Dakle, Dubrovnik nije skup, treba samo učinit' korak, dva sa Straduna i osvježit se hladnim pićem za manje novaca. Na primjer do Fontane. I svrati ekipa neko jutro do Fontane, smjesti se unutra i pod klimu, te naruči piće. Knez Jozo Mafijozo ni pet ni šest već laganu Coctu, na što je „šef sale“ Aco bio vidno šokiran. I ostao bez teksta i bez pokreta nekoliko trenutaka.
I ponovio začuđeno „Coctu!?“ Poslužio nas, nalio Knezu Coctu te poš'o vanka za doć' sebi. Izbor pića Knez je pravdao dolaskom vruće političke jeseni kad treba bit' trijezan za donijet' važne odluke. Nije nam lako kad shvatimo tko donosi važne odluke o našim životima.
Most i Kula od Ploča
Kad se krene s Ploča u Grad najmanje se gleda „preda se“. Predivan je to đir uz pogled koji vuče na sve strane, iz koraka u korak; na zidine, Revelin, pa prema Portu, Kašama, Porporeli, Lokrumu, moru… I to traje i traje. U tom điru do Straduna domaća čeljad podsjeća na naše drage turiste, koji stalno nešto gledaju, fotografiraju, poziraju za uspomenu na nekoj fotki. Domaći se manje slikavaju, al' u tom điru vole razgledati svoj Grad. Inače, itekako gledaju ispred sebe. Naime, domaća čeljad pazi da ne ugazi na govno od kučka, znaju da ih ima na sve strane. O tom naši dragi turisti pojma nemaju, pa umjesto „preda se“, stalno gledaju gore i naokolo. Te ponekad i ugaze na govno od kučka. Al' ni to nije loše, kažu kako nije svo zlo ni u tom.
Tim spustom s Ploča do Straduna stoljećima se ulazilo u Grad, razni putnici namjernici, pa znane nam i drage Župke i Konavočice, mnoge vojske raznih bandijera, do mnogih drugih. Naravno, tuda se i izlazilo iz Grada i išlo na putovanja prema Istoku. U điru, spustu do Grada, čeka nas prvi most i Kula od Ploča, zovemo ih Vanjska vrata od Ploča, a može i Vrata Revelina, izgrađena 1466. godine. Inače, taj prostor počeo se utvrđivati negdje u prvoj polovici 15. stoljeća, gradio se veliki zemljani nasip, a te 1466. godine utvrđuje se Kula od Ploča s vanjskim vratima koja su se spuštala izjutra, a dizala u prvim večernjim satima. Kroz Kulu prolazimo i dolazimo na prostor kojeg i dalje s povijesnim razlogom zovemo Trg oružja, u današnja vremena nešto kao vidikovac na kojem se okupljaju turisti, posebno pored onog velikog topa, te slikavaju za uspomenu. Nekad je ovaj trg bio u funkciji obrane luke, na njegovom zapadnom dijelu nalazila se manja kučica u kojoj je bila straža, tu se pripremalo naoružanje i čuvali topovi, te je bila povezana sa Revelinom podzemnim hodnicima.
Revelin
Tu smo na noge i pored Revelina, možda i najvažnije utvrde Grada, gradnja kojeg je započeta 1539. godine po nacrtima talijanskog graditelja Antonija Ferramolina, te traje do 1605. godine. Puno tog događalo se unutar i oko Reveliina kroz stoljeća. U njemu je jedno vrijeme živio i radio Ivan Rabljanin, znani graditelj topova, koji je unutra imao svoju topolivnicu i izrađivao nadaleko znane topove tog vremena. U Revelinu, točnije u njegovom zapadnom dijelu od 17. stoljeća bila je„slanica“, prostor za pohranu soli. Velika trešnja iz 1667. nije ga oštetila, te u njega useljava i državna blagajna, uprava Katedrale, a u njemu su se održavale i sjednice Senata i Vijeća Republike, sve do popravka Kneževa dvora. Dolaskom austrijske vlasti, čine se mnogi građevinski zahvati u unutrašnjem i vanjskom prostoru, te se Revelin prvo pretvara u vojarnu, a neko vrijeme i u stambeno – zdravstveni objekt. Razne rekonstrukcije činjene su i narednih godina, posebno nakon potresa iz 1979. godine. U naše novije doba Revelin je središte mnogih događanja, godinama je tu vježbao, imao „prove“ i nastupao „Linđo“, ulazilo se u njegovu središnju dvoranu preko uskog i dugog mosta iznad Tabora, kojeg odavno nema. U Revelinu su bile i prve zabave, maškare, sjajni rock koncerti, disko klubovi, a na njegovoj vanjskoj terasi održani su i održavaju se neki od najboljih koncerata Igara.
Stara vrata od Ploča
Prošavši Revelin, idemo preko drugog, Nutarnjeg mosta od Ploča, po stilu kojeg je učinjen i onaj prvi kojeg smo prošli, Vanjski most od Ploča, ali i vanjski most od Pila! Naime, ovaj most stariji je od ta dva, odluka o njegovoj gradnji donesena je još 1449. godine. Pet i po stoljeća iza, na njegovim klupama uz divan pogled na Luku i Lokrum, odmaraju se naši turisti. Ovaj most spaja se s jednom od nekoliko manjih i manje znanih utvrda istočnog dijela Zidina, utvrdom Asimon. Spoj tog Nutarnjeg mosta i utvrde Asimon bila su vrata na kojima je stajao do današnjih vremena znan natpis; Daleko budite divlji, kroz vjekove se nikakvog rata ne boji ova tvrđa koju grije dah svetog starca! Austrijska vlast srušila je ta vrata, te je zauvijek nestao i taj natpis. Prelaskom preko tog mosta dolazimo i do Starih vrata od Ploča, građenih prije svega viđenog i spomenutog u điru s Ploča, početkom 14.stoljeća. Po obližnjoj kuli zovu ih i Vrata svetog Luke. To je tih davnih godina bio izlaz iz Grada prema Istoku. Eto, toliko iz povijesti i starih zapisa, nek' se zna barem nešto o tom što se prolazi kad se tako veselo silazi s Ploča u Grad. Inače, ova ulica kojom se s Ploča silazi do Straduna prije nekih stotinjak godina zvala se Put od Ploča, 1930. mijenja ime u Među vratima od Ploča, a svoje današnje ime, Svetog Dominika dobiva 1991. godine. Naravno, ponajviše zbog Dominikanskog samostana koji se nalazi na njenom početku sa Straduna ili na njenom kraju u silasku s Ploča.