Došla je konačno i ta sjednica Gradskog vijeća Grada kad smo dobili šansu osloboditi se vlasti turističkog menadžera i trgovca Andra Vlahušića i svega onoga što ona za sobom poteže.
Kao i obično, glavnu ulogu na sjednici s najviše potrošenoga vremena za govornicom imao je aktualni gradonačelnik, što je i razumljivo, jer zaista treba puno vremena za koliko-toliko logično obrazložiti sve laži i fantazije što mu se motaju po glavi. I bio bi uspješno uvjerljiv nekomu tko ga ne poznaje, ali… Dirljivo je bilo gledati prijateljski odnos, međusobno razumijevanje i zdušno podupiranje, te gotovo zaljubljene poglede dvojice tobožnjih rivala, Šuice i Vlahušića. Ovakav međusobni odnos vjerojatno se rodio zahvaljujući čestim sastancima, pa i u četiri oka, oko problema garaže i novog trgovačkog centra (biznisa) na garaži, te možebitnim zajedničkim interesima. Šuica je pak u naletu svekolikog zanosa za govornicom izrekla gotovo povijesnu rečenicu: ‘Ipak HDZ teče mojim venama’, samo što nije objasnila je li to onaj isti HDZ što teče venama Sanadera,Vidoševića i sl.? (inače, prema medicinskoj fiziologiji, arterijama teče čista krv, dok venama teče ona nečista!). Sjednicu je svakako svojim prisustvom i nastupom, uveličala i gđa Dubravka Marunčić, kojoj je zbog svojih visokih moralnih načela, zasmetalo spominjanje silovanja u govoru gospodina Gjaje, pa je potpomognuta sličnim moralnim veličinama u GV, gotovo pod prijetnjom, zatražila neizostavnu ispriku gosp Gjaje i nije odustajala dok je nije dobila.
Tako smo se uvjerili da u GV Grada ima i visoko-moralnih vertikala. Gđa Marunčić je naprasno, a nadasve iz poštenih razloga, ostala tzv. nezavisni vijećnik, kao i svojevremeno gđa Muratti, što je također ‘visoko moralni čin’, pošto ni jedna ni druga nijesu došle u GV kao nezavisni kandidati, nego kao članovi svojih stranaka. Bilo bi normalno a i moralno, kad se napusti stranka, napustiti i mjesto koje je dobiveno na račun stranke. Ali, očito one imaju neke druge moralne kodekse i norme, pa se bez imalo srama i dalje pojavljuju u gradskoj vijećnici, pa čak i progovaraju, uvjerene kako su svi povjerovali njihovim objašnjenjima o nadasve poštenim razlozima izlaska iz stranaka.
Bilo je i nekih što su govorili samo da govoru, po nalogu ili ne, nije ni važno. Zamjenik gradnačelnika Raguž je u svom nastupu opet i iznova pokazao i dokazao da je prilično daleko dospio u imitiranju svoga šefa vizionara pa je sa silnim divljenjem i oduševljenjem govorio o ostvarenim gradonačelnikovim idejama, o ledu, snijegu i onim nakaradnim kućicama što su zaklonile dio Crkve sv. Vlaha, Dvora pa i Katedrale. I sva sreća pa će mu se mandat prekinut, inače bi mogo i superat Vlahušića. Ne čudim se njemu, jer je to njegov kulturni nivo ali se čudim kako su konzervatori i ostali tzv. ‘radnici u kulturi’ dozvolili postavljanje tih strašila na to mjesto. Isto vrijedi i za ono ruglo od šatora priljepljeno uz Celu. I dok je Dubrovnik neoprostivo lišen svoje stare, prepoznatljive Gradske kafane, zahvaljujući opet istom komplotu (Šuica-Vlahušić), dotle se po Gradu postavljaju šatori i kućice, što zaklanjaju vizure Grada radi kojih turisti i dolaze u Grad, ali i gađanima se tako dodatno oduzimaju javne površine i bezobzirno zatiru posljednji ostaci dubrovačkih običaja i mentaliteta. Vjerojatno je po mišljenju autora ovoga cirkusa, i to način kako se kandidirati za Grad prijestolnicu europske kulture (ili je razlog puno prizemniji – zarada?). Da Grad nema dovoljno prostora za ugostiteljstvo, donekle bi se moglo razumjeti ovakvo nagrđivanje, ali nažalost, ima ih i previše, pa je dodatna neprimjerena menažerija potpuno nepotrebna.
