Mario Huljev rođen je 1991. godine u Mariboru, a odrastao je u Zadru. Veći dio života proveo je na teniskim terenima, a 2014. godine je diplomirao međunarodno poslovanje i trgovinu na sveučilištu St. Peter’s u New Jersey-u. Redakciju DuLista zainteresirao je svojom netipičnom knjigom ‘Oči sudbine’ koja se bavi najmlađom hrvatskom vidovnjakinjom Violetom Burić. Ispričao nam je kako ga je put naveo u vidovnjačke vode, ali i s kakvim se kritikama susreo te kako je Violeta promijenila njegov život.
Kako Vas je put u životu naveo na teme metafizike i duhovnosti?
Za sebe volim reći da sam neustrašivi sanjar. Još od malih nogu sam maštao o fenomenima koje većina ljudi smatra nemogućim i tada je to bila samo dječja igra. Srećom, odrastanjem nisam izgubio tu zaigranost. S obzirom na to da sam rođen u katoličkoj obitelji, prvo mjesto gdje sam tražio odgovore bila je mjesna crkva u koju sam odlazio na nedjeljne mise i pohađao satove vjeronauka za vrijeme škole. Kao znatiželjno dijete imao sam puno pitanja na koja sam često dobivao odgovore koji meni nisu imali smisla, a nerijetko se događalo da odgovor ne bih ni dobio, već bi mi rekli: ‘Samo vjeruj, sinko.’ Posvetio sam se istraživanju i život me poveo u smjeru gdje sam imao priliku upoznati ljude koji su mi pružili određena znanja i potvrde dotadašnjih maštanja. Bilo je potrebno vremena kako bi se mašta pretočila u stvarnost i kako bih iskustveno spoznao vjerodostojnost fenomena poput vidovitosti, telepatije, psihokineze i slično. Danas neupitno znam da je takvo nešto moguće i dio je moje svakodnevice.
Možete li nam reći nešto više o Vašoj posljednjoj knjizi? Tko je vidovnjakinja o kojoj govorite?
‘Oči sudbine’ priča je o najmlađoj europskoj vidovnjakinji. Violeta Burić je žena rođena s neobičnim darom da može predvidjeti budućnost, a isto tako do nevjerojatnih detalja opisati i stvari koje se trenutno događaju, odnosno koje su se dogodile u prošlosti. Ova mlada, obrazovana, elokventna žena po svojim se sposobnostima uvelike razlikuje od većine ljudi, a proglašena je najmlađom europskom vidovnjakinjom. Izabrala je koristiti svoj dar za dobrobit čovjeka, te kroz razgovore s ljudima pomaže u brojnim teškim situacijama. Knjiga ‘Oči sudbine’ u kratkim crtama prikazuje naše susrete kroz posljednje gotovo četiri godine, Violetino odrastanje i fenomen vidovitosti, a glavni fokus knjige su priče hrabrih ljudi koji su sa mnom, a samim time i sa svim čitateljima podijelili vlastito iskustvo proizašlo iz nevjerojatnih razgovora s Violetom.
Možete li nam približiti proces nastajanja knjige Oči Sudbine.
S Violetom sam se upoznao prije nešto više od četiri godine, a knjige sam izdao početkom ove godine. Kroz naše susrete bio sam jedan od onih koji dolaze više iz radoznalosti i želje da svjedočim njezinim sposobnostima. Fascinirala me spoznaja da imam priliku razgovarati s osobom koja raspolaže s tako dragocjenim darom. Razmišljao sam o njezinim sposobnostima i što sam više mislio, to se radoznalost više budila. Na koncu sam započeo s pisanjem knjige i intervjuiranjem Violetinih klijenata koje su bile voljne podijeliti svoje iskustvo razgovora s njom. Uz priče ljudi, u knjizi sam obradio brojne razgovore koje smo Violeta i ja vodili kroz posljednje četiri godine i sažeo njezino nadasve neobično odrastanje, ali o tome ću više pisati u budućim naslovima.
Kome je namijenjena vaša knjiga? Možete li u kratkim crtama izvući što sve čitatelj može naučiti iz vaše knjige?
