Mislim da je iza nas dobra priča. Imali smo ‘vatreno krštenje’. Ovo je situacija u kojoj se civilna zaštita dosad nije našla. Imali smo požare, poplave i trešnje. Riječ je o događanjima koja se vide i ne uključuju zapravo veliki broj ljudi, odnosno civilne zaštite. Ovo je ugroza koja se ne vidi, koja ‘stoji’ u zraku i prijeti građanima. Izbacila nas je iz svakidašnjeg života. Ovo nam je potpuno promijenilo način života. I to je najveći problem – rekao je načelnik Stožera civilne zaštite Grada Dubrovnika Stjepko Krilanović, ujedno i zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe JVP Dubrovački vatrogasci. Iza njega je više od mjesec dana rada na terenu i u Upravljačkom centru Civilne zaštite Grada Dubrovnika. U razgovoru za DuList među ostalim ističe detalje o situaciji s dronom, koliko su dosad zaprimili poziva građana, ali i koji su ga razlozi u zahtjevima za propusnicu najviše nasmijali.
U prvih pet dana imali smo tri tisuće poziva i 1200 mailova. To je ogromna količina upita, od smiješnih do ozbiljnih, ali mi smo za svaki morali izdvojiti par minuta
Dronovi su u posljednjih nekoliko tjedana postali tema broj 1 u javnosti, a posebnu je pažnju privukao dron jednog od pripadnika civilne zaštite.
Civilna zaštita Grada Dubrovnika nema dron, no jedan pripadnik ga ima te posjeduje sve potrebne dozvole. Time se profesionalno bavi. Primjerice, Osječkobaranjska županija ima 10 dronova koji nadgledaju određena područja kao što su javne površine, a na kojima se ljudi okupljaju. Dolazimo u situaciju da za svaki dron, od trenutka pisanja u medijima, ljudi misle da je od civilne zaštite pa kažu: ‘Ovo nas civilna zaštita nadgleda’, što nije točno. Inače, nisam inicirao upotrebu drona, no ne mislim da ga je loše koristiti ukoliko se s njime pravilno postupa. U dosta situacija nam je koristan. Dakle, ako ne ugrožava nečiju privatnost i nadgleda se s normalne visine. No, tanka je linija između privatnog i javnog. Svejedno, ako vidite dron, javite operativnom centru. Sve ćemo provjeriti, pogotovo ako je netko naš uključen.
Čini se kako su stvari bile izmakle kontroli uoči Uskrsa prilikom prodaje ribe u Gružu?
Nacionalni stožer civilne zaštite donio je odluku da ribari mogu doći na rivu i prodavati ribu građanima, ali mora se držati pravilo socijalne distance. To odlično funkcionira u nekim manjim ribarskim mjestima. Nama su uoči Velikog Petka došle dvije koče u grad, a za to nismo službeno dobili obavijest. Naime, oni su preko Facebooka, kojeg ja inače nemam, obavijestili javnost o prodaji, a onda je ta informacija objavljena u medijima. Dobio sam pozive u 20 sati da ima 300 ljudi u Gružu. Dogodila se situacija da su vatrogasci morali upozoravati na razmak. Pitao sam ribare je li im ovako svake godine. Kažu da bude 20–30 ljudi. Sad su ljudi uzimali po 15 kilograma ribe.
Koliko trenutno ima pripadnika gradske civilne zaštite?
Brojimo oko 150 pripadnika civilne zaštite. Prije godinu i pol dana, počeli smo raditi procjenu rizika i plan djelovanja. To je osnovni dokument koji definira civilnu zaštitu. Popisali smo 200 ljudi u procjeni rizika i plana djelovanja civilne zaštite, a koji nikad prije nisu bili postrojeni niti opremljeni. Inače, prije ovog, posljednji put sustav civilne zaštite bio je popisan prije petnaestak godina. Prije situacije s koronavirusom, trebali smo imati smotru civilne zaštite. Nadalje, zbog koronavirusa morali smo isprofilirati ljude. Prvo smo odredili koordinatore po kotarima. Dobili su popise osoba iz planova i procjena, ali smo im rekli da mogu uzeti svoje ljude za koje smatraju kako će biti korisni. U ovoj situaciji, nismo uzimali ljude koji su potrebni više na svom poslu, nego u civilnoj zaštiti. Sad imamo 150 ljudi koji su aktivni i žele biti dostupni za slučaj neke druge ugroze.
Jedna osoba je kao razlog traženja propusnice navela skrb o roditeljima u Župi, a napisala je adresu od Lidla. Naravno da smo odbili. Nevjerojatno
Kako građani komentiraju postupanje pripadnika civilne zaštite?
