Na Pelješcu je kaos. Potpuni je kolaps u četvrtak predvečer vladao na terenu, na glavnoj pelješkoj promjetnici na križanju za Dančanje i Brijestu. Ljudi su umorni, mrtvi umorni. Naši lokalni vatrogasni zapovjednici se raspadaju.
Izgledaju k’o zombiji. Simović jedva drži oči otvorene. Miletić se culja dok govori, sedam dana nije bio doma, nije u komadu odspavao dva sata, nije skinuo vatrogasno odijelo, nije se opro. Sedam dana!
Pa ti ljudi ne mogu tako dalje. Vatrogasci su ‘do jučer’ gasili Korčuli, u ponedjeljak u noći su ih prebacili na Pelješac, pa opet na Korčulu jer je tamo zagustilo, da bi se ti isti ‘zaletili’ gasit Slano i sanirati požar u Konavlima. To je malo previše i za samog Supermena!?
Agonija je na Pelješcu i što je najžalosnije vatrena stihija pobjeđuje. Pušta joj se da pobjeđuje. Pušta joj se da spali sve pred sobom, da sprži i pohara. Čuvaju se samo kuće i ako je moguće vinogradi. Toliko mogu naši vatrogasci! Oni ne mogu držati pod kontrolom kilometre požarišta, hektare borove šume. Fronta je ogromna. Ujutro je koliko toliko požar pod nadzorom, ali su i sami svjesni da su popodne nemoćni. Krene maestral, u trenu okrene na buru i opet su na početku. Drže nepregledne površine, od Ponikava, preko Dančanja, prebaci im na Brijest, stegnu na Pijavičinu, natapaju pred Žuljanom. Strepe za Ston, jer što ako i tamo prebaci. A na terenu je tek 200 do 300 vatrogasaca.
Tri puta toliko bilo bi malo. Vojska je iz ne znam kojeg razloga stacionirana u Ponikvama. Valjda čekaju predsjednicu… Požari na Korčuli i Pelješcu pokazali su i dokazali nefunkcioniranje državnog aparata! Hrvatska nema razrađen sustav u situaciji elementarne nepogode. A ovo što se dogodilo na Korčuli i Pelješcu elementarna je nepogoda katastrofalnih razmjera!
Premijer Milanović je u utorak prošetao Pelješcom, predsjednica Kolinda još nije jer je na državničkom putovanju. Vjerojatno će doći tješiti narod kad se vrati iz Izraela. A tad će bit kasno i nepotrebno. Jer vatrena će stihija sve progutati i opustošiti.
U međuvremenu nitko se nije sjetio zvati pomoć iz Europe. A mi smo, ono, kao dio Europske unije!?
Kad zazvoni alarm bilo gdje u blizini, mi se prvi odazivamo. U Grčku smo pred par godina slali i zemaljske i nebeske snage. Crnoj Gori smo poslali kanadere, koji su ostali tamo gasiti, iako su, u trenutku, i nama bili potrebni!
A nama nitko ne dolazi! Ni NATO ni snage članica EU. A zašto? Logično, nismo ih zvali.
Premijer Milanović to ne želi iako se danima vapi s terena kako ne možemo sami. Iz izvješća koje mu serviraju, očito, ne uspijeva iščitati dramatičnost situacije!? Gori šuma, pa što…(!?) Zbog svoje nezainteresiranosti, indiferentnosti, nesposobnosti, a možda i nečeg trećeg još pokvarenijeg, Vlada je ostavila Pelješac da izgori. Ili misle da bi bili mlakonje ili slabići da molimo za pomoć? Žalosno, tužno i sramotno!
U cijelom ovom jadu zahvaljujući ponajprije prisebnosti Pelješčana i vatrogasaca ne brojimo danas ljudske žrtve!