Knjiga je namijenjena svim agentima ljubavi i neustrašivim sanjarima. Namijenjena je onim ljudima koji traže odgovore na pitanja koja ih muče ili koja ne pronalaze odgovore klasičnim putem. Knjiga je za one koji vole čitati životne priče proizašle iz osobnog iskustva; čitko, jednostavno, zabavno, a opet nešto što potiče na razmišljanje. Iskustvo nam pokazuje da ljubav, vjera i nada mogu napraviti čuda, ako čuda kao takva uopće postoje. Radi li se o čudu ili je u pitanju proces koji ne razumijemo? Je li život isplaniran prije rođenja? Što ako smo sami odabrali svoje roditelje i obitelj, prijatelje i neprijatelje, kao i sve ljude s kojima se susrećemo? Kroz knjigu sam obradio razne teme i predočio brojne lekcije ljudi koje sam intervjuirao, te iskoristio njihovo iskustvo kao priliku za rast i učenje.
Kako ljudi reagiraju na teme kojima se bavite? Nailazite li na skepsu publike?
Ljudi s kojima se susrećem iznova me iznenađuju svojim komentarima, otvoreni su za nove ideje i širi pogled na svijet oko nas. Oni koji su pročitali knjigu s oduševljenjem me kontaktiraju i žele saznati više o vidovitosti, mojem iskustvu proizašlom iz dosadašnjeg istraživanja i interesiraju se kako mogu stupiti u kontakt s Violetom. Naravno, postoji onaj dio publike koji je pomalo skeptičan, ali to je sasvim u redu. Svjestan sam činjenice da su neke od tema koje obrađujem pojedincima nevjerojatne, odnosno gotovo nemoguće. Ne tražim ni od koga da mi vjeruje, jer za to nema potrebe. U trenu kada povjerujete, preispitivanje prestaje. Preispitujte, ne vjerujte; to je znanstveni pristup. Kada iskustveno spoznate, tada znate.
U vašem radu govorite puno o značaju energije? Možete li pojasniti našoj publici o čemu se tu radi?
Do dokaza da je sve energija došla je i moderna znanstvena zajednica, odnosno kvantni fizičari. Samim time što je sve energija i mi smo svi povezani i činimo dio jedne energetske cjeline. Svaka vezanost za bilo koju drugu osobu ili biće može se smatrati energetskim vezivanjem i ono može biti pozitivno ili negativno. Pozitivno energetsko vezivanje je kada u normalnim granicama, ne ugrožavajući tuđu slobodnu volju i osobnu slobodu volimo nekoga, ne smetajući toj osobi da se slobodno razvija i raste, živi, radi i postoji sa svim svojim vrlinama i manama i prihvatimo je i volimo baš takva kakva jest. Negativno energetsko vezivanje je vezivanje u kojem svega ima previše. Previše je pažnje, previše kontrole, previše provjeravanja i kontroliranja. Osoba koja je energetski vezana započne gubiti svoj život i postaje nerijetko opsesivna prema drugoj osobi u stalnoj potrebi da provjerava, kontrolira i sumnjiči osobu koju ‘voli’.
Kako ste ‘smogli hrabrosti’ za takav potez i što biste poručili mnogima koji zbog straha i/ili nesigurnosti još nisu spremni na taj korak?
Mislim da je u današnje vrijeme potrebna hrabrost prije suočiti se sa samim sobom i zavoljeti sebe sa svim vrlinama i manama. Nakon toga možemo početi raditi na promjeni uvjerenja u životu koje nam smetaju ili usavršiti stavke koje smatramo pozitivnima. Ne samo mlade, već sve ljude podržavam da zavire u svoje srce i počnu slijediti svoje snove. Barem je maštati besplatno, a mašta može svašta. Kada pomislite da je prekasno, budite oprezni da ne dozvolite da to bude vaše opravdanje za odustajanje. Nitko vas ne može spriječiti da uspijete. Nitko, osim vas samih.
Za sebe kažete kako ste zaljubljenik u život, što bi to značilo i koje savjete možete podijeliti našim čitateljima kako bi i oni zavoljeli život?
Obožavam ljude, druženje, pjesmu, more, planine i otoke, cvrkut ptica, šetnje i kasne noćne vožnje po gradu. Zaljubljen sam u život i ponekad se zaigram, ali nastojim izbalansirati svakodnevne obaveze s guštom i zabavom, kako kasnije ne bih žalio za propuštenim vremenom. Krenimo od samih sebe; zavolimo i prihvatimo sebe sa svim vrlinama i manama. Okružimo se ljudima koji nas svojim primjerom potiču da svakim danom budemo bolji prema sebi i drugima. Život je prekratak da biste ga trošili na ljude i aktivnosti koje nas ne raduju. Slobodni ste, slobodni smo raditi ono što volimo, želimo i što nas ispunjava, dokle god ta ista sloboda ne sprječava drugu osobu da jednako tako slobodno živi i izražava se na sebi svojstven način. Ovo vrijedi za sve.