Večeras će na Lokrumu, u sklopu Lokrumskih večeri, nastupiti Stefan Milenković, s početkomu 9 i pol. Stoga donosimo intervj us ovim talentiranim glazbenikom, a vas dragi čitatelji i vodimo na koncert!
Pošaljite nam ime, prezime i kontakt na info@dulist.hr i možda baš vi osvojite ulaznice za večerašnji glazbeni događaj kojim se zaokružuje prvi ciklus Lokrumskih večeri…
Novi projekt s Markom Hatlakom posvećen je tangu, istražuje njegovu višeslojnost. Zašto tango, koja je vaša osobna, intimna poveznica s tangom?
– Iako sam uvijek cijenio tango, u njega sam se definitivno zaljubio prije pet godina, kad sam ga počeo plesati. Tango se može generalno opisati sa strane, ali mislim da se jedino može zaista osjetiti i shvatiti kroz ples. Ne postoji ništa što mu je nalik.
Kako ste počeli suradnju s Hatlakom i okupili ansambl s kojim sad razvijate Tango compas project?
S Markom sam se sreo nakon jednog mog koncerta u Sloveniji, i kako sam već imao ideju da uradim nekakav iskorak u tom smijeru – a i Marko – suradnja se dogodila spontano i prirodno.
Što će publika moći poslušati od repertoara i kako ste birali skladatelje i komade za dubrovački koncert? Je li prevagnuo osobni afinitet i težnja određenim kompozitorima i skladbama, ili se pak radi o nekoj drugoj koncepciji?
Željeli smo prezentirati našu viziju tanga, ali ne samo nove majstore poput Piazzolle, već i stare majstore, onu glazbenu osnovu koja je dala samu suštinu tanga. Vodeći se time, birali smo kompozicije po osobnom ukusu, ali i povijesnom značaju i energetskom sadržaju.
Pasionirano plešete tango. Kako se rodila ta strast? Je li prvo krenula strast prema glazbi ili prema plesu?
Prvo se pojavila strast prema plesu, a onda prirodno i prema glazbi – pogotovu što u tangu ima mnogo i violine. Ova cjelina, ovakav emotivni i intelektualni sadržaj, mi je veoma brzo postala zarazna.
Kako ste razvili plesne vještine i kad pronalazite vrijeme za ples?
Kad se nešto voli, onda vam naravno ne pada teško i nalazite vremena za to.
Bavite se jogom, što možda i nije tako neobično za glazbenika koji mora svakodnevno raditi na sebi i održavati disciplinu. Ali načuli smo da imate i neke neobične adrenalinske hobije, možete li nam otkriti koje?
Između ostalog, kao što to vecina ljudi već zna, se bavim padobranstvom. Dosad imam preko pet stotina skokova, ali i dalje nalazim sve ono sto mi treba u toj aktivnosti. U suštini, najmanje mi je interesantan adrenalin, vec vise cijeli proces, kao i poetika i sloboda nemehaničkog letenja.
U kojem vam zemljopisnom smjeru vodi nastavak turneje s Tango compas projektom nakon Dubrovnika i hoće li vas hrvatska publika do kraja 2015. još imati priliku slušati bilo s ovim, ili nekim drugim projektom?
Tango Compas je sigurno još uvek jako aktivan i aktualan, a u procesu smo ‘kuhanja’ i projekta ‘Vivalthis’ sa Sudar Percussion Ensemble-om i Matejom Mestrovićem i Zagrebačkim solistima koji prvi put prezentiramo 26.9. ove godine u Zagrebu u Lisinskom. To će biti ludo!