je priložio fotografije na kojima je unutrašnjost pogona nakon nesreće.
Rekao je i da sigurna prostorija u slučaju požara nije postojala. Tragedija se ne bi dogodila da unutrašnjost nije devastirana nakon poplave.
-U trenutku izbijanja požara bio sam u uredu. Kad sam vidio crni dim, znao sam da im nema spasa – dodao je.
Nakon upita odvjetnika HE proizvodnje, rekao je da nakon 2006. i preniaka nije bio mišljenja da bi mogle uzrokovati opasne situacije. Rekao je i da mu je i dalje voda ispred očiju, i da je mislio da je to najgore što mu se dogodilo.
Inače, njegov sin Hrvoje Bupić se zaposlio 2007. godine u HE Dubrovnik, a koji je i kasnije sudjelovao kao svjedok. Miho Bupić je istaknuo da je njegov sin znao gdje dolazi. Njegov sin radi kao uklopničar od 2007. godine. Vodi brigu o generatoru i ostalim električnim uređajima, a svoj posao obavlja u strojarnici.
Ističe kako se nakon požara puno toga promijenila pa su tako postavljena protupožarna vrata umjeteto aluminijskih, sve je zabrtvljeno, napravljene su protupožarne barijere. Nije postojala sigurnosna soba, ali je bilo rečeno da se u poplavi penju na više razine, a u slučaju požara da idu na više razine. Ta se sigurna soba laički zvala ‘sigurna’. Nakon požara su vrata na tom prostoru zabrtvljena. Spomenuo je i probleme s vatrodojavnim sustavom. Govorio je i o vanjskim izvođačima koji su nakon radova ostavljali nered, izjavio je među ostalim. Prvi dio suđenja održao se u veljači, a suđenje u travnju trajat će također četiri dana.
Podsjetimo, više od četiri godine trebalo je proći da bi započelo suđenje za nesreću u Hidroelektrani Dubrovnik, u kojoj su život izgubili Mato Maškarić, Davor Pozniak i Ivica Zvrko.