Kažu mi: ‘Pa ni oni se ne pridržavaju pravila, isto se grupiraju’, a ja im kažem da smo svi od krvi i mesa. Ako su bili blizu jedni drugih, pogriješili su. Ako su bili dalje, dobri su. Recite i vi njima da se razmaknu, ali ne treba stvarati tenzije. Meni osobno ljudi ne iznose svoja mišljenja o pripadnicima civilne zaštite, već sve pozitivne komentare pa i nezadovoljstvo pišu na portalima i na društvenim mrežama. Portale ne čitam jer me nekad samo uznemire, ne zbog samog članka, već zbog tih negativnih komentara, a zapravo nisu usmjereni prema meni. Onda radije ’preskočim’. Ne želimo uznemiravati ljude, ali moramo ih upozoriti. Vatrogasci također pođu nekad s razglasom upozoravati ljude na razmak i ostale mjere. U samom je početku to bilo dobro i poslušali bi ih, no posljednjih dana, ljudi ih ni ne doživljavaju. Pa je onda potrebno pojačati tempo! Ali, rekao sam koordinatorima, dovoljno je jedanput reći. Jer ako neće odmah poslušati, neće ni nakon tri upozorenja. Jasno mi da ljudi pođu šetati, ali ako vidite da je gužva – razmaknite se! Odlučili smo ići u vozilima na šetnicama, samo da ne bismo došli u užu komunikaciju. Ovdje po gradu i užem dijelu to funkcionira i ne moramo ići vozilima, jedino ako je loše vrijeme.
Koji kotar najbolje ‘sluša’?
U Gružu je ujutro na placi gužva, a popodne nema nikoga. U Mokošici je obratno. Ujutro nema nikoga, a popodne se dosta ljudi šeće na Rijeci dubrovačkoj. Na Montovjerni je problem Gospino polje i park u Čokolinu. No, ja sam zadovoljan sa svim što se dosad odradilo. Mislim da najviše treba pripaziti na prostore trgovina jer bi tu trebalo definirati određen broj ljudi koji mogu ući te apelirati na nošenje opreme i pridržavanje higijene. Dnevno imamo 20 do 30 dojava o okupljanjima ljudi, a 90 posto su za ista područja. To je Rijeka u Mokošici, neka gradilišta, okupljanja ispred butiga, Gospino polje i Čokolino. Također, u operativni centar dobijemo puno dojava o okupljanju, a 50 posto ih je, kad dođemo na to područje je, lažnih.
Koliko je operativni centar izdao propusnica? Je li bilo nekih neobičnih zahtjeva? Jeste li malo ‘odahnuli’ od poziva?
Dosad smo izdali 1500 e-Propusnica. U 80 posto slučajeva ih davamo zbog razloga kao što su skrb od starijima i djeci te zbog poljoprivrednih radova. Sve ostale razloge provjeravamo s Nacionalnim stožerom. Za određene razloge će reći kako je to siva zona i da je to stvar svakog stožera hoće li dati propusnicu ili ne. Tijekom izdavanja propusnice mi tražimo od podnositelja da nam kažu o kome skrbe i adresu i OIB te osobe. Po pitanju poljoprivrednih radova, rečeno je bilo kako će Ministarstvo poljoprivrede davati propusnice, no veliki broj ljudi nema zapravo registriran obrt. Prema uputama Nacionalnog stožera, mi smo tim ljudima morali izdavati propusnice. Nama svatko može reći da ima zemlju, raditi ili posaditi. Tu su i propusnice za smrtne slučajeve, bolničku pratnju i bolničko liječenje. Tek sam sad shvatio koliko bolesti ima. Jedna osoba je kao razlog traženja propusnice navela skrb o roditeljima u Župi, a napisala je adresu od Lidla. Naravno da smo odbili. Nevjerojatno. Što se tiče operativnog centra, moram istaknuti kako smo u prvih pet dana imali tri tisuće poziva i 1200 mailova. U prvih pet dana imali smo tri tisuće poziva i 1200 mailova. To je ogromna količina upita, od smiješnih do ozbiljnih, ali mi smo za svaki morali izdvojiti par minuta. Sad je tamo četvero ljudi. Na samom početku su ljudi imali primjedbu da nas ne mogu dobiti nikoga na telefon, ali bili smo zapravo ‘zagušeni’. Kad smo mogli, ljude smo usmjeravali na stranice Grada Dubrovnika kako bi provjerili informacije. Sad također imamo posla, ali sve se svelo na stvarne probleme. Nakon mjesec dana je relativno malo lakše.
ovo je jako dobra vježba za neku buduću ugrozu. Opet, samo da je ne bude
Kako balansirate obveze u stožeru i u JVP Dubrovački vatrogasci?
Ne zadržavam se puno u vatrogasnim prostorijama. Dnevna sam smjena i ne daj Bože da se meni nešto dogodi jer će to onda biti ogroman problem. Podijelio sam ljude u manje grupe. Jedna je u Gradu, druga u Rijeci dubrovačkoj, treća u Orašcu, a četvrta grupa vatrogasaca je na godišnjem odmoru. Dakle, ako se netko razboli u postaji, svi idu u samoizolaciju, a tu smjenu ‘popunjavam’ onda s vatrogascima iz drugih područja i s godišnjeg odmora. Ako se ja razbolim, onda su sve četiri smjene problem. Zato se što manje zadržavam i što manje komuniciram s njima. Prekinuli smo rad u servisu. Vježbe su svedene na minimum. Rad u operativnom centru je zaista ustrojen i sve se drži pod kontrolom. Dođem ujutro na sat ili dva, a kasnije na e-mail dobijem sve informacije i eventualne probleme, ali i upite na koje trebam odgovoriti. Postoje neke situacije koje su problematičnije. Kažem, ovo je jako dobra vježba za neku buduću ugrozu. Opet, samo da je ne bude.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju DuLista 22. travnja 2020.