Ali, vratimo se na sjednicu GV-a i rijetkim svijetlim trenutcima koje su nam priuštili vijećnici Laburista i građanske inicijative KLGB. Njihovi nastupi bili su kratki, jasni i jezgroviti, pametni i za svaku pohvalu! I nije na mjestu gradonačelnikova primjedba gospodinu Miošiću kako građanska inicijativa KLGB nije nikad imala prave prijedloge, budući da smo samo zahvaljujući njima saznali za sramotne malverzacije ‘naših političara’ oko golfa na Srđu. Samo su oni organizirali Referendum i pokušali spasiti učinjenu štetu, a to je više nego što je Vlahušić ikad učinio u cijelome svome mandatu. I na tome im svi moramo biti zahvalni, bez obzira na sve.
Gradonačelnik se žalio i opravdavao kako nema mjesta za smještaj sportskih sadržaja u Gradu, zaboravljajući da smo imali Srđ, gdje se moglo puno toga smjestiti, da nije bilo interesnog komplota u kojem je i sam sudionik. Još je isplivo i skrivani Ugovor koji je Šuica 2009. potpisala i obvezala Grad Dubrovnik o svom trošku izgraditi cestu i kompletnu infrastruskturu za ‘golfograd’ na Srđu, a da istovremeno ni sami nemamo riješenu infrastrukturu Grada, počevši od vode i odvodnje pa dalje. Po meni bi tu cestu i infrastrukturu za ‘golfograd’ trebali iz SVOGA ŠPAGA platiti svi oni koji su te ugovore potpisali, skrivali i podržavali, a ne Grad i građani. Takvu odluku bi trebalo donijeti GV Grada, kao opomenu svima koji se razmahuju tuđim novcem (ionako oni to ne bi previše osjetili na svome računu).
Intanto, ‘Androv proračun’ nije izglasan i to je dobro, ali on se nikako ne miri s tim. Vidno potresen i gotovo u šoku, uporno hoće ‘popravni ispit’, koristeći sve zakonske mogućnosti. Pokazujući svoju monstruoznu samouvjerenost, opsjednut moći a možda i opravdanim strahom, nikako se ne može suočit s činjenicom da sutra više neće bit gradonačelnik. Drži se zubima i noktima, otvoreno prijeti, kao da mu se o životu radi, a možda se i radi?! Na žalost, njegovu, ali i svih nas, Vlahušić nikad nije shvatio koji je stvarni posao gradonačelnika, nego je uporno i samozadoovoljno igrao ulogu turističkog menažera i trgovca dubrovačkom baštinom, jer je to unosnije. A glavni posao gradonačelnika nikako nije ‘punjenje Grada’ i postizanje nekakvih glupih turističkih rezultata, već iskrena briga za kvalitetu života građana i očuvanje naslijeđene nam baštine i tradicije. Zato je njegova vladavina potpun promašaj i sramoćenje institucije gradonačelnika, tim više što se radi o Gradu, samo on jadan toga uopće nije svjestan.
Svakako, sad nam ostaje čekati i vidjeti. Čekati pravomoćnu presudu, koja bi se konačno trebala ‘roditi’ 16.12. i biti ključ raspleta događaja, ali i vidjeti kako će na ‘popravnom ispitu’ gradonačelnikovog proračuna glasovati gradski vijećnici, naročito one’moralne vertikale’, ali i oni ‘suzdržani’, od kojih se može svašta očekivati. Hoće li ostati ‘pri svome’ ili će se predomisliti? Sve je moguće, ovisno o zakulisnim igrama i dogovorima, gdje interes ima glavnu ulogu.
Sve u svemu, situacija je složena i neizvjesna, ali možemo biti sigurni kako će šatori, kućice, bine, razglasi i cijela cirkuska menažerija u organizaciji Grada i TZ Grada (čitaj ‘gradonačelnika’), doći na svoje, kao i svake godine. Grad će se opet trest, drmat i rastresat, građani će sve to opet i iznova morat trpjet i neće se imat kome žalit. Rastreso se i popuco Orlando, Revelin, Crkva sv. Vlaha, Sponza i tko zna što sve, ispadaju kamenja, ali nema veze, dok dura – dura! Uvijek se možemo preselit na novi trgovački centar na garaži!
p.s. Gradnačelnik je s govornice GV nekoliko puta ponovio (vjerojatno da sam sebe uvjeri u istinitost) kako je, slažući proračun, uvažio sve zahtjeve građana. Moj zahtjev za popravak skalina od ulice nikad nije uvažen, iako sam prije više od godine dana dobila obećanje i od Vlahušića i od Raguža. S druge strane, svi znamo da je za potrebe gosp. Nika Bulića na brzinu izmještena cijela ulica i to sa kamenim skalinima! Mora bit da ja baš i nijesam građanin ovoga Grada?!
Dr. Dorina Mitić-Šoša